'Volontiram cijeli svoj život…', rekla je Đurđa Grozaj, dobitnica državne nagrade za volontiranje, pomalo smetena, kada je pred novinarima na svečanosti u Banskim dvorima, baš na godišnjicu pobjede Kukuriku koalicije, dobivala nagradu upravo iz ruku premijera Zorana Milanovića. Zahvalila je kratko osobama koje su joj pružale podršku, a samo se u rečenici 'Volontiram cijeli svoj život' mogla nazrijeti težina njezine životne borbe, njezini tragični padovi i grčevita želja da se izvuče
Đurđa Grozaj je bivša radnica tvornice Kamensko. Ona je jedna od onih žena koje su pred kamerama gnjevno tražile pravdu, koje su štrajkale glađu pred pogonima propale tvornice, koje su svojedobno nagnale i predsjednika države da siđe s Pantovčaka i razgovara s njima tamo na improviziranim barikadama i da prozbori nešto o tome kako ne može biti da netko radi tolike mjesece, a da ne dobije plaću, koje su ironično najavljivale kako će šivati broševe i da će prvi darovati tadašnjoj premijerki Kosor. Radnice su zahtijevale istragu jer su razumjele da su postale žrtve u cijelom slijedu operacija koje je osmislila udružena grupa kontroverznih poduzetnika, tada već specijalista za preuzimanje atraktivnih lokacija u gradu.
Grčevita borba radnica Kamenskog, unatoč sistematičnim nastojanjima najmoćnijih medija, postala je sinonim za otpor, postala je dokaz da nisu svi slijepi, unatoč pokušajima da se javnosti serviraju birani slučajevi istrage i obračuna s organiziranim kriminalom, da tu postoji još cijeli jedan segment mraka, neistraženog i nedodirljivog. Slučaj Kamensko je žuljao i žuljao... Velikim dijelom zato što radnice nikako nisu željele zašutjeti.
Rasute po burzama, pritisnute ovrhama, one bi ipak, povremeno, udruženo ili pojedinačno, vrisnule da traže i čekaju istragu i pravdu. Uoči Nove godine 2011. Đurđa Grozaj pokušala se baciti pod tramvaj radi bankovne ovrhe od 4.326 kuna, a zatim je spašena donacijama dobrotvora. Nakon 35 godina staža, ona je ovisila o donacijama dobrotvora i socijalnoj pomoći.
Đurđa Grozaj, danas, dvije godine kasnije, na dodjeli državne nagrade za volontiranje, unatoč lijepoj frizuri i šminki, još na licu nosi tragove umora. Slučaj Kamensko nije spomenula. Konačno, ovo je nagrada njoj. Možda je ipak bilo nešto više rečeno u toj rečenici da 'volontira cijeli život'?
Govorila je, uostalom, vrlo kratko.
Premijer je govorio mnogo dulje, o svojoj viziji volontiranja, što je volontiranje značilo njemu u mladosti, što misli o volontiranju danas u Hrvatskoj, osvrnuo se i na tu neugodnu hrvatsku navadu da se često poistovjećuje volontiranje s 'radom koji nije plaćen'. Iskoristio je i priliku za promoviranje modela koji svesrdno promovira ministar rada Mirando Mrsić, a koji nikako da donese rezultate. 'Danas pak mnogi imaju problema i s time da rade za 1.600 kuna i da si tako stvaraju praksu i znanje'. Govorio je o tome da bi djelatnike HGSS-a, jer su i oni dobili nagradu, možda ipak trebalo i platiti. Demantirao ga je drugi dobitnik nagrade, Vinko Prizmić iz HGSS-a primijetivši skromno da bi naprosto tako izgubili smisao, da nikad ne bi bili tako dobri…
Imao je, dakle, premijer pred sobom bivšu lidericu pobunjenih radnica Kamenskog. Jednu od onih koje su slučaj Kamensko učinile općenacionalnom tragedijom.
Ali ni jedan jedini put nije spomenuo Kamensko.
Premijer Milanović, pred kraj 2012, na dan kada je obilježavao točno godinu dana od proglašenja izborne pobjede, pravio se da slučaj Kamensko nikada nije niti postojao.
Uostalom, on je premijer u Vladi čiji je ministar policije nedavno objavio da je istraga u slučaju Kamensko ugašena. Kada je otkriveno da ministar policije Ranko Ostojić živi u stanu tvrtke Com.com d.o.o. (koja je u vlasništvu novinskog izdavača Ninoslava Pavića), direktno umrežene u sustavu tvrtki koje su mešetarile u slučaju Kamensko i još k tome na popisu dužnika za porez, i ministar policije i premijer osobno tvrdili su da u tome nema ništa sporno i da, uostalom, tvrtka Com.com i njezin vlasnik nisu ni pod kakvog istragom, a istraga o slučaju Kamensko zapravo je pokazala da nema nikakvih nepravilnosti.
Čemu da onda premijer Milanović uopće onda spominje nekakav slučaj Kamensko? Nema ničega. Uoči izbora radnice Kamenskog još su zveckale pred Bajićevim uredom, neslužbeno su najavljivani novi krakovi istrage, ali sada je valjda famozna istraga okončana, sve je u redu, svi prozivani su opet samo ugledni građani i poduzetnici. Radnice su, eto, i nagrađene za volontiranje.
Ovih dana kada sabiremo postignuća i posrnuća u godinu dana vladanja Kukuriku koalicije, valja zabilježiti i taj proces. Ova je vlada posve lijepo preuzela komande za upravljanje tim dobro uhodanim modelom kontroliranog i dogovornog 'istraživanja'.
Zapravo, još je i odlučnija. Ova je vlada prekinula to krzmanje bivše vlade te dileme 'ima li tu nešto'. Milanović i Ostojić objavili su da slučaj Kamensko ne postoji. Da nikad nije niti postojao?
Veselim ćeretanjem o volontiranju, zaobilazeći činjenicu da je pred njim jedna od heroina Kamenskog, premijer nam je surovo pokazao da se od ove vlade ne može očekivati nikakvo nastojanje da se ispod paradnih istraga zagrebe dublje, u sferu perfidnijih i opasnijih igrača. Pokazao je da se boji, da je i on ovisan.
