Roman Strano tijelo Franje Janeša jedinstveno je komponiran: svaki od šest dijelova, ovdje nazvanih krugovima, sastoji se od šest poglavlja koja možete čitati redoslijedom koji odaberete, a autor (rođen na isti datum kao Julio Cortázar) predlaže da o tome odluči kocka, što bi neki nazvali slučajem. U romanu ipak za slučaj nema puno prostora. Galerija mlađih likova i uglavnom njihovih roditelja, svih odreda jezično duhovito i mekim uhom individualiziranih, precizno je postavljena i dovedena do završnice pune obrata i nasilja. Naravno da Janeš u ovom krimiću kritički progovara i o društvenom kontekstu, pa skicira korupciju, obiteljsko nasilje, homofobiju, iracionalizaciju, obespravljene... Ne manjka ovdje ni fantastike ili paranormalnih pojava, srce Agne (one koja pročišćava, šeste čakre, trećeg oka), prve žrtve u romanu, transplantirano u tijelo koje to najmanje zaslužuje, sa sobom donosi memoriju i traume i – mijenja svog novog vlasnika! Tako je strano tijelo učinilo veliko djelo", zapisao je o knjizi njezin urednik Kruno Lokotar.

O autoru:

Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, pjeva i svira gitaru, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin, koji je dvjema pjesmama zastupljen u ovome romanu). Povremeno piše prozu, a objavio je eksperimentalni crnohumorni roman Noć mrtvih živaca (2009.), intelektualni blockbuster Formula za kaos (2011.), antipovijesnu satiru Čerupanje feniksa (2013.), pseudokrimić Tunel na kraju svjetla (2016.). i roman Petlja (2021.).