Zagreb Design Week (ZGDW) izvorno se trebao održati na proljeće, u svibnju, no situacija s kronavirusom poremetila je sve planove.

'Htjeli smo festival zatim pomaknuti na 30. lipnja, ali i to je bilo prerano i preoptimistično i evo nas sada, 1. rujna, na kraju ljeta', kaže nam organizator ZGDW-a Daniel Tomičić na otvaranju. 'Situacija je još uvijek jako teška i mnoge firme, koje imaju odgovornost spram svojih zaposlenika, ove su godine odustale od ikakve promocije i odlučile ne ići na sajmove i festivale, ne baviti se proizvodnjom i razvojem novih proizvoda nego jednostavno staviti sve na čekanje i vidjeti kako će zaista izgledati ta nova normalnost koja nam je u ovim okolnostima jedina i mogla biti tema - kako (re)dizajnirati svijet u uvjetima korone', kaže Tomičić te dodaje da su se, u skladu s epidemiološkim mjerama, dobro pripremili kako bi maksimalno zaštitili posjetitelje.

Na vratima ih tako dočekuje zaštitar koji će im, ako su kojim slučajem uspjeli zaboraviti, napomenuti da unutra moraju nositi masku i dezinficirati ruke te paziti da ih ne ulazi previše odjednom. Po ulasku se bilježe kod hostesa, ostavljajući podatke, ime, prezime i broj telefona, a u razgledavanju trebaju održavati razmak što i nije veliki problem s obzirom da se Hala V proteže na 3000 kvadrata, a tu je i vrt od tisuću kvadrata, kaže Tomičić.

Među izlagačima koji su maksimalno pogodili ovogodišnju temu ističe Dizz Concept i Movo, s namještajem prilagođenim novim uvjetima rada.

Dizz Concept, ranije poznat kao INKEA, na ZGDW-u tako predstavlja Office Shell, svoj najnoviji koncept kojemu je, priča nam njihova Zrinka Nedeljković, cilj prevladati nedostatke ureda otvorenog tipa - omogućiti socijalno distanciranje, regulaciju mikroklime te potpuno individualno kontrolirano radno okruženje.

'Izlažemo dvije uredske kapsule, program namještaja koji smo krenuli razvijati još prije cijele situacije s virusom Covid-19, a koji je u ovim okolnostima dobio novo značenje. Ideja je bila u uredima otvorenog tipa, u kojima se zaposlenici teško mogu koncentrirati jer ih netko stalno ometa, osigurati nekoliko ovakvih kapsula u koje se radnici mogu povući kad trebaju mir i privatnost', objašnjava Nedeljković dodajući kako su se vodili istraživanjima o produktivnosti prema kojima tipičan zaposlenik u uredu zbog stalnih prekidanja izgubi oko 86 minuta dnevno.

Svaka od ovih privatnih uredskih stanica uz pomoć kliznih vrata zatvara se u cilindričnu kabinu, a napravljena je od prirodnih, antibakterijskih i antistatičkih materijala.

'Iako je promjera dva metra, u kapsuli se netko može osjećati i klaustrofobično pa smo gledali da bude od ugodnih materijala, šperploča, prirodna vuna, linoleum, biljke za topliji dojam, medijapan s rebrima koja razbijaju zvuk pa su dobra zvučna izolacija. Imali smo primjedbu da poslodavac možda ne želi da mu se zaposlenik zatvori u kapsulu jer onda ne vidi i što radi. U drugoj varijanti smo zato napravili Office Shell s pleksiglasom koji i dalje osigurava zvučnu pregradu i tišinu onda kad vam je potrebna', kaže Nedeljković.

I namještaj iza kojeg stoji tim tvrtke Sobočan prilagođen je novom normalnom radu - od kuće. 'Movo je', kaže nam Ivana Validžić, brend menadžerica tvrtke, osobni mobilni ured koji osigurava profesionalne uvjete rada, gdje god se nalazili.

'To je serija namještaja nastalog u vrijeme lockdowna, u kojoj se i naš tim, kao i ostatak svijeta, našao u situaciji da radi od kuće. U standardnim uredima imaju sve uvjete za rad, ali doma ne nužno. Mnogi zapravo nemaju ni stol za kojim mogu raditi niti prostor u koji bi radno mjesto mogli smjestiti, a da im je sve pri ruci i da budu što produktivniji. Poslodavcima smo zato ponudili nekoliko varijanti mobilnih ureda koji zauzimaju minimalnu kvadraturu, a u isto vrijeme omogućavaju maksimalan komfor. Po završetku rada Movo se pretvara u atraktivni dizajnerski element, koji se savršeno uklapa u interijer bilo kojeg doma. Korisnik može birati, između šest modela, koji mu najbolje odgovara po dizajnu, veličini, opremi te materijalima obrade', kaže Validžić. Povratne informacije od poslodavaca zasad su odlične, dodaje, i neke su ih kompanije kontaktirale i vezano za open space urede u kojima također Movo može pomoći u stvaranju alternativnog radnog prostora.

'Ako imate zaposlenike koji na posao u firmu dolaze privremeno, jednom tjedno, primjerice, Movo se može aktivirati po potrebi. Izuzetno je fleksibilan, s kotačima, raznim pretincima, slaže se, zatvara i otvara i lako se može maknuti sa strane i zaključati', kaže Validžić.

Movo i Dizz Concept mogu se razgledati u prizemlju Hale V, u sklopu Concept Storea u kojemu namještaj nude i drugi domaći i inozemni proizvođači, a tu su i odjeća, nakit, igračke raznih brendova. Na katu se pak mogu vidjeti radovi 11 škola i fakulteta dizajna, među njima Tekstilno-tehnološkog, čiji su studenti izradili niz plakata na temu korone te austrijska FH Joanneum (Hochschule für Angewandte Wissenschaften) te sarajevska Akademija likovnih umjetnosti. 'To je prvi put da se, uz hrvatske studente, predstavljaju i studenti iz inozemstva', kaže Daniel Tomičić.

Na katu je i ZGDW Food Design, instalacija nastala u suradnji s Boirom, hrvatskim studijem specijaliziranim za dizajn pribora za blagovanje, a koja sučeljava 'normalnost' kakvu smo poznavali, i 'novu normalnost'.

'Zrcalno simetrično sučeljena dva prostora povezana su velikim stolom za blagovanje, a na njemu su prikazana dva različita način posluživanja hrane u kontekstu javnih događaja i restorana. Boir je ponudio nove konceptualne prijedloge pribora za blagovanje koji usprkos novim restrikcijama zadržava važnu društvenu i kulturnu dimenziju jela - dijeljenje', kaže Tomičić.

Na katu se može pogledati i izložba finalista nagrade za dizajn 'ZGDW', koja je ove godine prvi put međunarodna i dodjeljuje se u šest kategorija - Grafički dizajn, Dizajn digitalnih komunikacija i dizajn interakcija, Produkt dizajn, Dizajn prostora, Tekstilni i modni dizajn i Dizajn društvenih inovacija.

U kategoriji Tekstilnog i modnog dizajna ističe se Onimado, nakit poljske kiparice Joanne Rusinowske, koja trenutno radi kao grafička dizajnerica i pčelarka.

'U radu kombinira umjetnu smolu, hranu i metal. Otpatke hrane zalijeva epoksijem i poliesterom i na kraju dodaje metalne detalje kako bi istaknula elegantnu stranu nauštrb ružnoće otpada. Njen je cilj pretvoriti smeće u koristan i atraktivan predmet kojim potiče propitivanje prirode smeća. Zato je kao rezultat odabrala upravo nakit, predmet kojim se uljepšavamo', kaže Tomičić.

Za kategoriju Dizajna digitalnih komunikacija i dizajna interakcija kaže kako je to najbrže rastući segment dizajna sa sjajnom perspektivom daljnjeg rasta.

'Digitalne komunikacije obuhvaćaju dizajn namijenjen mediju ekrana - internet stranice, računalne animacije, računalne aplikacije, računalne igre… Dizajn interakcija obuhvaća dizajn digitalnih proizvoda i usluga kojima je glavna značajka kreiranje interakcija tj. korisničkog iskustva / doživljaja između ljudi te proizvoda i usluga koje koriste, kao i motiviranje ljudi na određenu akciju — mobilne aplikacije, jednostavne i složene online usluge, digitalne uređaje, VR / AR…', objašnjava Tomičić.

Dizajnerica Valentina Vidaković tu, primjerice, predstavlja svoj Tinder za biljke koji vam pomaže brižljivo odabrati biljku za sebe prema osobnim preferencijama, a tu je i nova aplikacija za upoznavanje partnera namijenjena 'lijenim' osobama Bonobo. Od ostalih aplikacija razlikuje je to što se samo jednim potezom može 'matchati' sa svim osobama u odabranom radijusu, umjesto jednu po jednu, a iza nje stoje dizajnerice Martina Vasilj, Sanja Spajić te Nataša Alavanja koje djeluju pod imenom Prospekt.