Tko zna kako bi završila s drama s nedavnim prisilnim slijetanjem zrakoplova Croatia Airlinesa da ekipa predvođena pilotom Zvonkom Šitumom nije vrhunski odradila svoj posao. Čak i kad je sve u redu, u zrakoplovu su pravila jasna, a odgovornost posade neupitna. A kad stvari krenu po zlu, kao što su te večeri na nebu iznad Züricha krenule s tim prednjim kotačima, onda je za uspješno slijetanje potrebna suradnja svih – i pilota i zračne luke i stjuardesa, ali i putnika! No, da bi do te suradnje moglo doći, mora postojati neki krizni plan, neke procedure po kojima se postupa, ali i povjerenje putnika da posada zna što radi.

I u Hrvatskoj su se poodavno, baš kao i u tom zrakoplovu otprije nekoliko dana, popalile mnoge crvene lampice i oglasili nebrojeni alarmi. Sve je izglednije da i nas u doglednoj budućnosti očekuje neko, ne baš mekano, prizemljenje. Ako ne prije, a ono kad ostanemo bez goriva, kojega je sve manje. No, nažalost, svaka sličnost Hrvatske sa zrakoplovom kojim je nedavno upravljao stručni i prisebni Šitum tu prestaje. Jer, niti postoji neki jasan i konzistentan plan izlaska iz ove preduge krize koja pomalo lomi i najizdržljivije, niti posada koja upravlja tim našim 'hrvatskim zrakoplovom' odaje dojam uigranog i uvježbanog tima koji točno zna što radi. Primjera je za to puno, a najnovijemu upravo svjedočimo ovih dana.

Rogovi u vreći

Nakon što su mediji, k'o grom iz vedra neba, objavili da država upravo sjeda na račun 75.000 tvrtki, obrta i građana radi prisilne naplate poreznoga duga većeg od 2.000 kuna, moglo se očekivati sve ono što je i uslijedilo: i da će se mnogi pobuniti što se na račun sjeda njima, premda i oni imaju nenaplaćenih potraživanja; i da će se kroz predstečajne nagodbe i otpis dijela duga veliki ponovno izvući, a mali nastradati; i da će u obranu obrtnika i malih poduzetnika stati njihova cehovska udruga, a možda i resorni ministar Gordan Maras. No, da će isti taj ministar javno obznaniti da o toj odluci, prije negoli ju je vidio u medijima, nije imao pojma – tomu se ipak malo tko mogao nadati.

Zar je moguće čak ni ministri ne znaju za poteze koje Vlada i pojedina ministarstva poduzimaju ili kane poduzeti? Zar na svojim sjednicama, kabinetima i kolegijima međusobno ne prodiskutiraju barem važnije odluke? I zar u slučaju neslaganja pojedinih ministara ne postoji i prvi među njima – premijer – koji na kraju donosi odluke i preuzima odgovornost za njih? Jer, ovako ta družina s Trga sv. Marka više sliči nasumce nabacanim rogovima u vreći negoli kompetentnoj posadi koja zna što hoće i koja djeluje po nekom suvislom planu.

Lud, zbunjen, neupućen

U kojoj bi to normalnoj i uređenoj Vladi jedan ministar osporavatelje neke svoje odluke nazvao luđacima, kao što je to za osporavatelje odluke o prisilnoj naplati poreza jučer napravio Slavko Linić, a samo se par sati poslije među iste te 'luđake' svrstao drugi ministar u istoj toj Vladi, kao što je to - svojim prijedlogom da se povisi cenzus za prisilnu naplatu poreza - učinio Gordan Maras? I u kojoj bi to zemlji takvu raspravu svojih 'ludih i zbunjenih' ministara nijemo promatrao njihov premijer? Stvarno, ponovimo s ministrom Linićem: 'Tko je lud u ovoj državi?!' I komu, na kraju, uopće vjerovati? Premijeru, koji pesimistima šalje 'loše vijesti' da će uskoro biti bolje; financ-ministru koji, nasuprot premijeru, poručuje da je 'car gol' pa u državnu blagajnu prikuplja što se još prikupiti dade (pa što košta da košta) ili pak nekim drugim ministrima koji, poput Marasa, otvoreno priznaju da nisu u toku i 'pojma nemaju'.

Vratimo se, nakratko, događajima u onom zrakoplovu s početka ove priče. Kako bi reagirali putnici da im je posada, međusobno se svađajući, davala sasvim suprotne upute o tome što treba učiniti da taj ugroženi avion sretno i sigurno sleti? Bi li i u tom slučaju mirno i složno poslušali upute stjuardese te tako pomogli u uspješnom sletanju? Ili bi panično pokušavali spasiti vlastitu glavu, dovodeći pritom u još veću opasnost i sebe i druge suputnike. I bi li se barem na trenutak upitali: pa dobro gdje je, kvragu, taj kapetan?! I zna li barem voziti, kad već tu svoju posadu nije u stanju voditi?!