Kako je ljeto 2020. u Virovitici postalo ljeto za pamćenje? Vraćam se opet na šetnju ovom pomalo nepoznatom, ali osebujnom slavonskom varoši čije ulice, ušorene oko obnovljenog neobaroknog dvorca na humku, vode prema tihoj i uspavanoj periferiji. No tko ne brza i naćuli uši, lako će opaziti da široki, prazni sokaci i nisu posve nijemi.

Tako naprimjer u Ulici Pavla Radića, s lijeve strane od pješačkog mosta prema gradu, nasuprot koje obično stoji parkirano službeno vozilo virovitičke grupe Vatra, stoji kuća iz čijeg potkrovlja često dopiru prigušeni rifovi gitare. U susjednoj Marinovoj - virovitički starosjedioci Mikeši tako zovu Preradovićevu - netko stalno usavršava sinkope potmulim šamaranjem neozvučenog bubnja, rasipajući šesnaestinke po hi-hatu. Na drugom kraju grada, u Zagorkinoj ulici, budući maestro Jakov, dok nije na konzervatoriju u Trstu, često preludira na klasičnoj gitari.

A ni pod bilogorskim brežuljcima nadomak grada, do kojih se stiže polusatnim hodom od centra ili još kraćom vožnjom na biciklu, od nevidljivog ritma ne može se pobjeći u tišinu. Slijedom kratkih predudara, arpeggija i crescenda, svašta bi se još moglo naći u gradskom vodiču – kajdanci, no put notnog crtovlja nezaobilazno vodi na četiri mjesta. Do Gradskog prostora stare vojarne, u Glazbenu školu Jan Vlašimsky, na ljetnu pozornicu atrija Palače Pejačević i, konačno, u Cafe bar Pub.

Ok, ajmo nekim redom. Kulturni život u Virovitici bogat je i nije samo u znaku violinskog ključa. Hram kulture građevina je u središtu grada, koja baš tako i izgleda, Dvorac Pejačević iz 1804. godine. U tek obnovljenom novom ruhu, novi-stari dvorac s novom i originalnom stalnom postavom Gradskog muzeja Virovitica svečano je otvoren krajem prošle godine.

Otada te unatoč koronakrizi, bilježi lijepe brojke posjeta, a gostujuća izložba zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt 'Između htijenja i realnosti – industrija i dizajn namještaja u Hrvatskoj 1945. – 1990.' značajan je događaj upravo završenog virovitičkog kulturnog ljeta.

Uz upečatljivu vizuru dvorca, mnogi već znaju i Viroviticu prepoznaju po dugoj kazališnoj tradiciji i zimskom festivalu Virkas, a koji je svoju zadnju predstavu ove godine u ožujku odigrao tek nekoliko dana prije proglašenja epidemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. Kazalište Virovitica, koje bilježi više od jednog stoljeća postojanja, zahvaljujući bezrezervnoj potpori građana opstalo je i u vremenima u kojima su se u znatno većim gradovima kazališta gasila.

I u ova teška vremena zadržalo je dobru formu te izašavši među Virovitičane na otvorenu pozornicu atrija Palače Pejačević u lipnju održalo 17. Virovitičko kazališno ljeto. Prigodna je bila i predstava kojom je ono započelo, 'Mikeški korona kabare' virovitičkog glumca Draška Zidara u režiji kazališnog kriznog stožera.

Unatoč izostanku dviju najvećih manifestacija, međunarodnog sajma Viroexpo u ožujku i proslave Dana sv. Roka, zaštitnika grada, u kolovozu, ispalo je ipak tako da je kultura ovo ljeto u Viroviticu ulazila na sva vrata. Uz dvije velike pozornice, muzej i kazalište, značajan doprinos događanjima dale su i one male, dapače vrlo aktivne, kreativne i poduzetne. Poezija se, zahvaljujući književniku, dramaturgu i glumcu Robertu Rokliceru, koji je prerano preminuo 2018. godine, još od 2017. trajno nastanila u Cafe baru Cug oko kružoka pjesnika, glumaca, muzičara i inih njezinih ljubitelja koji se na Roklicerovim večerima redovito okupljaju i čitaju je.

U sjećanje na Roberta i okupljanja u Cugu, koja je on potaknuo, otvorena je krajem kolovoza i retrospektivna izložba fotografija. Osmislio ju je novinar i direktor Festivala reportaže i reportera Fra Ma Fu Goran Gazdek, a postavio Zlatko Kovačević Saksa, dok su svoje i Robertove pjesme čitali ili uglazbljene pjevali Milko Kiš, Ivanka Blažević Kiš, glumci Igor i Vlasta Golub, Zlatko Erjavec, Zrinka Mikolić i drugi.

Spomenuti festival koji su 2015. godine u Virovitici pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo i Studijski institut za novinarstvo, na inicijativu virovitičkih novinara Gorana Gazdeka i Ivana Žade, bez obzira na to što se od 2018. više ne održava u njoj, svojevrstan je virovitički proizvod. Posvećen je slavnom i legendarnom reporteru Franji Martinu Fuisu, rođenom 1908. godine u Virovitici, a koji je tridesetih godina prošlog stoljeća slovio za najpopularnijeg novinara u onodobnoj Hrvatskoj.

Cilj tog festivala je očuvanje reportaže kao vrste koja je sve manje zastupljena u medijima u obliku u kojem ju je pisao Fuis. Obično donosi atraktivne programe, izložbe, promocije, projekcije filmova recentnih hrvatskih i inozemnih autora te radionice u kojima sudjeluju građani svih uzrasta i posjetiteljima otkrivaju male tajne stripa, animacije i fotografije. Od 2019. festival se održava u Daruvaru, a ove godine, zbog epidemije izazvane koronavirusom, bit će reduciran na manji dio programa za lokalnu publiku, bez akreditiranih gostiju i novinara.

Ovo naravno nije sve od virovitičkog kulturnog ljeta 2020. Sjećate li se ona četiri mjesta koja sam spomenuo, a do kojih će vas nezaobilazno dovesti trag violinskog ključa? Prvo je Gradski prostor stare vojarne, u kojem većina virovitičkih bendova ima svoje probe. A nije ih malo. Uz svima poznatu Vatru, to su još ZMaj, Spotty Mug, P.O.C., Ohio band i Epitaf te barem još toliko glazbenih entuzijasta skučenih pod raznim tavanicama i u podrumima.

To možda i nije slučaj, s obzirom na činjenicu da od 1886. godine u gradu djeluje Glazbena škola Jan Vlašimsky, kojoj je Hrvatsko društvo glazbenih pedagoga 2019. godine dodijelilo titulu najbolje glazbene škole u Hrvatskoj. Upravo iz njezinih redova potekla je početkom prošle godine inicijativa koja je itekako obilježila nedavno završeno virovitičko kulturno ljeto. Profesori Mario Petrinjak, Ivan Manjkas i Vedran Gorjup u suradnji s Turističkom zajednicom grada Virovitice, Klubom mladih Virovitice te Savjetom mladih grada Virovitice prije tri godine pokrenuli su projekt Svirka u Palači i potakli okupljanje građana u platformu s ciljem osmišljavanja, organizacije i promocije kulturnih događanja.

Rezultat tih nastojanja je udruga Virovitička kulturna alternativa, javnosti poznatija po već uvriježenom nazivu Vika. I premda je Vika svoje prve korake neplanirano načinila pod zaštitnom maskom, uz potporu Ministarstva kulture uspješno je realizirala projekt Vika ljeto u Pubu 2020. Riječ je o tromjesečnom programu muzičkih nastupa, književnih večeri i izložbi fotografija u virovitičkom cafe baru Pub što su od lipnja do početka rujna zaokružili virovitičko kulturno ljeto.

Uz virovitičke bendove Vatru, Spotty Mug i Epitaf, u Pubu su ovo ljeto nastupali Truth ≠ Tribe, B Confidentional & The Secret Four, Paul The Walrus i Doringo iz Zagreba te Cat Paws iz Daruvara.

Kako je Virovitica u zadnjih nekoliko godina postala etablirano mjesto u kojemu stanuje poezija, uz glazbeni dio projekta išla je Književna Vika s četirima književnim večerima na kojima su predstavljeni 'Hrvatski pjesnički huligani', Zvonimir Grozdić, Žarko Jovanovski, Siniša Matasović i Jovo Mraović, zatim 'Najjači hrvatski slemeri' Mario Kovač, Dejan Inđić, Zlatko Majsec, Hrvoje Mimica, Dino Tremens, Milko Kiš i Ivana Blažević Kiš te sisački književnici Sanja Domenuš, Denis Vidović i ponovo virovitički miljenik Siniša Matasović, a koji je u osvrtu na zadnju Književnu Viku u Pubu kratko napisao na Facebooku: 'Ekipa za poželjeti i ubuduće.'

Virovitički fotografi održali su u Cafe baru Pub dvije izložbe fotografija, a projekt je izvanrednom svirkom zaključio legendarni Erotic Biljan and His Heretics.

O virovitičkom ljetu 2020., umjesto nabrajanja, dale bi se pisati priče koje, kada je riječ o malim gradovima, često nepravedno ostaju prešućene. Naročito o demografski otpisanim i iseljenim malim gradovima Slavonije. Virovitičani očito imaju što ponuditi i reći, znaju to artikulirati, mogu organizirati vrhunske kulturne događaje i kao odlični domaćini ugostiti ljude.

'Ako smo u kriznoj godini s malim budžetom napravili ovakvo nešto, u nekoj normalnijoj godini možemo samo još bolje', zaključuje predsjednik Udruge Vika Mario Petrinjak. A što se tiče novih događanja, ne treba ni čekati tu normalnu godinu. Jesenja Vika u Pubu već je počela.