Ako krenemo s pretpostavkom da će u ponedjeljak biti proglašeni konačni rezultati parlamentarnih izbora i ako znamo da predsjednik od tog trenutka ima najviše dvadeset dana za sazvati Sabor na zasjedanje, znamo da bi se sve trebalo rasplesti do sredine svibnja.

Tko s kime pregovara, tko ne može s kime, što je u planu i na stolu?

Ustvari je situacija prilično jednostavna. Naime, Andrej Plenković pokušava pronaći s Domovinskim pokretom zajednički jezik na način koji bi trebao uroditi njegovim ostankom u Banskim dvorima, uz podršku dosadašnjih koalicijskih partnera (HSLS, HNS, HDS, HSU) i stranaka nacionalnih manjina. Peđa Grbin pak ne pokušava (barem ne više ili barem ne u ovom trenutku) okupiti većinu za Vladu, već tek većinu za izbor predsjednika Sabora koja bi, potom, po njegovom planu, trebala usvojiti tri ključne odluke te se potom razići, tj. raspustiti, kako bi se moglo pristupiti novim izborima.

Izborni zakon - račun bez krčmara

Jedan od tri ključna poteza koje bi Peđa Grbin htio povući ako uspije formirati protuhadezeovsku većinu u Saboru (koja bi, ako ne uključuje zastupnike nacionalnih manjina, koji su se uvelike već izjasnili u korist Gordana Jandrokovića kao predsjednika Sabora, morala uključivati i DP) jest izmjena izbornog zakona. Premda se ponekad ne spominje jasno što bi to sve uključivalo, iz izbornog programa i dosadašnjih istupa može se zaključiti da se radi o izmjeni sadašnjih granica i broja izbornih jedinica te zamjenom na tragu GONG-ova (SDP-ov vlastiti prijedlog je izrazito sličan) prijedloga prema kojemu bi zemlja bila podijeljena na šest izbornih jedinica čije granice prate županijske granice te pri čemu svaka bira osjetno više mandata nego li dosadašnjih 14, povećavajući razmjernost izbornog ishoda.

Glavne oporbene stranke lijevo i desno od centra u svojim izbornim programima spominju problem sadašnjih granica izbornih jedinica, no pitanje je može li eventualna parlamentarna većina okupljena oko ovog i par drugih pitanja doista riješiti problem nejednake težine glasa koji proizlazi iz toga što su nove izborne jedinice krojene prema Registru birača u kojemu je, posebice u demografski opustošenim dijelovima Hrvatske (u Slavoniji, točnije u V. izbornoj jedinici) koji je prenapuhan. Naime, kada bi ta i takva većina i promijenila izborni zakon (uz pretpostavku da DP ne bi nešto tražio zauzvrat ako bi se pridružio toj većini), ona bez nove Vlade ne može uz tehničkog ministra pravosuđa i uprave prionuti poslu čišćenja (ažuriranja) Registra birača, a bez usklađivanja tog registra sa stvarnim stanjem nije ni moguće adekvatno odrediti koliko mandata bi se biralo u svakoj od izbornih jedinica (prema GONG-ovom) modelu te cijela izmjena ne bi postigla svoju punu svrhu. Dakle, radi se o pravljenju računa bez krčmara.

Manjine, kultura i mediji

Katalog prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj je zaštićen Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, što znači da im se temeljna prava koja iz njega proizlaze ne mogu ukidati ili umanjivati doli dvotrećinskom većinom. Takve dvotrećinske većine u novome sazivu Sabora nema razloga očekivati da će je biti. Zahtjev Domovinskoga pokreta da se dokine posebno predstavništvo nacionalnih manjina stoga je nešto što im HDZ kao partner s kojim pregovaraju u koaliciji ne može obećati čak i kada bi to htio. Pored toga, navedeni ustavni zakon jamči i javno financiranje kulturnih, obrazovanih te nakladničkih institucija. Dakle, ponovno, premda se u koalicijskim pregovorima Domovinskog pokreta i HDZ-a javlja zahtjev, na temelju izbornog programa DP-a, da se tjedniku Novosti ukine financiranje, financiranje je (ne i obujam financiranja, dakako) zajamčeno SNV-u kao instituciji nacionalne manjine koja izdaje navedenu tiskovinu. Ostaje nejasno kako SDP i partneri misle pridobiti DP za svoju većinu i za, ako ne već vladu, onda barem hitno donošenje par po njima ključnih zakonskih izmjena ako bi DP svoju podršku mogao ponovno uvjetovati nečime što zadire u katalog već spomenutih prava nacionalnih manjina u domeni kulture i medija.

Ako se dogovori s DP-om, HDZ će morati izvesti neko kreativno rješenje da istodobno osigura podršku svih manjinskih zastupnika Vladi, no DP-ove priče o ukidanju financiranja neke tiskovine ili o ukidanju manjinskih zastupnika su, ustvari, mahanje praznom puškom.

Ideja o Turudićevoj smjeni - nedorečena

Osim izmjena izbornog zakona, šef SDP-a Peđa Grbin navodi još dva temeljna prijedloga oko kojih pokušava okupiti parlamentarnu većinu. To su smjena (bolje rečeno, stavljanje izvan snage prethodne saborske odluke) glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića koji bi od Zlate Hrvoj-Šipek trebao preuzeti dužnost krajem idućeg mjeseca te izmjene Kaznenog zakona koje se tiču odavanja podataka iz istražnih radnji (kolokvijalno nazvan Lex AP). Nije do kraja jasno kako bi se to mogla povući odluka o imenovanju osobe koja je već i prisegnula. Također, parlamentarna većina bez Vlade ne može smijeniti glavnog državnog odvjetnika niti pristupiti postupku imenovanja novoga. Sve u svemu, iako je upravo Turudićevo imenovanje bilo okidač za okupljanje oporbe (lijevo od centra), ideja o njegovoj smjeni je nedorečena.

Nadalje, pitanje je koji je uopće doseg članka 307.a Kaznenog zakona („Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“). Naime, njegova je odredba već razvodnjena "interpretativnom izjavom", tj. stavcima 2 i 3 istog članka zakona, koji su uvedeni nakon oštre reakcije Hrvatskog novinarskog društva da se time guši sloboda medija. Naime, stavcima 2 i 3 se jasno propisuje da novinari ne mogu biti odgovorni za to kazneno djelo niti druge osobe ako se utvrdi da se radilo o javnom interesu ili nečemu što je u korist okrivljenika ili pak u svrhu zaštite žrtve kaznenog djela. Prema tome, ako nema kaznenog djela u okviru obavljanja novinarskog posla, ne može biti niti oduzimanja računala ili mobitela povezanih s ovim radnjama, a ako ih ima ili bude, to bi se, dakle, dalo pravno osporavati. Priča o ukidanju ovih osporavanih izmjena Kaznenog zakona stoga je uvelike šutiranje mrtvog konja.

Novi izbori? Vječno vraćanje istog?

Što ako bude novih izbora? Kao prvo, ako bi došlo do ponovnih izbora, to bi bili novi izbori, a ne ponovljeni izbori. Izbori su već ponovljeni, na dva biračka mjesta, zbog viška glasačkih listića u kutiji. Da bi uopće došlo do novih izbora, morao bi se konstituirati Sabor pa odlučiti o raspuštanju ili bi pak moralo doći do situacije da nakon ukupno četiri mjeseca nitko od predloženih mandatara ne uspije formirati vladu. Također, novi izbori bili bi rezultat neuspjeha u donošenju proračuna, no za prijedlog proračuna je prvo potrebno, dakako, konstituirati Sabor i izglasati Vladu. Ono što nije do kraja definirano jest koji je razuman rok u kojemu predsjednik može opetovano sazivati Sabor na konstituiranje u slučaju da se on ne konstituira iz prve. To je ustvari jedina prava dilema.

Naposljetku, ako bi se išlo na nove izbore, pogotovo ako bi se na njih išlo bez izmjene postojećih izbornih jedinica, ali i čak uz nove izborne jedinice, bez čišćenja registra birača, ponovno bismo imali nejednaku težinu glasa. Uz nižu izlaznost, koja bi vrlo vjerojatno pratila nove izbore (zamor birača je čest kod opetovanih izbornih procesa u kratkom roku), disproporcijski učinci bili bi još izraženiji nego na ovim izborima. Aktualna stranka na vlasti, uz svoje biračke utvrde upravo u onim krajevima gdje zbog demografskih promjena postoji nejednaka težina glasa, na novim izborima ostvarila bi sličan ili možda i bolji rezultat. Mobilizacijski efekt predsjednika Republike na novim izborima bi izostao. Most bi odlaskom bračnog para Selak-Raspudić bio zasigurno oslabljen. Možemo bi mogao dalje profitirati nauštrb SDP-a, a uz postojeće izborne jedinice i fiksni broj mandata po svakoj izbornoj jedinici upitno je koliko bi eventualna točkasta koalicija sa SDP-om i partnerima u IV., V., VII. i IX. izbornoj jedinici doista donijela dodatnih mandata. DP vjerojatno postiže sličan ili čak i bolji rezultat na novim izborima. Dakle, novi izbori u konačnici bi vrlo vjerojatno proizveli situaciju koja je ista kao i sada: HDZ i DP pregovaraju o većini, a SDP jako teško može iz vrlo raznorodnih opozicijskih stranaka formirati većinu.