Između dva kruga glasanja za župana Vukovarsko-srijemske županije, mogla bi se zabilježiti i poneka sitnica s proteklih izbora. Prije svega to da je Most, dok je HDZ rastakao njihovu utvrdu Metković, na razini cijele Vukovarsko-srijemske županije pretekao vječito 'drugotni' SDP, a u nekim općinama i 'prvotni' HDZ. Potom, da kao gljive poslije kiše raste broj općina sa samo jednim kandidatom za načelnika, pa čak i jednom listom za općinska vijeća, što bi moglo biti potvrda tezi u nastavku teksta. A ta je da je malo onih koje to više uopće zanima.

Osobito je tih 'malo' u mjestima i među ljudima čijih se života to najviše tiče. Jer kako inače objasniti činjenicu da je i ovoga puta ipak najveće povjerenje birača dobio čovjek koji punih dvanaest godina sjedi na čelu jedne od najsiromašnijih i odljevom mladih najpogođenije hrvatske županije? Božo Galić ili 'Naš Božo', kako mu se na predizbornim jumbo plakatima tepa, nakon tri mandata, eto, lovi i četvrti.

Zašto Plenković tolerira 'svoje' mangupe? 

Njegova županska era u vrhu stranke čiji je član i kandidat, ali i njemu, mlađahnom i u naponu snage, nije bila dovoljno duga da shvati kako se baš i nije osobito iskazao, pa svi skupa misle da bi, izgleda, nešto značajno mogao promijeniti u sljedeće četiri. Zato mu treba dati još jedan mandat i još jednu priliku. Mogao bi iz prsta isisati neke nove ideje i skupiti nove think-tank timove. Pokrenuti neke nove projekte i iz korijena mijenjati razvojne strategije. Nabaviti investitore i okupiti nadobudne startupere. Evo, za početak, Božo već ima nešto novo. Buduće dožupane.

Doduše, da se njega pitalo, sigurna sam da za prvog (a i dugog) zamjenika ne bi izabrao Damira Barnu, predsjednika vukovarskog HDZ-a. A još sam sigurnija da ni Damir Barna ne bi za župana izabrao Božu Galića. U prvom redu zato što bi tako silno izabrao sebe. A u drugom jer Božu ne može vidjeti ni nacrtanog. Pa zašto su onda, k vragu, njih dvojica na tim izborima skupa? Dva čovjeka koja su se do jučer medijski prepucavala, jedan drugog optužujući za pogodovanje i zaštitu mafije, a drugi prvom prijeteći sudskom tužbom?

Zato što više ni formalno ne moraju skrivati da ih je za Županiju baš briga. Zato što su postali toliko sigurni da više nam nikoga tko bi ih za sve (ne)učinjeno demokratski kaznio. Zato što bez problema, iz osobnih ili karijernih razloga, mogu škartirati ljude koji su im konkurencija jer imaju rezultate iza sebe ili one koji su im pomogli da se stranka u nekim gradovima/mjestima ponovno dočepa vlasti, ali nisu dovoljno poslušni. Ili im jednostavno ne trebaju više.

Zato što im šef iz Bruxelle... pardon, Zagreba, kratkim rezom rješava neposluh ministara iz redova koalicijskih partnera, ali je neobično tolerantan na neposluh, nepodopštine i krajnje nepoštivanje ne samo njegova autoriteta, nego i interesa stranke, kad su u pitanju mangupi iz vlastitih redova.

Konkretno, na krajnje politički nepametne poteze glavnih ljudi vukovarskog HDZ-a: vječitog izbornog gubitnika Damira Barne i čovjeka koji je prošle izbore dobio (iako jedva) jer se junački glasalo ne za njega, nego protiv njegova konkurenta, a ove (u prvom krugu i premoćno) zato što se nije imalo za koga glasati. Ivana Penave.

No, dobro. Ne sitničarimo. Na sljedećim izborima možda više ne bude ni onih koji glasaju ili barem ne onih s pravom glasa a mlađih od pola stoljeća. Otići će svi oni kojima nije dobro, a kao psi u Pavlovljevu pokusu glasovat će samo oni kojima je do sada bilo dobro, nesvjesni da im tako, bez prvih, u skorijoj budućnosti slijedi život kakav nisu sanjali. Nažalost, mirovine ne rastu na grani, već ih zarađuju oni mlađi od nas. A baš ti svakodnevno odlaze s vukovarskog, iločkog, vinkovačkog i županjskog autobusnog kolodvora. I prije nego što prvi put iskoriste tek stečeno pravo glasa.

A dok djeca odlaze trbuhom za kruhom, odrasli se ponašaju kao djeca.

O čemu se zapravo radi?

A sve je počelo s kanalom...

'Pričaju li uopće gradonačelnik Penava i župan Galić?' prošle jeseni iznenadila me je pitanjem jedna sudionica stručnog skupa koji svakoga studenog u Vukovaru organizira Institut za društvena pitanja Ivo Pilar iz Zagreba. Dobro, ženi su znanstveni fokus socijalne relacije među skupinama, ali ovo s dvojicom domaćina koji pred uglednim gostima međusobno ne komuniciraju je, priznat ćete, teška psiho(pato)logija, pa mi je malo kava zastala u grlu.

'Nisam znala da je ta netrpeljivost toliko očita', odgovorila sam joj. A zapravo, htjela sam reći: 'Nisam znala da su toliko nezreli.'

'Itekako je očita', nastavila je moja sugovornica. 'Toliko da je i ljudima oko njih bilo neugodno.'

Sada je to već anegdota, a i malograđanski pogovor o 'sukobu koji tinja' davna je povijest. Akteri su izašli iz ormara i iz pasivne agresije, prešli u mnogo aktivnije oblike međusobnog blaćenja i opstruiranja, a navodni izvor sukoba (famozni kanal u višestoljetnom nastanku: Dunav – Sava) samo je poslužio kao opravdanje da se svojevrsni rat Roseovih javno rasplamsa.

Gorjelo je na konferenciji za tisak, na kojoj je Barna optuživao Galića targetirajući ga kao onog koji ne gleda interese Županije i Grada Vukovara, već interese građevinskog lobija i, još gore, građevinske mafije. Padale su teške riječi da se na Vukovar opet vrši agresija. Prijetio je župan privatnom tužbom.

Temperatura je rasla i na sjednici Vlade, na kojoj je Penava iščitavao popise (ne)Vukovaraca zaposlenih u gradu i blatio župana, dok je ovaj sjedio na metar od njega, gotovo prepariran.

Kulminacija je uslijedila kad se ova vukovarska verzija Toma Sawyera i Huckleberryja Finna nije pojavila na završnoj večeri predizborne kampanje, unatoč činjenici da je na istu iz Zagreba potegao šef Plenković i da je Huckleberry trebao održati motivacijski govor.

Eto koliko je jak i samouvjeren HDZ.

Briljirao u većinski srpskim općinama   

A kako će i sumnjati kad je u sve četiri općine s većinskim srpskim stanovništvom Božo Galić naprosto briljirao? Unatoč svoj kuknjavi i leleku o fašizaciji zemlje, neoustaštvu, mlitavosti da se riješi pitanje ovih ili onih ploča, pozdrava iz mračnih vremena, HDZ-ov kandidat za župana uspio je uhvatiti i famozni postotak od 71,51 posto.

Izgleda da većini zaista ne smeta u tri mandata neučinkoviti župan, ni dožupan koji je na tu funkciju kandidiran unatoč dvama brutalnim izbornim porazima u rođenom gradu, samo da ga se kao nezrelo dijete podmiti jer se oteo kontroli i radi nepodopštine.

Naime, vjerovali ili ne, ništa od toga neće biti dovoljno da većini u nedjelju, 4. lipnja, zadrhti kemijska olovka među kvrgavim prstima pa 'greškom' zaokruže broj ispred čovjeka koji se ne zove Božo Galić.

Čisto poruke radi. Zbog bahatosti, ako ne zbog nesposobnosti. Zbog samouvjerenosti da njihovi postupci možda imaju posljedice na druge, ali na njih ne. Zbog toga što misle da smo mi tu zbog njih, a ne oni zbog nas. Zbog činjenice da se ne mogu poštovati između sebe, pa kako će onda nas.