Ako ništa, gradonačelniku Penavi treba čestitati na učinkovitoj borbi protiv tih iritantnih krvopija. Zaprašivanje grada automobilom u vožnji česta je pojava na vukovarskim cestama, a sredstvo koje suklja iz tih dezinfekcijskih topova izgleda kao vrlo gusti dim. Trag se zadržava desecima metara za automobilom, a toliko je masivan i gust da ljudi (i automobili) nestaju u toj bjelini kao da ih je pojela lavina. Fantazmagorija nestaje s dunavskim povjetarcem.

Festival je otvoren u četvrtak projekcijom filma 'Čarobna frula' redatelja Floriana Sigla. Čudi odluka umjetničkog direktora festivala Daniela Rafaelića da festival otvori upravo tim ostvarenjem, koje zapravo i nije festivalski film. Riječ je o trećerazrednom njemačkom blockbusteru (na IMDB-u je ocijenjen 5.8/10) u kojemu pratimo sedamnaestogodišnjeg protagonista koji putuje iz Londona u austrijske Alpe kako bi pohađao legendarni Mozartov internat. Ondje - pazite sad - otkriva stoljećima zaboravljeni prolaz u fantastični svijet Mozartove "Čarobne frule"...

Ovaj, najblaže rečeno neobičan izbor filma otvaranja, organizator je pravdao ambijentom lokacije otvorenja festivala (perivoj neobaroknog dvorca Eltz), nekakvom pričom o povezanosti Mozartove obitelji sa Slavonijom i Đakovom (?!), kao i idejom da su filmovi na VFF-u namijenjeni za sve generacije (a možda je samo stvar u tome da je zemlja partner ovogodišnjeg VFF-a Njemačka?). Čini se da Vukovar film festival pod novim vodstvom (od ove godine vodi ga skroz nova ekipa, na čelu s filmašem i poduzetnikom Darkom Puharićem) postaje obiteljski filmski festival, što je organizator podcrtao i posebnim programom 100 godina Disneyja, namijenjenom najmlađoj publici. Neobičan obrat za festival na čijem je prvom izdanju, između ostalih, bio prikazan film Planet terora, kultni omaž eksploatacijskom filmu iz Grindhousea, double-featurea Robert Rodrigueza i Quentina Tarantina.

Kako bilo, treba reći da je to otvaranje festivala bilo uspješno. Pojavili su se razni važni gosti, stigla je i glavna glumica filma "Čarobna frula", Irkinja Niamh McCormack, a gradonačelnik Penava je u pauzi borbe s komarcima dao i nekoliko nadahnutih riječi o europskom filmu i holivudskoj produkciji. Vatromet je bio doista impresivan, ali bio bi još bolji da je kraće trajao. Uglavnom, super, za jedan obiteljski filmski festival, ali problem je da na projekciju otvaranja baš i nisu došle čitave obitelji s djecom.

Gorak okus te večeri isprali smo već idući dan, prvo kupanjem na Vukovarskoj adi (brod non-stop prebacuje ljude na drugu stranu Dunava, i to potpuno besplatno i u organizaciji grada), a onda sjajnim filmovima "El Shatt - nacrt za utopiju" Ivana Ramljaka (dvorana dvorca Eltz) i "Escort", genijalno pomaknutim posljednjim ostvarenjem Lukasa Nole koji smo gledali u Hrvatskom domu. Istovremeno, u perivoju dvorca Eltz u programu Cannes u Vukovaru igrao je i film "Anatomija pada" redateljice Justine Treat, veliki hit i pobjednik ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu. Ta je projekcija, naravno, bila puna.

Film-pobjednik bio je prikazan idući dan, u subotu. Dramu "Majka" redateljice Zornitse Sophije vukovarska publika dobro je primila. Gledamo istinitu priču o kazališnoj redateljici koja želi zatrudnjeti, no to se pokaže teško ostvarivim. Stoga energiju preusmjerava u novi projekt - kazališni program, odnosno svojevrsnu art terapiju za siročad u Bugarskoj i u Keniji. Posebno je interesantan taj kenijski dio filma; prema redateljici, koja silno želi pomoći, lokalci su isprva nepovjerljivi, jer smatraju da je riječ o samo još jednoj Instagram humanitarki koja ih je došla eksploatirati za klik i reach.

Glavni muški glumac u filmu je Leon Lučev, no njega nije bilo na projekciji filma, kojoj su nazočile Irena Marković, hrvatska koproducentica filma te glavne glumice Daria Simeonova i Daria Dimitrova. U kratkom razgovoru prije filma dotakle su se iskustva snimanja filma u sirotištu nekakvog kenijskog geta, gdje su radili s "pravom" siročadi, odnosno naturščicima, i to se doista čini kao ludo zahtjevan pothvat. "Majka" je dobar izbor za pobjednički film festivala.

U dokumentarnom programu slične teme, barem ako govorimo o dobitniku. Najboljim je proglašen ukrajinski dokumentarni film "Kuća od iverja", redatelja Simona Lerenga Wilmonta. Riječ je o djelu koje donosi priču o djeci u specijalnom sirotištu u Lisičansku u istočnoj Ukrajini - dakle, na prvoj liniji fronta - u kojem grupa socijalnih radnika brine o djeci dok odmah iza ugla bukti rat...

Mnogo interesa publike privukao je i hrvatski film "Žena s gumenim rukavicama". Novo djelo redatelja Marija Šuline snimila je ekipa u potpunosti iz Slavonije, predvođena glumcima Aretom Ćurković, Sandrom Lončarić, Miroslavom Čabrajom i Ivanom Čačićem, a iz dokumentarnog programa vrijedi izdvojiti i film "Naš Mali" redateljice Ivane Guberine, posvećen neprežaljenom šibenskom košarkašu Draženu Petroviću. Ovogodišnji srpski predstavnik na festivalu bio je film "Ovuda će proći put" redateljice Nine Ognjanović. Bijeg pojedinca iz sredine koja ga guši stara je tema, kojoj je Ognjenović pristupila na svjež način. Njezin cjelovečernji igrani debi jest zanimljiv i uspio neo-vestern, snimljen u skromnom budžetu. Čisti pogodak.

Za kraj, još jedan blockbuster u perivoju dvorca Eltz: film "Jeanne du Barry" francusko-alžirske redateljice Maiwenn s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi bio je, naravno, najposjećenija festivalska projekcija. Riječ je o djelu u kojem je Johnny Depp ostvario svoju prvu glavnu ulogu nakon tri godine - i to ni manje ni više nego kralja Luja XV. koji upoznaje Jeanne du Barry te je poziva da mu bude ljubavnica na dvoru što, naravno, izaziva pravi skandal...

Sedamnaesti Vukovar film festival uspješno je izveden. Igrani i dokumentarni program definitivno su imali svoje adute, a super je da smo filmove gledali na novim lokacijama, poput vukovarskog Vodotornja. Pohvalno je i što su organizatori dodali Dječji filmski festival (ali ne i što su ukinuli kategoriju kratkog filma!), pa i što smatraju da čitave obitelji više neće vikendom trčati u shopping-centre, nego na filmske festivale. Međutim, to se još ne događa. Čak je i popratni program bio OK izveden; od koncerta Soulfingersa koji su u subotu navečer čarobnom energijom pomaknuli ono malo publike, do znanstvenih skupova o filmu koji su se održavali uz festival...

Ali, festivalu na pragu osamnaestog rođendana kao da nešto nedostaje, a mogla bi to biti ideja kome je on pod novim vodstvom, zapravo, namijenjen. Poznato je da se ponekad u širini gubi identitet. Jer, VFF danas nije festival na kojemu ćete sresti nabrijane filmske ovisnike, backpackere s hipsterskim frizurama i hlačama do gležnja koji hrle na projekcije da bi poslije tulumarili do jutra pa sve ispočetka (šteta, jer Vukovarska ada bila bi im pravi domaćin). U gradu nema baš ništa od tog zavodljivog šušura, tako karakterističnog za filmske festivale. A nije baš ni ono što bi njegov organizator silno htio da bude - filmski festival za čitave obitelji. Nekoć je situacija s vukovarskim festivalom bila mnogo određenija: znalo se da se tamo odlaze gledati najbolji, najhvaljeniji i najnagrađivaniji filmovi godine...