'U svojoj viziji Tuđmanova spomenika, koji sam dugo smišljao, htio sam zadovoljiti i spojiti dvije naočigled oprečne stvari - vjeran portret i suvremenost skulpture', kaže akademski kipar Nikola Vudrag (1989.), koji u posljednje vrijeme dobiva sve veću međunarodnu pažnju.

Na kraju je, objašnjava, odluka pala na to da izvedbeno prikaz lika bude realističan, a da kontekst ili koncept rada bude suvremen, okrenut 'drugačijem mišljenju i poruci'.

'Spomenik prikazuje dva lika koji korespondiraju u međuodnosu fizički jedno s drugim, gdje Franjo Tuđman predaje crvenu kocku djevojčici s druge strane, koja njemu dodaje bijelu, time čineći dijagonalnu kompoziciju vizualnog identiteta Hrvatske. To je slika koju, recimo, vidi turist ili netko tko nije u potpunosti upoznat s likom i djelom. No prolaznik, koji je bio ovdje pri nastanku države, vidi Tuđmana koji mlađim generacijama predaje naslijeđe, a zbog toga se na kraju krajeva ova država i izgradila - za dobrobit budućih generacija', objašnjava Vudrag, a za odabrani spomenik Tuđmanu u izvedbi Kuzme Kovačića kaže da 'likovno sadrži estetsku i umjetničku kvalitetu' te da je 'odlično ostvaren s obzirom na hrpu elemenata koji su prilično nezahvalni za projekt, a to je najviše sama pozicija'.

'Ako se ne varam, taj je spomenik pobijedio na natječaju za lokaciju Trga Franje Tuđmana u parku, a ne kod fontana. U parku bi patinom, stilom i visinom savršeno odgovarao i po meni je njegovo preseljenje na drugu lokaciju najveći problem', kaže Vudrag, kojemu su i razni komentari građana i prolaznika na Kovačićev rad opravdani jer 'oni su ipak ti iz čijeg se poreza to radi'.

Osobno mu se, kaže, ne gledaju spomenici vojskovođama i ratovima jer ne želi takve konotacije u svojoj okolini.

'Poštujem žrtvu i borbu za nezavisnost, ali volio bih da se stvar okrene cilju, a ne prošlosti, jer u prošlosti nema napretka, iz nje vrijedi samo preuzeti zahvalnost i iskustvo. Dakle trebaju nam spomenici s pričom o budućnosti i napretku, mišljenju o sutrašnjici, naslijeđu za nove, nadolazeće generacije. Gradnja boljeg sutra treba nam u ovim teškim vremenima. Moje idejno rješenje, taj spomenik jednim činom ljubavi, dobrote ili žrtve prikazuje sam čin stvaranja Republike Hrvatske, Franju Tuđmana kao prvog predsjednika, ali najbitnije - vidi se ne samo 'tko', već i 'za koga' i 'zbog čega'. Ovaj spomenik, kao i svako umjetničko djelo, komunicira s gledateljem, bilo da je riječ o prolazniku koji je preživio Domovinski rat misleći pritom da se za to borio, 'za našu djecu', bilo o mladoj osobi koja zna da djeci treba ostaviti čistu i plemenitu domovinu', kaže Vudrag.

O ostalim spomenicima Tuđmanu, razasutima diljem Hrvatske, kaže da ih poštuje kao član kiparske i umjetničke struke, ali da po njemu, 'po nekom starinskom standardu', javni spomenik postavljen političaru ili državniku, u svrhu obilježavanja lika i djela, mora imati elemente sličnosti do te mjere da se zadovolji standard prepoznatljivosti. U svemu tome umjetnik onda može zadovoljavati svoju potrebu izražavanja kroz sam koncept ili kontekst, tvrdi.

'Tako da ima svega, a vidio sam sve spomenike Tuđmanu i jedini koji je zadovoljio neke moje osobne kriterije, te da izgleda poput lika o kojemu se radi, onaj je u Pločama. No taj je rađen u Italiji, u kojoj Filip Stuflesser s bratom Robertom, kao peta generacija, vodi stoljetnu umjetničku radionicu Ferdinand Stuflesser 1875. u mjestu Ortiseiju. Baš zato što je spomenik rađen tamo kao narudžba nedostaje mu konteksta, neki konkretan spoj sa samom gradnjom Hrvatske', smatra Vudrag te dodaje da se za javne spomenike ipak trebaju uvesti standardi neke sličnosti liku kako bi se rad univerzalizirao za svu publiku. Klasični primjerci su, kaže, skulpture Hirama Powersa, ali mu je među osobnim favoritima 'Majka domovina zove' u Volgogradu u Rusiji, trenutno najviši spomenik na svijetu.

'Spomeničko čudo od 85 metara napravljeno je od betona posebnom tehnikom unutarnje vlačne konstrukcije. Autori su kipar Eugen Vučetić i inženjer Nikolaj Nikitin, no ono što ja smatram najboljim jest umjetnički koncept. Od Vučetića su tražili da na tom spomeniku portretira neku važnu ličnost poput tadašnjih svjetski poznatih ruskih glumica ili balerina, a on je jednom prilikom, nakon ateljea, došao kući i zagledao se u svoju ženu koja je složila večeru njemu i djeci, iako iscrpljena od vlastitog posla. I u tom je momentu shvatio tko je 'majka domovina' te je time ovjekovječio svoju ženu u kontekstu skulpture koja dan-danas stoji kao jedan od najimpozantnijih spomenika 20. stoljeća', kaže Vudrag, umjetnik koji je prošle godine izradio 12-metarskog Nikolu Teslu za izložbu 'Tesla mind from the future' u Zagrebu u formi dalekovoda. Prošle godine u Primoštenu mu je postavljen 12-metarski spomenik Gospi od Lorete, a 2016. u Zagrebu je postavljen spomenik profesoru Predragu Kerosu.

Trenutno puno radi na pariškoj distribuciji svojih umjetnina, a pod svoje okrilje uzela ga je jedna od poznatih i trenutno najproduktivnijih galerija, Carré d'artistes.