Najavljujući susret dvoje književnika u Galeriji Bačva Meštrovićeva paviljona, moderatorica Marija Ott Franolić rekla je u ponedjeljak kako je riječ o dvoje cijenjenih autora raznorodnih žanrova i tekstova koji su oboje u svojim knjigama pisali o Zagrebu.

Nagrađivani autor 25 knjiga eseja, putopisa, reportaža i kritika, Karl-Markus Gauss (1954.) piše o književnosti, povijesti, ljudskim sudbinama i sudbinama čitavih naroda, posebno onih naseljenih u nedokučivim zakucima Europe. Napisao je također i trojezičnu knjigu o Zagrebu, "Oči Zagreba".

Govoreći o tome zašto piše o Zagrebu i što mu taj grad znači, Gauss je kazao kako tu dolazi već više od 30 godina, i uvijek je to za njega subjektivno i zanimljivo putovanje, na kojemu Zagreb svaki puta zatekne u nekom drugačijem izdanju. "Uočavam tragove nestajanja, što je povezano i sa samim gradom ali i sa mnom osobno", pojasnio je pisac.

On je 2018. objavio knjigu "Avanturističko putovanje kroz moje sobe" koja je, kako je pojasnio, rezultat njegove oklade sa samim sobom – nakon što je napisao niz knjiga o europskoj periferiji, pomislio je da bi bilo zanimljivo vidjeti može li napisati knjigu koja sadrži isto toliko svijeta kao knjige zbog kojih je morao godinu dana putovati i obilaziti razna mjesta. "Pokazalo se da je moj stan na neki način globaliziran, jer je prepun stvari koje su me onda odvele na putovanja diljem svijeta", rekao je Gauss, koji cijeli život živi i radi u Salzburgu.

Među njegovim se djelima ističu i "Uništenje Srednje Europe", "Europljani u izumiranju", "Europski abecedarij", "U šumi prijestolnica". Dobitnik je Leipziške nagrade za europsko razumijevanje za knjigu "Neprestano pješačenje: Reportaže". Knjige Karl-Markusa Gaussa na hrvatskome objavljuje Fraktura.

Gašić i Gauss pišu o ljudima koje ne primjećujemo

Ono što Gauss promatra izvana, Nada Gašić promatra iznutra, kao prevrnutu rukavicu. Gašić je kazala kako je ona kao osoba "uvijek u gardu, i prema ljudima i prema gradu". "Grad je lik u mojim romanima, on je i princ tame i princ svjetla, vuče za sobom jedan ogroman crni plašt na kojem se drže jedva jedvice svi moji likovi, njih više od 60-ak, s kojima sam 'unaprijedila' Zagreb", rekla je Gašić.

Nada Gašić (1950.) autorica je romana i kratkih priča u kojima spaja realizam, bajkovitost, komiku i fantastiku s elementima kriminalističkog romana. Njen prvi roman "Mirna ulica, drvored" (2007.) nagrađen je nagradom Slavić za najbolji debitantski roman, a "Voda, paučina" (2010.) nagradom Grada Zagreba i nagradom Vladimir Nazor. Napisala je još roman "Devet života gospođe Adele" (2020.) te zbirku kratkih priča "Posljednje što su vidjele" (2022.). Njezine knjige objavljuje nakladnik Sandorf.

Ono što Gašić i Gauss imaju zajedničko jest da pišu o nevidljivim skupinama, o ljudima koje ne primjećujemo.

"Moja je ljubav uvijek bila posvećena malim narodima, a posebice manjinama, koje su po mojem mišljenju sol Europe", rekao je Gauss. "Smatram da je upravo ta nevjerojatna raznolikost kontinenta velika kvaliteta Europe", dodao je. U sadašnjem je trenutku najvažnije prigrliti sva naša proturječja i kritičnim glasovima ponuditi protuargumente, kako bi se na vrijeme zaustavile podjele koje, smatra Gauss, treba shvatiti vrlo ozbiljno.

Nada Gašić piše o pojedincima koji su zaboravljeni, usamljeni i na neki se način osjećaju izigrano. O takvim ljudima, pojasnila je, piše jer ih dobro poznaje - njih nema malo, iako su manjina, rekla je. Nadovezujući se na Gaussovo upozorenje o potrebi za jedinstvom Europe, Gašić je istaknula kako je njezina posljednja zbirka "posljedica toga što se strah počeo prelijevati".