Pod organizacijskom palicom Leonore Bedić (Ribek Artz), izložba se održava u Slovenskom domu u Zagrebu, na adresi Masarykova 13 (Prvi kat). Otvorenje izložbe počinje 5. lipnja u 19 sati, a radovi se mogu pogledati i preostale dane do 19. lipnja (između 10 i 13h). Ulaz za sve posjetitelje je besplatan, stoji u najavi.

Izložbu podržava kulturno-umjetnički portal Ludvig dizajn (https://www.ludvig-designe.com/) i Udruga Fijaker, dok je za grafičko oblikovanje vizuala zaslužan Divisyon - kreativna digitalna agencija iz Rijeke (https://divisyon.com/hr/naslovna/). Autorica naslovne fotografije je Monika Miloš.

AUTORICE/AUTORI I NAZIVI FOTOGRAFIJA:

• Imran Eren Ottas - Tren
• Tin Juraković - Life of a nihilist
• Ines Cvetko - Sam na ulici
• Luna Bogdanović - Film
• Helena Ernoić - Naslijeđe
• Mario Režić - Oni su među nama
• Danijela Sabo - After all, it's all just a memory
• Monika Miloš - Dodiri od stakla

OSVRT GRUPNE IZLOŽBE FOTOGRAFIJA - 'TRIPTIH'

Što je to fotografija i mijenja li ista svoju stilsku izražajnost u figuri u duhu vremena naših života? Fotografija je prvenstveno zanimljivo i moćno sredstvo izražavanja. U pisanim tekstovima o fotografiji uvijek se navodi kako istu čini točnost, istinitost i brzina; međutim danas se ta granica lagano briše i ona postaje sveprožimajuća u svim točkama djelovanja, odnosno interesa. Uveliko to prikazuju sve navedene fotografije polaznica/ka programa Primijenjene Fotografije u sklopu MPA Akademije. Svaki od autora vidljivo prikazuje svoje kretnje koje uveliko utječu na njihove vlastite rukopise u fotografiji. Naime, fotografije nam govore velikim rasponom vještina, znanja i ono što je najbitnije od svega – talentom.

Odnos autorica/a i fotografije naglašavaju samu bit fotografije. Tematika kao i emocije koje se prenose s njih na nas; svojevrsna je komunikacija oslobođena od svih prepreka i dodatnih interpretacija. A triptih kao tema bila je sasvim logična. Sam po sebi triptih je umjetničko djelo podijeljeno u tri dijela, dok u konceptu fotografije ona nosi ulogu foto priče ili jednostavno - serijsko snimanje.

Ono što prožimaju sve fotografije je izvrsnost na djelu. Zatim aktualne, dinamične i nepresušne ideje kojima smo svakodnevno okruženi, a na prvu ih uopće ne primjećujemo. Mnoge fotografije ističu nesimetriju kao temelj promjena. U tom opusu, u nesimetričnim oblicima spoznajemo živost, ugodu, poticaj na razmišljanje, razmišljamo o pokretima, simbolima, energiji. Svaki zaseban dio triptiha je pokret u fotografiji koja nam pruža osjećaj tempa vođenog kretanjima fotografkinje/a. Sve je u prvom planu te istovremeno sve je sekundarno. Taj dojam koje fotografije ostavljaju na nama kao promatračima, snažniji je od bilo kojeg vanjskog utjecaja. U nama se pokreće misao i emocije, pošto osjećamo snagu pokreta; u ovom kontekstu trag dima jedne cigare, osjećamo težinu i lakoću ljudskih koraka u pothodniku ili na željezničkoj postaji, možebitni nečiji obris u leći kamere koji budi neka tamo davna sjećanja ili pak stari išarani vlak, pogled na Dolac – to je ono što vidimo u njihovim fotografijama; njihovu potpunu autentičnost. Izložbene fotografije nisu samo činjenice, nego se u njima otkriva njezina konceptualna bliskost s poimanjem još jedne grane koja se naziva filozofija. Tako fotografije postaju upečatljivije bez obzira na moje ili tuđe svjetonazore. Susreti realističnog i nestvarnog u najboljem svjetlu. U fotografiji je uistinu sve moguće i ništa nije nemoguće; sve dok hrabro istražuješ svoj odnos s fotografijom kao umjetnost koja te oslobađa od svih nedoumica i strahova, čežnji i sjete, anksioznosti i predrasuda.

Osvrt by: Magdalena Rikanović