Osim što je život proveo slikajući, njemački umjetnik Gerhard Richter ostao je strastveni sakupljač novinskih isječaka, fotografija, crteža, kolaža i sličnih predmeta, koje je povremeno znao posložiti u veću cjelinu po specifičnim kriterijima. Ti radovi čine osnovu velike Richterove izložbe u Münchenu, koja se može posjetiti od 23. listopada do 9. veljače sljedeće godine, i to u uglednoj galeriji Lenbachhaus, ujedno i muzeju koji u svojem stalnom postavu čuva mnoga djela 81-godišnjeg njemačkog slikarskog ekspresionizma, kolekciju Josepha Beuysa, radove skupine Plavi jahač i brojna druga umjetnička djela povijesne važnosti.

No sve to pada u drugi plan pred Richterovom izložbom 'Atlas Mikromega' s obzirom na to da je riječ o 'najvažnijem i najskupljem slikaru današnjice', kako je konstatirao tjednik Der Spiegel. Kada je riječ o skupoći, vrijedi podsjetiti kako je ove godine u Londonu Richterova slika iz 1968. 'Domplatz, Mailand' prodana za čak 37 milijuna dolara.

Minhenska izložba bavi se jednim dijelom Richterova stvaralaštva nudeći 'vizije prostora koje rastu preko svake mjere' te 'svjedoče o umjetnikovu interesu za trodimenzionalno', kako se kaže u službenoj najavi. Naslov izložbe referira se na Voltairevu kratku priču 'Micromegas: filozofska povijest' iz 1752., u kojoj je veliki francuski filozof spekulirao o granicama stvarnosti. Radovi Gerharda Richtera pak tematiziraju raznolike pojave i događaje pa se jedan, primjerice, zove 'Olimpijske igre 1972.', a tu su i 'Reichstag' ili 'Prozori katedrale'. Umjetnik se koristi takvom umjetničkom strategijom da od najmanjeg dođe do ogromnih prostora i nevjerojatnih dimenzija.

Richterovi atlasi koji se čuvaju u Lenbachu već se sastoje od 800 posebnih ploča, od kojih su mnoge početak ideja i razrađene skice njegovih dovršenih slika. U toj su kolekciji sačuvana djela koja svjedoče o Richterovu umjetničkom procesu i stvaranju, a sakupljati isječke, obiteljske fotografije, crteže i slično njemački slikar započeo je ozbiljnije 1962., kada je izbjegao iz Istočne Njemačke u Zapadnu. Počeo je tematski srodne sličice lijepiti na veliki bijeli karton, a ta su djela u međuvremenu narasla do neslućenih dimenzija. Neke je radove sam Richter aranžirao u galeriji, s namjerom da naglasi njihovu 'arhitektonsku situaciju', kako kažu u Lenbachhausu.

Likovni stručnjaci naglašavaju da se Richter na ovaj način uvijek bavio procesom nastajanja slika te da se može očekivati još njegovih micromega-radova.