Ljubičićev dosadašnji dizajnerski rad, od početka sedamdesetih do danas, proistječe iz eksplicitnog uvjerenja da je dizajn nedvosmisleno životno važan i da vizualne komunikacije prožimaju sve aspekte naših svakodnevnih života, ustvrdio je likovni kritičar Marko Golub iz HDD-a u tekstu objavljenom uoči skorašnje Izložbe hrvatskog dizajna 21/22, u okviru koje će mu se ta nagrada dodijeliti.

Po njegovim riječima, iz takvog uvjerenja slijedi odgovornost, što je sam Ljubičić lijepo formulirao u svom autorskom motu koji kaže da dizajner mora preuzeti "odgovornost za vrijeme i prostor“ u kojem djeluje".

Golub smatra kako, gledajući autorova mnoga ostvarenja, ne svjedočimo samo izuzetnoj snazi vizualnog komuniciranja, nego i radovima koji nas uče kako gledati i čitati našu suvremenu vizualnu stvarnost.

"Gotovo odreda zamišljeni iznimno ambiciozno, Ljubičićevi identiteti, plakati, knjige, kampanje, čak i pakiranja koja je oblikovao, snažno govore o našem vremenu, o našoj percepciji, o tome što znači biti uronjen u svijet slika i informacija, kao što svi jesmo, bez obzira jesmo li toga svjesni ili ne", objasnio je.

Boris Ljubičić (Sinj, 1945.) međunarodno je prepoznatljiv dizajner, zahvaljujući tome što su mu radovi univerzalno čitljivi, a kontinuirano prisutni u našoj svakodnevici.

Oblikovao je plakate, znakove i logotipe, vizualne identitete, knjige, pakiranja proizvoda, ekonomske propagandne poruke, omotnice glazbenih izdanja, kalendare, televizijsku grafiku i videošpice, elemente signalizacije, tipografiju, različite prostorne intervencije i objekte u javnom prostoru.

Napravio je logotipe i vizualne identitete za HRT i HINA-u, Ministarstvo kulture, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, MUO, Maticu hrvatsku, MDC, Zagrebački velesajam, tvornice Labud, Franck, Splitsku banku i, Croatia banku, Institut Ruđer Bošković i LZ Miroslav Krleža.

Tu su, među ostalim, YASSA, Eurosong, Mediteranske igre, Prvenstvo Europe u atletici, Hrvatska narodna stranka, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatski autoklub, Muzički bijenale Zagreb i Dubrovačke ljetne igre. Mnogi su i danas u upotrebi, a ako i nisu dio su kolektivnog sjećanja.