Već neko vrijeme u Njemačkoj se mogu čuti glasovi o recesiji na pomolu. Zamjenik kancelara i ministar gospodarstva, jedan od vođa zelenih, Robert Habeck predstavio je gašenje preostalih nuklearki u travnju prošle godine kao ključan korak u zelenoj tranziciji i postizanju klimatske neutralnosti. Habeck priželjkuje biti kancelar nakon Scholza. Dosta prašine digao je i idejom da bi industrijska proizvodnja trebala biti obustavljana u oblačnim danima ili kada nema ni povjetarca kako bi se uskladila s ritmom solarnih kolektora i vjetroelektrana. Rast gospodarstva iznosi 0,3 posto u tekućoj godini, iduće godine očekuje se 1,1 posto, a 2026. godine 1,4 posto, što znači da se ipak pomalo zahuktava, no pitanje je može li nagli prelazak na velik udio obnovljivaca u energetskom miksu (uz istovremeno oslanjanje na prljavi ugljen umjesto ugašenih nuklearki) biti šok koji će usporiti gospodarstvo. Kada Berlin kihne, cijela Europa se prehladi, tako da je svima u cilju to da u Njemačkoj sve ide kao podmazano, no problem je to što ona pomalo reže granu na kojoj sjedi, a to su autoindustrija, kemijska te industrije lake i obojene metalurgije, kao i proizvodnja raznovrsnih strojeva. Energetska kriza mogla bi izazvati ekonomsku krizu, a Njemačku, poglavito njen istok, već godinama muči i demografska, ali i stambena kriza, posebice u velikim gradovima. Sada već dugotrajna i intenzivna vojna pomoć Ukrajini u fokus javnosti stavila je i ne baš bajno stanje Bundeswehra.

Inače, lani je u Njemačkoj živjelo 404.164 Hrvata, od ukupno 582.220 državljana koji su živjeli u nekoj drugoj državi članici, što čini gotovo 70 posto ukupne hrvatske dijaspore u ostatku EU-a. Usporedbe radi, prema istim podacima, u Austriji je bilo 101.803 Hrvata, u Italiji 15.514, u Irskoj 14.693, a u Švedskoj 10.752, dok se izvan EU-a ističe Švicarska s 27.928 hrvatskih državljana. Hrvatska najviše uvozi iz Njemačke (12,48 posto), a ona je i treća zemlja u koju se izvozi iz Hrvatske (11,36 posto), s time da u svih pet glavnih izvoznih partnera izvozimo gotovo podjednako, od 10 do 12 posto (Italija, Slovenija, Njemačka, Mađarska te Bosna i Hercegovina).

Posljednjih godina došlo je do ogromnog porasta terorističkih i napada iz mržnje na nasumične građane, najčešće noževima, kao i na sinagoge. Nedavni grozni napad u Solingenu potaknuo je raspravu o zabrani dugih noževa, što je jako podsjetilo na američke rasprave o tome ubijaju li ljudi ili puške, a one se redovito vode nakon svakog srednjoškolskog masakra. Inače vrlo suzdržan, socijaldemokratski predsjednik republike Frank-Walter Steinmeier na komemoraciji ubijenima u Solingenu jasno je najavio oštriju trijažu tražitelja azila te pozvao sve koji pristižu u Njemačku, bilo u potrazi za utočištem, bilo u potrazi za poslom, da se pridržavaju zakona i običaja zemlje. Uoči pokrajinskih izbora vlada je, pomalo signalizirajući svoje vrline u novonastalom ozračju u Njemačkoj, prognala 28 afganskih azilanata s kriminalnim dosjeom, davši im u popudbinu tisuću eura, što im vjerojatno ipak neće biti dovoljno da plate krijumčare za ponovni povratak u EU.

Pokrajinski izbori kao međuizbori

Sve savezne države, osim Bremena, koji bira vlast grada - države u četverogodišnjem ciklusu, održavaju svoje pokrajinske izbore svake pete godine. Bitan aspekt njemačkog federalizma je Savezno vijeće, u kojemu razmjerno sjede predstavnici pokrajinskih vlada, tako da se njegov sastav često mijenja. Ovo vijeće suodlučuje u pitanjima koja se tiču federalizma, raspodjele ovlasti i proračunskih prihoda između savezne vlade i pokrajina. Također, na sjednici s Bundestagom bira njemačkog predsjednika. Pokrajinske izbore u Njemačkoj doživljava se kao vjetrokaz za parlamentarne izbore u rujnu 2025. godine.

Plavo i smeđe

U Tiringiji, pokrajini jako pogođenoj iseljavanjem i starenjem stanovništva nakon ujedinjenja zemlje, prethodno je na vlasti bila tamnocrveno-crveno-zelena koalicija pod premijerom Bodom Ramelowom, prvim čelnikom pokrajinske vlade iz redova Stranke ljevice, sljednice istočnonjemačke partije. U Tiringiji su socijaldemokrati, zeleni i ljevica usvojili zakon prema kojemu bi se sve kandidacijske liste morale držati naizmjeničnog redoslijeda muškaraca i žena na listi ('princip patentnog zatvarača'), no pokrajinski ustavni sud je nakon žalbe AfD-a srušio tu odredbu kao protuustavnu jer zadire u slobodno i jednako odlučivanje te sudjelovanje u izbornom procesu. Isti takav zakon o paritetu u kandidacijskom procesu pao je na ustavnom sudu i u Brandenburgu. Alternativa za Njemačku je relativni pobjednik s 32 mandata, demokršćani (CDU) su na 23, nova stranka bivše čelnice Ljevice, Sahre Wagenknecht, na 15, Ljevica je na 12 te SPD na tek šest dok su zeleni ispali iz pokrajinskog parlamenta.

Jedan od dvoje predsjednika AfD-a, Tino Chrupalla, inače izdanak lužičkosrpske etničke manjine u Saskoj, ustvrdio je da su 'vatrozidovi pali' i da sada srednjostrujaške stranke, koje Björn Höcke, vođa tirinške Alternative, jednostavno naziva 'stranačkim kartelom', više neće moći držati njihovu stranku podalje od vlasti. Höcke, inače gimnazijski profesor povijesti odrastao na zapadu, u Vestfaliji, bio je jedan od vođa Krila, ugašene frakcije stranke poznate po revizionističkim stavovima prema naslijeđu nacionalsocijalizma i ideji o 'remigraciji', odnosno protjerivanju ne samo ilegalnih migranata, već i onih legalnih ako bi se utvrdilo da su stekli državljanstvo pod lažnim pretpostavkama ili se nisu dovoljno 'potrudili oko vlastite integracije'. Höcke je inače unuk protjeranih Nijemaca iz Istočne Pruske, a njegova stranka, koja je pod povećalom savezne službe za zaštitu ustavnog poretka upravo u Tiringiji i Saskoj, izbila je na prvo mjesto u ovoj pokrajini baš na 85. obljetnicu incidenta u Gliwicama, kojim je započela njemačka (a dva tjedna kasnije i sovjetska) invazija na Poljsku te Drugi svjetski rat. Mediji se pitaju je li AfD spreman za koaliranje i sudjelovanje na vlasti. CDU je na saveznoj razini donio odluku da neće koalirati ni s Ljevicom ni s AfD-om, a Wagenknecht je u izbornoj noći pružila ruku suradnje upravo CDU-u. Potonja stranka se oporavila u Tiringiji, no neće s BSW-om i socijaldemokratima imati dovoljno za većinu jer im nedostaje jedan mandat, ipak u Saskoj - hoće. U Saskoj demokršćani imaju 41, tek dva mandata više od AfD-a. Prethodna koalicija premijera Michaela Kretschmera (CDU), sa socijaldemokratima i zelenima, potučena je do nogu - SPD ima tek devet, a zeleni šest mandata. AfD je osvojio direktne mandate čak i na istoku Saske, u dvojezičnim krajevima u kojima žive Lužički Srbi. U Tiringiji nisu isključeni ponovljeni izbori ako se ne složi većina, no njemačka politička kultura uvijek potiče koaliranje u korist stabilnosti, a ne prijevremene izbore.

Konzervativna ljevica?

Što želi Wagenknecht, koja se u partiju upisala 1989., nakon što je pad Berlinskoga zida označio, prema njoj, 'kontrarevoluciju'? Ova kći Iranca, koji je bio student u Zapadnom Berlinu, no nakon povratka u domovinu vodi se kao nestao, tj. pokojni, odrasla je s majkom Njemicom u rodnoj Jeni, tirinškom gradu poznatom po reformaciji, prosvjetiteljstvu i optičarskoj industriji. Wagenknecht tvrdi da želi povratak ljevici staroga kova, onoj koja se drži okvira nacionalne države, zalaže se za njezinu snažnu ulogu u regulaciji tržišta, gospodarstvu i pružanju javnih usluga, a protivi se privatizaciji i globalizaciji te identitetske teme kojima se bavi nova ljevica smatra pitanjem životnog stila i novotarijama koje odvlače pažnju od klasne borbe.

Supredsjednica njezine stranke je Amira Mohamed Ali, kći Egipćanina i Njemice, rođena Hamburžanka i praktična muslimanka. Među potpredsjednicima stranke su i Shervin Haghsheno, rođeni Teheranac, te Amid Rabieh iz Bochuma, koji je 1987. godine došao iz Irana kao politički bjegunac.

Wagenknecht i njezina istoimena stranka BSW spadaju među protivnike obaveznih cijepljenja protiv koronavirusa i javnozdravstvenih mjera zatvaranja u karantene te kritičare vojne i financijske podrške Kijevu zbog načelnog stava, tipičnog za krajnje lijeve stranke diljem Europe, da se u Ukrajini radi tek o posredničkom ratu SAD-a i Rusije te da je on krinka za korporativne i ine krupne interese. Ovakve izjave zaradile su joj pluseve u očima ruskih medija, a njezine pacifističke izjave neodoljivo podsjećaju na parole Slobodne njemačke mladeži (FDJ), istočnonjemačkih pionira.

Osim naoružavanja Ukrajine, Wagenknecht oštro kritizira to što Njemačka izvozi vojnu opremu u Izrael. Bundestag je odbio njezinu inicijativu za zaustavljanje toga. U njemačkoj je politici pitanje Izraela i izraelske politike prema Palestincima uvijek krajnje osjetljivo zbog nacionalsocijalističke prošlosti, a ljevica je tradicionalno čvrsto povezana s naporima za palestinsko samoodređenje, doduše u okviru sekularnog i socijalističkog PLO-a, a ne islamističkog, džihadističkog Hamasa.

Semafor ne radi

Ovo je velik udarac za semaforsku koaliciju, a za koji tjedan, na izborima u Brandenburgu, vjerojatno je očekuje sličan scenarij. Prema zadnjim anketama, AfD bi trebao biti najveća stranka, slijede socijaldemokrati, pa pučani i Savez Sahre Wagenknecht, dok zeleni i Ljevica plešu oko praga. Postojeći premijer je socijaldemokrat Dietmar Woidke u takozvanoj kenijskoj koaliciji, kao i u Saskoj, tj. crveno-crno(demokršćani)-zelenoj.

Kako dalje? Scholz vrlo vjerojatno gubi iduće izbore, no nije još jasno kako će izgledati sljedeća vladajuća koalicija u Berlinu te hoće li CDU-ov kancelarski kandidat biti šef stranke Merz ili netko drugi. Općenito, trendovi biračkog ponašanja pokazuju problem za zelene, čije ideje o energetici i kulturnoj, odnosno useljeničkoj politici građani nisu nagradili, već upravo suprotno. Ako nakon Solingena slijedi stanovit zaokret u azilantskoj politici, hoće li za godinu dana doći i do zaokreta u industrijskoj i energetskoj politici i kako će on izgledati, pogotovo s obzirom na ekološke napore Ursule von der Leyen u Bruxellesu?