Nerijetko se ono najstrašnije nalazi na samom kraju. Ili na samom vrhu, kako se uzme. Slikoviti švicarski gradić Gruyères smješten na jugozapadu zemlje u kantonu Friebourg, omiljeno je turističko odredište zbog svoje povijesne jezgre, srednjovjekovnog dvorca te istoimenoga alpskog sira. U tako idiličnom mjestu koje zrcali sve ono što Švicarska predstavlja, teško je zamisliti bilo što strašno.

Međutim, jedna je od turističkih atrakcija i Muzej H. R. Gigera, glasovitoga nadrealističkog umjetnika rođenog 1940. u Churu i preminulog 2014. u Zürichu. Studirajući arhitekturu i industrijski dizajn, a pravim imenom Hansruedi Giger, ovaj je ksnije svjetski proslavljeni slikar, kipar i filmaš godine 1976. pozornost privukao djelom Necronom IV te godinu dana kasnije objavljenom zbirkom radova Necronomicon.

Samo jedan pogled na ova djela asocira na naslovni lik znanstveno-fantastičnog serijala započetog 1979. filmom Alien u režiji britanskog sineasta Ridleyja Scotta. Nakon što je Scott pregledao Gigerove radove, odmah ga je angažirao za svoj drugi dugometražni igrani film u karijeri (godine 1977. debitirao je filmom Dvoboj do istrebljenja) i tako je nastala vizualizacija jednog od najboljih žanrovskih ostvarenja u povijesti kinematografije. Zastrašujuća silueta košćatog i mišićavog izvanzemaljca predimenzionirane lubanje i čeljusti jedinstveni je spoj Gigerova nadrealizma i biomehaničkog stila, savršena za generiranje strave i užasa u svemirskom brodu.

Šok u prirodnoj veličini

Baš kao i u umjetnikovu muzeju u dvorcu Saint-Germain u Gruyèresu koji je kupio 1998. i ondje izložio svoje radove na nekoliko etaža. Dakako, posjetitelji muzeja od samog ulaza u zdanje traže njegovo najpoznatije djelo predstavljeno u Scottovu filmskom remek-djelu. Međutim, da bi ga se vidjelo treba se popeti do samog vrha zgrade, a ondje, kao i u filmu, slijedi šok. Jer – treba pogledati gore. Gigerov se Alien nalazi na samom stropu u prirodnoj veličini, i to kao da se sprema skočiti na one koji ga pogledaju. Malo je kada neki filmski lik i sve ono što on predstavlja dobio tako uvjerljiv prikaz izvan filmskog seta. I malo koje filmsko čudovište djeluje tako uspjelo, ne samo u vizualnom smislu, nego i u asocijativnom. Gigerov stvor izaziva iskonski, gotovo paralizirajući strah te ne treba dvojiti zašto se već četrdeset i pet godina održava serijal koji je primarno uspio zbog umjetnikove mašte te vještine da u jednom liku ispriča cijelu priču.

"Zašto čudovišta ne jedu klaunove. Zato jer im je okus smiješan". Jedna je to od šala koja se čuje u aktualnom sedmom nastavku serijal Alien, filmu Alien: Romulus koji se sredinom kolovoza poprilično uspješno počeo prikazivati u svjetskim kinima. I to uz opravdano pitanje: Je li se uopće moguće približiti umjetničkoj snazi izvornog filma te njegova nastavka iz 1986. Aliens u režiji Jamesa Camerona? I dok je Ridley Scott prije četiri i pol desetljeća temeljem priče Dana O'Bannona i Ronalda Shusetta režirao atmosferičnu kombinciju znanstveno-fantastičnog trilera i horora u kojoj malobrojna posada trgovačkoga svemirskog broda Nostromo u 22. stoljeću pokušava preživjeti nazočnost čudovišnog tuđinca, Cameron je realizirao jedan od ponajboljih nastavaka u žanru dodavši mu razvoj likova te prvorazrednu akciju.

U oba je filma briljirala glavna glumica Sigourney Weaver kao časnica Ripley koja će se pojaviti i u trećem te četvrtom dijelu serijala. Njih su režirala također poznata redateljska imena: David Fincher 1992. film Alien 3, a Jean-Pierre Jeunet 1997. film Alien: Uskrsnuće. I dok će se 2004. i 2007. serijal spojiti sa serijalom Predator u dva zasebna, slabo ocijenjena ostvarenja, Ridley Scott redateljski nastavlja izvornu priču filmovima Prometej i Alien: Savez snimljenima 2012., odnosno 2017. Mada gledani u kinima, produžeci su serijala doživjeli razočaravajući prijam kritike, lišeni svježine izvornika te bilo kakvog sadržajnijeg doprinosa priči i njezinu kontekstu. Činilo se da je i pandemija presudila neuništivom stvorenju.

Álvarez kao Cameron

No, Ridley Scott se ne predaje, niti odustaje od nastavaka filmova koji su mu obilježili karijeru. Ove će jeseni predstaviti drugog Gladijatora, dok je u sedmom Alienu producent, i to uz kolegu Waltera Hilla koji je producirao i prvi film iz 1979. Scottova odluka da ovaj put ne sjedne na redateljski stolac, već ga prepusti mlađem urugvajskom kolegi Fedeu Álvarezu koji je u vrijeme premijere izvornika imao samo godinu dana, pokazala se dobrom. Álvarez je dosad bio najpoznatiji po uspjehu horora Ne diši iz 2016., a njegov je očiti uzor u serijalu – James Cameron. Naime, novi Alien slijedi logiku i dinamiku Cameronova rada, te je Álvarez i u pogledu vizualnih efekata neposredni nastavljač filma iz 1986.

S druge strane, radnja je kronološki smještena između one u Scottovoj i Cameronovoj dionici priče, konkretno u godini 2142.-oj, a u središtu joj je skupina mladih radnika u izvanzemaljskoj koloniji Jackson's Star koja je od Zemlje udaljena šezdesetak svjetlosnih godina. U gotovo ropskom položaju prema svemoćnoj korporaciji Weyland-Yutani koja diljem svemira eksploatira rude, djevojka Rain zajedno sa svojim bratom, androidom Andyjem odluči prihvatiti poziv bivšeg mladića Tylera te s nekolicinom poznanika i ukradenim brodom svi oni završe u orbiti u napuštenoj dvodjelnoj postaji Romulus i Remus. I dok postaji prijeti skoro urušavanje na prstenove matičnog planeta, bjegunci su suočeni s istim ksenomorfom kao i dva desetljeća ranije posada Nostroma. Iza svega pak stoji odluka korporacije Weyland-Yutani da rekombinira genom tuđinca i čovjeka ne bi li stvorila bića koja će lakše rudariti u negostoljubivim dijelovima svemira… Premda zaplet djeluje kao recikliranje već doživljenog u doslovce svakom nastavku serijala, novi Alien prije svega ne djeluje pretenciozno u smislu da sagi želi dodati neki novi presudan aspekt.

Nedopečeni sporedni likovi

Ne, priča je posve usmjerena na svoje progonjene protagoniste i njihova strašnog antagonista, iako je redatelj i ujedno koscenarist mogao reći ponešto više o zapravo malom broju likova. Većina je njih ostala na skici, osim glavne junakinje Rain koju tumači sve traženija i u filmu izvrsna Cailee Spaeny, ove i prošle godine zapažena u filmovima Građanski rat i Priscilla od kojih joj je potonji donio nagradu za najbolju glumicu na Festivalu filmske umjetnosti u Veneciji. Dvadesetšestogodišnja Cailee Spaeny četiri je godine mlađa od Sigourney Weaver kada je ona prvi put glumila u serijalu, pri čemu su i njezin lik, i njezina izvedba u okviru cijelog serijala dovoljno svježi i neponavljajući.

Baš kao i oni Davida Jonssona kao Andyja koji nastavlja tradiciju barem jednog lika androida odnosno sintetika u svakom dijelu serijala. Razapet između odanosti Rain i korporaciji koja ga je stvorila, Andy u Jonssonovoj interpretaciji ponajbolje ocrtava socijalni kontekst priče, o de facto poluropskom uređenju Zemlje budućnosti u kojoj su vlast u potpunosti preuzeli nositelji kapitala i prava na korištenje svemirskih bogatstava. Kolonija u kojoj žive Rain i ostali radnici nije ništa drugo nego li referenca na perpetuirano podjarmljivanje siromašnih. Njima je neizvjesni bijeg jedini životni spas poput onog kojem teže junaci filma želeći stići do planeta Yvage na kojem barem mogu uživati u sunčevu svjetlu.

'Romulus' zna gdje mu je mjesto

Film tako nakon polusatnog prologa protječe u, za serijal, tipičnom konceptu potjere u kojem u klaustrofobičnom prostoru iz kojega je gotovo nemoguće pobjeći, nekoliko likova, ovaj put najmlađih do sada, nastoji zaustaviti svoga nemilosrdnog progonitelja. Niz je podsjećanja na sve ono što je serijalu dalo antologijski status, od prizora u kojem nedorasli tuđinac probija ljudski prsni koš do njegova prislanjanja uz lice pojedinih likova.

Usto, Alien: Romulus vraća i jedan lik, zapravo njegova interpreta sa samog početka priče. To je android Rook koji je slika i prilika androida Asha iz prvog filma tumača Iana Holma. Iako je cijenjeni britanski glumac preminuo prije četiri godine, specijalni i vizualni efekti oživjeli su ga na filmu efektno se referirajući na Scottov izvornik te općenito ulogu androida u razvoju priče. I tu je Fede Álvarez napravio uspjelo redateljsko rješenje stavljajući pod reflektor sve ono što su dosadašnji dijelovi serijala, ponajprije prva dva, dali ne samo žanru znanstvene fantastike, nego prije svega sposobnosti filmske imagincije da preko koherentnih likova i zapleta stvore potpuno nove svjetove.

Sedmi nastavak serijala Alien više je nego korektan doprinos onomu što su u kontinuitetu maestralno kreirali H. R. Giger, Dan O'Bannon, Ridley Scott i James Cameron, te najuspjeliji dio sage nakon 1986. Iako podalje od slavnih početaka, ovogodišnji kinohit makar zna gdje mu je mjesto. Od idiličnih predjela Švicarske do užasavajućih katakomba svemira.