Dokumentarni serijal "Dobra Ekonomija" redatelja Đure Gavrana bliži se kraju emitiranja na HTV-u. Dosad je, uz veoma pozitivne reakcije publike, prikazano pet epizoda - "Uvod", "Otpad", "Turizam", "Energetika" i "Hrana", a uskoro nas očekuje i posljednja, šesta epizoda - "Graditeljstvo". Snimila ju je produkcijska kuća Pipser i vrijedi istaknuti da se čekalo dugih pet godina kako bi serijal prošao na natječaju i konačno bio emitiran. S Gavranom smo uglavnom razgovarali o konceptu "dobre ekonomije", uvjetima u kojima rade mali producenti, njegovom nagrađivanom filmu "Jedna od nas" na temu seksualnog zlostavljanja djece, ali i o održivosti karijere dokumentarista u Hrvatskoj.

Za početak, možete li nam reći što je to "dobra ekonomija"?

- Dobra ekonomija je onaj segment ekonomije kojem su ekološki, socijalni i ekonomski aspekti jednako vrijedni. Dakle to je način poslovanja i funkcioniranja na tržištu u kojem prihod, razhod, dobit nisu jedini pokazatelji uspješnosti poslovanja, već se jednaka važnost daje ekološkom otisku, zadovoljstvu zaposlenika, održivosti ekosustava unutar kojeg se ekonomski procesi odvijaju. Dobra ekonomija je koncept koji obuhvaća mnoge danas često spominjane termine poput društvenog poduzetništva, solidarne ekonomije, kružne ekonomije, impact poduzetništva, društveno odgovornog poslovanja, greenwashinga, zelene tranzicije, obnovljivih izvora energije, građanska energija, kratki lanci opskrbe hranom, regenerativna poljoprivreda, ekološka hrana, recikliranje, gospodarenje otpadom, prirodana gradnja, energetska učinkovitost i mnogi drugi.

Kako ste došli na ideju da snimite serijal posvećen spomenutome?

- Već dvadesetak godina pratim kako se ta scena u Hrvatskoj razvija i uvijek sam se divio ljudima koji su odlučili odreći se profita za dobrobit društva i zajednice unutar koje žive. S godinama sam ih sve više susretao i upoznavao, s nekima sam surađivao, uključio sam se u neke od participativnih modela kao što je npr. kratak lanac opskrbe hranom gdje zapravo vidiš koliko je ljudima stalo do vrijednosti kao što su: solidarnost, povjerenje, briga za okoliš i vlastito zdravlje, ali i želja da podrže male proizvođače hrane i na taj način osnaže lokalnu zajednica u kojoj žive. Oduševilo me kako se neke stvari koje gotovo i da ne propitujemo kao što je kupovina hrane mogu riješiti na drugačiji način bez velikih šoping centara, bez velikog ugljičnog otiska vezanim uz transport, bez velikih gubitaka odnosno otpada i bez velikog utroška energije da hrana od proizvođača dođe do našeg stola.

Možete li našim čitateljima koji nisu gledali predstaviti serijal?

- Nakon opsežnog istraživanja serija je strukturirana u šest epizoda od kojih je prva uvodna, a ostalih pet tematski određene. U šest epizoda - "Uvod u dobru ekonomiju", "Otpad", "Turizam", "Energetika", "Hrana" i "Graditeljstvo" - prikazan je niz poduzetničkih priča koje propituju aktualni ekonomski sustav i daju odgovor na pitanje kako da osiguramo održiv, uravnotežen život nas samih ali i generacija koje dolaze. U prvoj epizodi govorimo o temeljnim principima dobre ekonomije i koje nam to mogućnosti, prilike i načine pravednijeg i kvalitetnijeg života pojedinca i zajednice omogućava. Možda cijelu seriju najbolje opisuje uvodni citat Dražena Šimleše, iz ZMAGA, koji kaže da je najbolje sjediti u hladu stabla kojeg ti nisi sadio. To je princip dobre ekonomije, da mi učinimo sada ono što možemo da generacijama koje dolaze bude bolje. Tako u uvodnoj epizodi upoznajemo zadružnu pivovaru Brlog iz Zadra, društvena poduzeća Humana nova iz Čakovca i Bistro punkt iz Pule, te pčelara Josipa iz firme Cornuta. U epizodi "Otpad" bavimo se analizom trenutnog stanja gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i pokazujemo pozitivne primjere, od gradskim komunalnih uspjeha Preloga i Krka, do riječkoj Riperaja u kojem građani mogu popravljati svoje stare aparate i stvari, do inicijatve Ja bolji građanin koja se bavi temom recikliranja kroz društvene mreže. U epizodi "Turizam" bavimo se pitanjem održivog turizma: okreće li se on ljudima, a ne samo profitu, imajući u vidu okolišne, društvene, kulturne i gospodarske aspekte razvoja? Ili je riječ samo o novom obliku uglađenog konzumerizma? Uz komentatore Juricu Pavičića i Nikolu Bašića, pokazujemo primjer prvog zelenog hotela u Hrvatskoj (Hotel Split), predstavljamo platformu Ecobnb i Istra eco expirience, te upoznajemo mlade poduzetnice Nikolinu Novinić i Ivonu Ercegović koje grade prekrasne turističke priče. U epizodi "Energetika", istražujemo participativne modele i održive sustave upravljanja obnovljivim izvorima energije s naglaskom na važnu ulogu povezivanja lokalne zajednice, gradova i građana. Zašto i kako postaviti sunčanu elektranu na vlastite krovove, što povezuje otok Krk i Križevce, energetsku tranziciju i energetske zadruge te može li Hrvatska ući u postfosilno društvo. U "Hrani" se bavimo pitanjima koliko se hrane dnevno baca, je li zdrava hrana privilegija imućnih i tko upravlja velikim poljoprivrednim površinama i kako, što otvara pitanje održivosti poljoprivrede i prehrambenog sustava, prehrambenog suvereniteta i agroekologije, dok u posljednjoj epizodi "Graditeljstvo" gledatelje vodimo kroz nove graditeljske prakse, moderne sisteme upravljanja energijom u domovima i radnim prostorima, inovativna i održiva rješenja te upoznajemo sa starim/novim materijalima, ekološki orijentiranim graditeljima, projektantima i zaljubljenicima u tradicijsku i prirodnu arhitekturu.

Na okruglom stolu poslije projekcije jedne od epizoda na ZagrebDoxu rekli ste kako vam je trebalo pet godina prijavljivanja za sredstva da ih konačno dobijete. Zašto je to toliko trajalo?

- Dokumentarna serija "Dobra ekonomija" nastala je kroz javni poziv za nezavisne producente koji raspisuje HTV i na koji se Pipser odazivao nekoliko godina za redom. Teško je reći koji je konkretan razlog zašto smo nekoliko puta odbijeni, da bi na kraju 2020. godine uspješno potpisali ugovor za proizvodnju. Ono što je pozitivno je da je projekt u tom periodu uspješno prošao kroz razvoj scenarija i razvoj projekta TV djela koje potiče HAVC.

Sudeći po reakcijama publike, serijal je bio omanji hit. Jeste li njime postigli što se planirali?

- To je uvijek nezahvalno za komentirati, ali mogu reći da smo mi u Pipseru zadovoljni proizvodom koji smo napravili u danim uvjetim, financijskim i vremenskim. Šest filmova od 52 minute u 18 mjeseci je izazov sam po sebi, k tome kad dodamo visoke standarde kojima težimo, mogu samo reći da nije bilo lako. Ali smo zadovoljni rezultatom, mislim da smo napravili bitnu stvar, jer smo nekako uspjeli zabilježiti razvoj cijele jedne poduzetničke scene i ostaviti njihov trag vidljivijim.

Snimanje koje epizode vam je bio najveći izazov?

- Nije se niti jedna epizoda pokazala kao posebno problematična, ali ako bi morao izabrati možda je to uvodna epizoda, koja je za razliku od ostalih tematski puno šira, priče su različitije, a s druge strane uvodna je i postavlja neka pravila koja vrijede za cijelu seriju.

S obzirom na to da je "dobra ekonomija" kod nas u povojima, je li vam bilo teško pronaći odgovarajuće sugovornike?

- Sugovornike nije bilo teško pronaći, zapravo bilo ih je teško izabrati. Jako puno ljudi je unutar "dobre ekonomije", a posljednjih pet godina kao da je cijeli sektor dodatno procvao. Da sad radimo ispočetka, mogli bismo napraviti epizode na istu temu s drugim ljudima. Ono što bi mene jako veselilo jest da druga sezona "Dobre ekonomije" prođe na natječaju i da se pozabavimo s novih pet tema.

Koliko je teško malim producentima poput vašeg Pipsera plasirati vlastiti sadržaj na javnu televiziju?

- Proces selekcije prijavljenih projekata na javni poziv i odlučivanja je dug, nakon njega dolaze pregovori, tako da do potpisa ugovora prođe i više od pola godine a da zapravo ne znaš hoćeš li raditi seriju ili ne. Mi smo "Dobru ekonomiju" prijavljivali četiri puta, tako da je je to jako puno godina neizvjesnosti. Dokumentaristi praktički nemaju drugu mogućnost plasmana svojih projekata i filmova, jer komercijalne televizije uopće nisu zainteresirane za takvu vrstu sadržaja. Tako da ovisimo o javnoj televiziji i načinu na koji ona funkcionira.

Nedavno je na HRT-u prikazan i vaš raniji film „Jedna od nas“ koji tematizira seksualno zlostavljanje djece. Što ste naučili o temi prilikom snimanja filma?

- O temi sam naučio jako puno, ali je možda ovdje bitnije za istaknuti da sam kroz proces rada na filmu i kasnije u distribuciji naučio koliko znači za uspjeh filma biti uporan i pomicati granice. Zbog lockdowna gledanje filma u kinima je bilo potpuno onemogućeno pa sam bio primoran tražiti drugačije modele distribucije filma i dolaska do publike. Krenuli smo s online prikazivanjem filma i razgovorom s maturantima. To se pokazalo kao uspješan model za procesuiranje ovako teške teme. Uz mene je s maturantima razgovarala psihologinja Silvija Stanić. Kasnije smo organizirali jednu projekciju u Zaboku za djelatnike u javnim službama pa sam imao prilike nakon filma razgovarati s djelatnicima Županije, srednje škole, Centra za socijalnu skrb, djelatnicima MUP-a i drugima. Nakon što je HRT otkupio film "Jedna od nas" za emitiranje, predložio sam im da probamo ovaj model primijeniti na javnoj televiziji i da nakon filma organiziramo live podcast preko njihovog službenog YouTube kanala. Iskreno, iznenadio sam se kad je ideja prihvaćena, a rezultat je bio fantastičan. Podcast o seksualnom zlostavljanju djece koji je moderirala Daniela Draštata, a uz mene i Silviju Stanić gost je bio i psihijatar Goran Arbanas. Nakon emitiranog filma, uživo je razgovor pratilo preko 1200 gledatelja, a sad nekoliko tjedana kasnije ima preko 10 000 pregleda. Želja mi je da jednog dana uz film osvane i priručnik na temu "Kako razgovarati kad vam se dijete povjeri" i da film dobije dozvolu od Agencije za obrazovanje za prikazivanje u srednjim školama.

Nagrađivani ste dokumentarist. Je li ta karijera održiva u Hrvatskoj?

- Koliko je održiva, možda najbolje dočarava podatak da u Hrvatskoj od dokumentarnog filma živi svega nekoliko autora. Govorim o ljudima koji su se posvetili isključivo režiji dokumentarnog filma. Moja je sreća da sam i snimatelj, tako da većinu svojih filmova sam snimam, što, osim što povećava odgovornost, povećava i honorar. No, ono što mi se čini bitnim je da se čovjek svako malo osvrne i pogleda što je napravio u prethodnom periodu. Želi li to raditi i dalje, na isti način, pod istim uvjetima, za iste novce, s istim ciljem. Jer mi se mijenjamo, pa tako i naši ciljevi, motivacija, potrebe kako poslovni tako i privatni. Ja sam recimo za svoj četrdeseti rođendan zastao na trenutak i pitao sam što sam ja u zadnjih deset godina napravio, i shvatio da sam proizveo preko dvadeset televizijskih dokumentaraca i tri svoja autorska filma. Ako nastavim dalje istim tempom i po istim tračnicama za deset godina imati ću dvadesetak TV-filmova i tri autorska. Kako više volim raditi autorske filmove kao što su "Presuda", "Vijesti iz Layouna" i "Jedna od nas", nije mi se svidjela ta pomisao. Tako da sam odlučio, osim razvoja autorskih projekata, jedan dio svojih kapaciteta posvetiti produkciji promotivnih filmova za firme i korporacije koje žele ispričati pozitivne i inspirativne priče.

Kakvi su vam planovi za budućnost?

- Kao što sam napomenuo želja mi je raditi na novim autorskim projektima koji će biti novi izazovi i koji se me gurnuti van postavljenih formata. Počeo sam razvijati novi dugometražni dokumentarni film kojeg od milja zovem "dokumentarna bajka o očinstvu". Također pored druge sezone "Dobre ekonomije", radim na razvoju dokumentarne serije "Sve je lako kad si mlad", o vrhunskim sportašima iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, danas, u zlatnim godinama života. Prvi put sam osjetio želju i potrebu da jednu priču ispričam kroz fikciju, tako da sam započeo i raspisivanje tog filma. S filmom "Jedna od nas", za koji vjerujem da ima vrlo jak distribucijski i edukativni potencijal, imam također velike planove koji zahtijevaju i vrijeme i novac.