"Jelena Lovrec svoju je posve zasluženu vidljivost i prepoznatljivost na domaćoj likovnoj sceni stekla ponajprije zahvaljujući svojim performativno-izlagačkim projektima naglašeno procesualna karaktera kao što su Želim bit' ko' Berber (vol. 1-3), Mein Kulturkampf, Izložba godine ili Until Tomorrow, od kojih neki, dakako, još uvijek traju kontinuirano se nadograđujući.

Njezin najnoviji projekt takve vrste, započet prošle godine, zamišljen je kao svojevrsni triptih znakovita naziva Musaka. Zbog čega takav gastronomski naziv? Jelena je poznata po svome radikalnom pristupu umjetničkoj praksi, ali u pravilu na ležeran, inteligentno nepretenciozan te humorističan ili (auto)ironičan način. A u današnje vrijeme, kada za različite manifestacije ljudskih vještina – sportskih, mađioničarskih, dreserskih, frizerskih, visažističkih… pa tako onda i kulinarskih - olako koristimo odrednicu "umjetnost", Jelena opisanoj situaciji odlučuje pristupiti na obrnut način te umjesto da kuhanje proglasi umjetnošću, ona će umjetnički čin na određeni način ugraditi u područje kulinarstva, iskazujući pritom neprijepornu lucidnost, ali također i aktualnost odnosno socijalnu osviještenost.

Umjetnički projekt Musaka sastoji se, dakle, od tri dijela, a svaki od njih u svome engleski intoniranom nazivu – Eggo, Hot potato i Meat me – sadrži nedvosmislene asocijacije na jaja, krumpir i meso, a upravo su to osnovni sastojci od kojih se musaka pravi. Ali svaki od spomenutih dijelova nije povezan tek s konkretnom namirnicom, već i s određenom društvenom skupinom. Tako će Eggo na kuharski način uključivati Jelenine kolegice i kolege iz područja vizualnih umjetnosti, Hot potato migrante i prognanike, a Meat me umirovljenike. Sve to, promatrano čisto verbalno, posjeduje, dakako, i jasno iskazanu socio-psihološku simboliku. Umjetnici, naime, naprosto moraju imati razvijen ego (engl. egg - jaje), migrante i prognanike pak svi nastoje što brže i bezbolnije preusmjeriti nekome drugome (engl. hot potato - vrući krumpir, izraz koji u metaforičkom smislu označava nešto čega bi se poželjno bilo riješiti), dok umirovljenici nerijetko pate od usamljenosti te im nedostaje susreta i druženja ( engl . meat - meso, ali izgovara se identično i kao "meet" - sresti nekoga, sastati se s nekim).

Dio Musake pod nazivom Eggo započet je još prošle godine, a sastoji se od Jeleninih svakodnevnih posjeta svojim kolegicama i kolegama tijekom godine dana u svrhu konzumiranja obroka ograničena na jaje – princip "svako jutro jedno jaje" - i još tri dodatna sastojka, i to ne samo po njihovim receptima već i u osobnim izvedbama. Proces kuhanja pritom je bio dokumentiran, baš kao i završni kulinarski uradci prije nego što će Jelena pristupiti njihovoj konzumaciji. Također, i recepti se pažljivo bilježe te upisuju u knjigu-kuharicu, koja na taj način prerasta u svojevrsni work in progress, s idejom da se jednoga dana pojavi i u izlozima knjižara. Izložba u Galeriji SC u središte prostora postavlja malu pokretnu kuhinju, dok ćemo na zidovima pronaći video-dokumentaciju dosadašnjih kulinarskih poduhvata realiziranih od strane brojnih Jeleninih kolegica i kolega, kao i stranice iz neprestano rastuće knjige-kuharice s receptima i fotografijama do sada spravljenih jaja.

Na izuzetno lucidan način Jelena svoje kolegice i kolege, računajući pritom na njihov ego, stavlja pred dvostruki izazov: kreirati nešto autorski prepoznatljivo, ali istodobno i kulinarski održivo, dakle po mogućnosti ukusno. Riječ je o nedvojbeno duhovitom umjetničkom odgovoru na obilje različitih kulinarskih emisija koje se svakodnevno emitiraju na bezbrojnim TV-kanalima. Pritom će, dakako, do sada spravljena i fotografirana jaja po receptima brojnih umjetnika i umjetnica posjedovati i zanimljive formalno-oblikovne karakteristike, jer ipak su u pitanju kuharice i kuhari kod kojih je vizualna komponenta po prirodi stvari na određeni način dominantna. U svakom slučaju, bit će itekako zanimljivo ciklus Eggo usporediti s predstojećima Hot potato i Meat me. Migranti, naime, dolaze iz različitih kultura i njihovo tretiranje krumpira zacijelo će se ispostaviti nadasve inventivnim, a umirovljenici će dobiti priliku da nam posredstvom mesa pokažu "kak' su to jeli naši stari". Ali, za cjelokupni projekt Musaka ipak je najvažnije istaknuti kako je Jelena Lovrec još jednom ostala dosljedna sebi: o ozbiljnim i aktualnim temama nastavlja progovarati na ležeran, emotivan i krajnje osviješten način, nikada pritom ne bježeći od fino iskazana humora što nas sve tjera na razmišljanje," napisao je u svom predgovoru izložbe kustos Vanja Babić. 

O umjetnici:

Jelena Lovrec (1989.) multimedijalna je umjetnica čiji su projekti procesualnog i participativnog karaktera, a stvara ih u mediju dokumentarne fotografije, audio-video instalacija, performansa i knjige.

2014. godine diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je do sada sudjelovala na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Finalistica je Nagrade Radoslav Putar (2021.) i dobitnica Nagrade za najboljeg mladog umjetnika, HDLU (2019.) , Nagrade Galerije Kranjčar, 34. Salon mladih ‘Panoptikon’ (2018.), Posebne pohvale, 33. Salon mladih ‘Troškovnik’ (2016.), Nagrade VIG– Junge Kunst Aus CEE (2013.), Nagrade Essl Art Award (2013.).