Rođen 1989. u Varaždinu, Nikola Vudrag kao kipar izlaže već gotovo 20 godina, a stvara praktički cijeli život. Kako nam je otkrio u razgovoru iz siječnja ove godine, prvi susret s kiparstvom i željezom, primarnim materijalom njegova rada, doživio je još kao dječak u djedovoj kovačkoj radionici. Zanat je ispekao u Parizu, gdje ne samo da je stvarao i uspostavljao kontakte, već je i pokrenuo karijeru svojevrsnog kulturnog menadžera, uplovivši u svijet humanitarnog djelovanja i filantropije.

Danas razgovaramo s njim nakon što je u žestokoj konkurenciji odnio nagradu za tportalova Vizionara godine u kategoriji kultura. Već u trenutku dodjele u veljači paralelno je vozio projekte na nekoliko frontova: od rada na detaljima hrvatske kovanice eura, preko izrade spomenika poznatom engleskom piscu J.R.R. Tolkienu, do projekata u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

'Neću te traumatizirati, ali kad ideš kod zubara, pogledaj sve one alate'

O svemu tome - i još brojnim drugim temama - ekstenzivno smo razgovarali s Vudragom u našem studiju Vizionara. Izdvajamo nekoliko najzanimljivijih tema, poput prilično detaljnog opisa kako je nastala kovanica hrvatskog eura na kojoj je radio završni reljef glagoljice, odnosno Nikole Tesle. Pitali smo ga što mu znači činjenica da se jedan njegov rad nalazi u džepu gotovo svakog stanovnika Hrvatske, ali i Europe.

'Još na Akademiji moj dragi profesor Matašić rekao mi je kako je veliki teret i odgovornost kad svi imaju tvoje umjetničko djelo u ruci. Imaš hrvatski grb, zastavu, sljedeće ti je kovanica, ona je simbol države. Ne samo da moraš misliti o tome što će biti gore - to je odradila komisija u Narodnoj banci - nego moraš paziti kako modelirati nešto da ne ispadne drugačije. Tu su i neka tehnička pitanja, jer se kovanica radi na 15 centimetara promjera, ali reljef koji moraš modelirati i raditi iluziju prostora je 1,2 milimetra.'

Koji je to alat, nametnulo se pitanje?

'Neću te traumatizirati, ali kad ideš kod zubara, pogledaj sve one alate. Meni je to sjajno jer se mogu udubiti u to i nestane vrijeme. Padneš u neki vremenski procijep, misliš da si pola sata dubio i odjednom čuješ ptice ujutro - ispada da si radio osam, devet sati. Kad se to radilo, radio sam glagoljicu i Teslu. Bio je to proces od sigurno godinu i pol, uz prilagodbe, sitnice... to se moralo dovesti do krajnje perfekcije', kaže Vudrag.

'Hodočastim već dvije godine u Englesku'

Nešto više detalja otkrio nam je i o sve češćim odlascima u Englesku, gdje paralelno radi na dva projekta - izložbi u muzeju Saatchi i izradi biste legendarnog pisca J.R.R. Tolkiena.

'Hodočastim već godinu i pol, dvije u Englesku. Prvo sam dobio poziv za izlaganje u muzeju Saatchi, što je još uvijek u pregovorima. Onda sam otišao do Oxforda, gdje sam upoznao neke ljude u knjižnici Bodleian, gdje se čuvaju Tolkeinova djela, a ja sam veliki fan. Imam dogovor napraviti Tolkienovu bistu s knjigama u pozadini, to već traje dvije godine, i sad smo u dogovorima kako to spojiti sa Saatchijem', kaže.

Logično je bilo upitati Vudraga - koje ga Tolkienovo djelo najviše inspirira.

'Svi koristimo jednu od najvažnijih Tolkienovih knjiga, a to je engleski rječnik. On je prvi opisao svu mitologiju sjeverne Europe i samo ju je kontekstualizirao u duh vremena. Sve je to jedna linija, od Engleske, Francuske, Italije do Grčke. I mi smo na toj liniji nastanka skoro sve umjetnosti u svijetu', ističe umjetnik.

'Taj pijesak, sivilo, crnilo, to ih je izgradilo da postanu najveća trgovina na svijetu'

Prije Engleske, gdje sve ide znatno sporije, Vudrag je probio zahtjevno, ali financijski izdašno tržište Ujedinjenih Arapskih Emirata. Opisao nam je kako je to izgledalo.

'Imao sam umjetničkog agenta u Emiratima koji mi je objasnio da njih ne zanimaju formirani umjetnici, nego bi nekog mladog koji će s njima graditi to nasljeđe. Krenuli smo sa sedam velikih crnih matiranih dijamanata koji izgledaju kao crni pijesak. Kad uđeš u terminal, koji je praktično kraljev terminal za privatne avione, odmah vidiš da je to hrpa pijeska iz koje se izdiglo tih sedam emirata. Taj pijesak, sivilo, crnilo, to je ono što ih je izgradilo da postanu najveća trgovina na svijetu. Od toga smo krenuli i onda sam krenuo dodavati te svoje mrežaste stvari, koje su nepravilne, ali odgovaraju njihovoj geometriji. Onda sam se otrovao vodom iz pipe, koja se, istina, ne bi trebala piti. I doslovno me ta voda inspirirala da napravim tu treću kap vode, koja će sad biti postavljena u Art Districtu u Dubaiju', kaže Vudrag.

Emirati su, čini se, donijeli i nekoliko najluđih anegdota.

'Prvo su me zvali Isus zato što sam imao bijelu majicu, dugu raspuštenu kosu i morao ići u bolnicu usred noći. Onda sam u 5 ujutro morao krenuti za Dubai popraviti dijamante. Bio je 5 ujutro, samit COP (klimatske promjene), dan nakon toga dolaze Papa, kralj i sve mora biti perfektno na tom terminalu. Dan prije neki klinac stao je na jedan od tih dijamanata da proba kako je to i zovu mene da hitno dođem popraviti to. Pitam tko je gazio po dijamantu, kažu bili su Ronaldov sin i supruga. Ne možeš ti tu puno filozofirati, dođeš, popraviš i ideš doma.'

'Želim dovesti neke od najpoznatijih kipara u Hrvatsku'

Za kraj, Vudrag se osvrnuo na percepciju umjetnosti u Hrvata, koju ocjenjuje sve boljom.

'U posljednje vrijeme, otkad je bila Teslina izložba 'Mind from the Future', senzibilitet prema umjetnosti počeo se povećavati, otvaraju se mini galerije, tokom mjeseca imaju više programa. A samo smo Zagreb spomenuli. Dioklecijanov podrum ima veliki potencijal i gađam još neke malo veće, monumentalnije, antičke lokacije. Sad imamo dobru fluktuaciju mlađih koji izlažu te starih legendi Hrvatske i Balkana, kao što su Bakić, Džamonja, Meštrović i slične izložbe. Vidim neku svoju ulogu u tome da uz pomoć svojih kontakata dovedem neke od najpoznatijih kipara da izlažu u Hrvatskoj', najavljuje Vudrag.

U nastavku pogledajte cijeli razgovor s Nikolom Vudragom. Sve ostale intervjue s laureatima Vizionara godine, kao i druge aktualnosti u vezi s ovim tportalovim projektom, potražite na podstranici Vizionar godine.