Zagrebačka nadbiskupija u srijedu je konačno objavila detalje oko novca koji na privatnom računu u Vatikanskoj banci drži hrvatski kardinal Josip Bozanić, jedan od članova šesteročlane komisije koja nadzire poslovanje banke. Ona, kao što smo već ranije objavili, u svojim izvještajima navodi da je krajem 2016. ukupan iznos depozita koji su šestorica kardinala držala položene u toj banci bio 3,4 milijuna eura, odnosno oko 25 milijuna kuna.

Nakon što su nam uskratili bilo kakav odgovor na prvotni upit o kakvom se točno novcu i iznosu radi nadbiskupija se ipak odlučila na priopćenje u kojem, između ostalog, navodi da polog koji se nalazi pod imenom kardinala Bozanića nije njegov privatni, nego je to 'novac za crkvene potrebe' te da u taj polog 'ulaze samo prigodni darovi za potrebe Crkve isključivo dobiveni u inozemstvu'.

U nadbiskupiji objašnjavaju i da se novac koristi za 'crkvene potrebe Zagrebačke nadbiskupije vezane uz Rim, kao što su pretplate raznih revija, kupovanje crkvenih knjiga, liturgijskog ruha, predmeta, neke studentske potrebe i sl.' te 'kategorički izjavljuju' da se tu 'ne radi ni o jednoj kuni iz državnog proračuna'.

Kad se ne bi radilo o milijunima kuna, pokušaj nadbiskupije da opravda porijeklo i namjenu novca na privatnom računu kardinala u banci dugo poznatoj po tajnovitosti u poslovanju mogao bi proći kao tek smiješan. No ne radi se baš o beznačajnom iznosu.

Ako nemaju što skrivati, zašto sve nisu otkrili odmah?

Prva stvar koja je bitna za cijeli slučaj je to da je Zagrebačkoj nadbiskupiji trebalo ciglih deset dana da bi javnosti priopćili da ništa ne skrivaju. U priopćenju se ne nalazi apsolutno ništa što visoki hrvatski kler nije mogao odgovoriti još prije deset dana pa se postavlja pitanje zašto to nisu rekli odmah. Za sastavljanje rečenice da se ne radi o privatnom kardinalovom novcu i da se radi o donacijama koje se koriste za religijske svrhe stvarno ne treba puno vremena. Evo, upravo smo je uspjeli otipkati u manje od dvije minute.

Nadalje, ako je nadbiskupija već odlučila biti transparentna, zašto onda nije objavila i točan iznos koji se tamo nalazi? Zašto javnost ne bi znala nalazi li se na tom računu deset ili petsto deset tisuća eura? Novac je ionako, tvrde oni, namijenjen za religijske svrhe.

Kako bi izbjegla bilo kakve optužbe, Zagrebačka nadbiskupija u svojem priopćenju pristupa vještoj igri riječima. Oni navode da polog nije 'privatni, nego je to novac za crkvene potrebe'. Za početak ćemo samo istaknuti da je nadbiskupija time bezuvjetno potvrdila da stvarno postoji tajni račun u Vatikanskoj banci i to na ime kardinala Bozanića.

No oni ne objašnjavaju zašto se taj novac ne nalazi, recimo, na računu Zagrebačke nadbiskupije koja, prema statutu Vatikanske banke, također ima pravo na vlastiti račun? Ili na računu neke od ravno 2052 pravne osobe Katoličke crkve u Hrvatskoj? Nego upravo na računu pod imenom kardinala Josipa Bozanića. Jasno, nadbiskupija bi mogla tvrditi da im je iz nekog razloga tako najpraktičnije primati inozemne donacije, no igra riječi tu ne prestaje.

'Religijske svrhe' – postoje li neke druge?

Oni tvrde i da se radi o novcu za crkvene potrebe. Ne sumnjamo. Postoji li uopće novac koji bi mogao trošiti kardinal Bozanić, a da nije za crkvene potrebe? Kupi li kardinal Bozanić sebi automobil od pola milijuna eura – može li se ikada tvrditi da je to za njegove privatne, nereligijske, potrebe? Kupi li kardinal nekome stan ili plati stanarinu nekome trećemu, može li se ikada tvrditi da to nije za crkvene potrebe? Ne, Crkva uvijek može tvrditi da je to 'dar', 'pomoć', 'donacija' i da se radi o trošenju novca za religijske svrhe. Na kraju krajeva, kako uopće pokazati da neki novac koji troši Crkva nije za religijske potrebe? Čak i da kupi vlastiti otok, uredi ga u ultraluksuzno odmaralište za svoje biskupe, opet može tvrditi da je to za religijske svrhe jer se tamo od dnevnih obaveza odmara kler.

Zagrebačka nadbiskupija također 'kategorički' izjavljuje da se 'ne radi ni o jednoj kuni iz državnog proračuna jer je taj novac ugovorno vezan za određene namjene, koji se tako i troši, a računi u Nadbiskupskom duhovnom stolu uvijek su dostupni državnoj kontroli'. Tu ostaje nejasno koji je to točno novac vezan za određene namjene: onaj na računu u Vatikanu ili onaj koji dolazi iz državnog proračuna? I, ako su već računi dostupni državnoj kontroli, zašto se onda tako skriva koliki je iznos na tom jednom računu? Boje li se biskupi reakcije pastve ako se otkrije da Crkva na Bozanićevu privatnom računu drži nekoliko stotina tisuća eura za 'pretplate raznih revija, kupovanje crkvenih knjiga, liturgijskog ruha, predmeta, neke studentske potrebe i sl.'?

Može li im itko vjerovati?

Naravno da se boje. Sve ovo je samo djelić predstave u kojoj domaća crkva uporno pokušava pred javnošću odigrati ulogu skromne institucije čiji su interesi vezani isključivo uz vjeru i religiju. Sve dok se ne potegne pitanje imovine i novca. Onda su, prikladno suvremenoj kapitalističkoj doktrini, svi drugi interesi ipak sekundarni, a novac na tajnom računu jednog kardinala su donacije u religijske svrhe. Na kraju krajeva, sve i kad bi Zagrebačka nadbiskupija stvarno objavila koliko novca kontrolira Josip Bozanić i koje mu je porijeklo, ne postoji način da se provjeri lažu li oni ili ne.

I za kraj da možda ostanemo u sferi vjere i priupitamo se samo: vjeruje li itko u ovoj državi da bi Zagrebačka nadbiskupija tako revno skrivala iznos na privatnom računu Josipa Bozanića u Vatikanskoj banci kad se stvarno ne bi imali čega sramiti?