Predzadnja večer Pulskog filmskog festivala u cijelosti je pripala dvama publici poznatim redateljskim imenima koja bude visoka očekivanja. Nakon stilski snažnih no tematski slabijih Mrtvih riba (2017) Kristijana Milića, uslijedio je pak tematski slojevit i kompleksan Ustav Republike Hrvatske (2016) Rajka Grlića, koji već gotovo godinu dana uspješno mami gledatelje u kina. Riječ je o drami s elementima crne komedije (ili obrnuto) koja problematizira granice tolerancije onih koji bi, navodno, trebali biti najtolerantniji, a to su manjine
Vjeko Kralj (Nebojša Glogovac) je profesor, obrazovan i elokventan, no iza staložene vanjštine on krije čak dvije tajne: njegov nepokretni otac (Božidar Smiljanić) bivši je ustaša, i iako se ne podnose, Vjeko je prigrlio očevu ideologiju, a kada padne mrak, on postaje zanosna i senzualna Katarina. Njegovi prvi susjedi su supružnici Maja (Ksenija Marinković) i Ante (Dejan Aćimović) – ona je brižna medicinska sestra, a on je policajac, rodom Srbin, koji zbog posla mora položiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske. Spletom okolnosti njihovi životi se ukrste, pa postaju primorani međusobno surađivati, no razumijevanja među njima je veoma malo. Centralni sukob vodi se između Ante, koji nije radikalni homofob, ali ni ne gaji previše simpatija spram drugačijih seksualnosti, i Vjeka koji jako teško prelazi preko činjenice da je Ante Srbin, no u tom trenutku njihova života jedan bez drugoga ne mogu. Maja, umirujući Antu i sprijateljujući se s Vjekom, funkcionira kao spona i glas razuma.
Problematika Grlićeva Ustava jest animozitet i ograničenost unutar društva koje je premaleno za toliku količinu netrpeljivosti, gdje se osnovnih načela poštovanja prema drugome biću ne drže oni koji to isto društvo moraju štititi, kao ni oni koji njegove najmlađe članove podučavaju u školama. Redatelj stoga, upornim recitiranjem stavaka Ustava, svima održava lekciju tolerancije i poštovanja koje vodi do mirnog suživota.
vezane vijesti
Film je obilježen već standardno izvrsnim glumačkim izvedbama Marinković i Aćimovića, a posebnu pohvalu zaslužuje Nebojša Glogovac koji je ušao u lik homoseksualca transvestita s puno respekta i nula posto karikature kakvu smo imali prilike vidjeti u nekim recentnim hrvatskim filmovima. Božidar Smiljanić sjajno je utjelovio mrzovoljnog starca iz čijeg lika proizlazi većina komičnih trenutaka u filmu, te nas još jednom podsjeća čime je zaslužio nagradu Fabijan Šovagović.
Kraj filma podijelio je publiku jer je na prvi pogled predvidljiv i potpuni klišej, no to bi bio slučaj da govorimo o kakvom holivudskom filmu, ali ne i o hrvatskome, jer svi znamo kojim tonom prečesto završavaju domaći uradci, pa je Grlićev kraj nastupio kao svojevrsni osvježavajući obrat. Po svemu sudeći, o Ustavu će se još dugo pričati, ali i tražiti pokoja kino ulaznica više.
