Ja sam iz ovog naučio dosta, a nisam platio ništa – pohvalio se Zoran Milanović pri kraju tjedna u kojem je naciju počastio barnumskim vatrometom nevjerojatnih izjava. Cijela se javnost već danima bavi njegovom poslanicom u Saboru, koja uopće ne korespondira s dan kasnije predstavljenim smjernicama ekonomske i fiskalne politike u iduće tri godine. Školica u kojoj je premijer, prema vlastitim riječima, mnogo naučio njegov je potpuno neracionalan sukob s Bruxellesom u kojemu je jedva izbjegao nečastan uzmak.

Tek treba vidjeti je li iz te avanture zaista nešto i naučio. Ali, kako ne postoji besplatan ručak, isto tako nema ni besplatne lekcije. Sigurno je da svoju briselsku školu Milanović neće platiti iz vlastitog džepa. Ali će je netko ipak platiti. Platit će je cijela država. Kao što premijeru i njegovoj obitelji plaća i ljetovanje. Hrvatska je u ovom slučaju valjda uspjela izbjeći sankcije, ali je svejedno mnogo izgubila, jer se vlastitom voljom uvrstila u neslavnu družinu zemalja kojima se ne može vjerovati. Koje danas potpišu jedno, a sutra rade nešto posve drugo.

No, Lex Perković možda je najmanji problem. Mnogo je veći problem što se premijer, zajedno sa skoro cijelom svojom Vladom, na koži vlastitih građana educira i o temama koje život znače. Je li u već skoro dvije godine, koliko je na vlasti, uspio naučiti nešto o savladavanju ekonomske recesije, to se još nije dalo primijetiti, ali Milanović se uči anatomiji krize na živim ljudima i bez anestezije, usto na trošak pacijenata. Račun njegova naukovanja Hrvatska već vrlo skupo plaća.