Muziku slušam na refule, stihijski, naletim na nešto što mi se svidi pa onda to preslušavam preko granice iritacije dok u potpunosti ne iscrpim materijal. Kad mi konačno bude dosta, obično naleti nešto drugo što mi u tom trenutku savršeno odgovara i tako u krug... Najviše volim kad mi netko drugi složi plejlistu koja me pogađa baš tamo gdje treba: rijetki su ti trenuci, ali kad se dogode - neprocjenjivi su. Radio Student me zna pogodit baš na tu foru, pa najčešće slušam upravo njih - u autu, doma, sve je narihtano na 100.5. Iako, otkako su krenule ove sulude bombe, projektili, tenkovi i sve ostale odurne, meni neshvatljive nebuloze koje uz to idu, moj siroti mali mozak i moje uši trenutno mogu primiti samo klasiku s 3. programa Hrvatskog radija. Ali budući da o klasici ne znam apsolutno ništa, ne mogu vam ponuditi 5 stvari klasične glazbe, nego ću vam ponuditi 5 stvari koje su mi obilježile zadnjih vrlo intenzivnih 6,7 mjeseci - stvari koje sam u tom periodu jako volila, slušala do iznemoglosti, izlizala i iscrpila i kojima ću se sigurno vraćati u nekim budućim nepravilnim intervalima i trenucima.

Stay bright, Kensington Lima

U 10. mjesecu, čini mi se, izbacili su album Southbound koji me potpuno osvojio, na prvu, pogodio me kao najpreciznija Amorova strelica, vratio u Split, na more, u Dalmaciju, valjda zbog te predivne fotke Feđe Klarića na naslovnici. Preslušavala sam cijeli album nekoliko tjedana bez prestanka, taman u to vrijeme sam snimala s Lukasom Nolom i atmosfera albuma mi je za to savršeno odgovarala, a od cijelog albuma najviše sam volila ovu prvu, Stay bright. Hvala, Kensington Lima.

The fantasy life of poetry and crime, Pete Doherty & Frederic Lo

Vozila sam se u autu, na Radio Studentu je Neno, čini mi se, pustio ovu stvar koja je taman tad izašla, odslušala sam i rekla kajjeovo, došla kući, našla ju na netu i nakon toga idućih par tjedana iskoristila do maksimuma taj poetični, sjetni, a meni optimistični melos. Mislim da sam u to vrijeme bila pred premijeru Žene popularnog pokojnika u &td-u, pa mi je, osim votke s đumbirom na koju me navukla kolegica iz predstave, i Pete Doherty pomogao u radu na toj predstavi.

I beg your pardon (I never promised you a rose garden), Lynn Anderson

Ova pjesma mi je vjerojatno došla u uho u neko nasumično, neodređeno jutro prošle jeseni - nigdje, niotkuda - i ostala neko vrijeme. Možda je čak došla kao odgovor na Diamonds and Rust koju sam dobila u poruci kao prijedlog za slušanje tog dana. Pjevušila sam ju za koncentraciju, uspavljivanje, a najčešće sam ju pjevala (dosta loše ali glasno) pod tušem. U ovu kategoriju spadaju i pjesme Dolly Parton, Raffaelle Carre, Anne Oxe, Bello e impossibile, Felicita, talijanske kancone, francuske šansone... lista je dugačka - uvuku se u uho same od sebe i žive sa mnom u mekoj kohabitaciji neko lijepo vrijeme.

Anywhere, Rita Ora

Ovoj pjesmi se vraćam u zadnje 2 godine svaki put kad sam na rubu pucanja jer već dvije i pol godine zbog pandemije nisam prekoračila granice RH (ako ne računam dvodnevni izlet u Bihać, a ne računam), pa kad Rita Ora kaže take me anywhere ja isto otputujem u mislima i mislim si: aj, barem nešto. Osim toga, njezin šljokičasti stajling iz spota, kad pleše na Times Squareu mi je dosta ozbiljan mračni predmet želje. Kao i scena kad se u crvenoj bundi na nekom kamionetu tj. platformi vozi po New Yorku, pleše i maše. Može.

Ne voliš me više, Marijan Ban

Taman sam bila završila rad na predstavi Gilgameš s Kićom Burićem i Indošem i pobjegla na dvodnevni šumski rehab, počinjala je jesen 2021., slušali smo Terezu Kesoviju Ima te, a onda se iznenada pojavio Marijan Ban s ovom pjesmom i nastavio se vrtjeti na mojoj plejlisti neko dulje vrijeme. Kombinacija taman za spoj jeseni i ljeta, šume u srednjoj Hrvatskoj i Dalmatinske obale. Mrnjau.