Program, koji kuriraju Branka Benčić i Aleksandra Sekulić, strukturiran je u pet cjelina, a projekcije će se održati online za vrijeme trajanja festivala, od 1. do 10. svibnja.

Kako je najavljeno iz HAVC-a, on će sagledati koncepte solidarnosti, riječi koja je tijekom 2020. i 2021. korištena u različitim prilikama, uvjetima i kontekstima te podsjetiti na njezin revolucionarni potencijal.

Okuplja širok raspon filmova, od "Nezaposlenih ljudi" Želimira Žilnika (1968.), "Specijalnih vlakova" Krste Papića (1972.) ili "Vlaka sjenki" Nike Autor (2017.), polusatnog filma koji u korelaciju stavlja Papićeve "Specijalne vlakove" i suvremene migrante, filmski arhiv i snimke mobitelom te kroz povijesni narativ podsjeća na društveni i politički značaj vlakova na filmu.

Među ostalim, priredit će se i projekcija "Museum Songspiel 20XX" kolektiva Chto Delat, uz predavanje i diskusiju, filmovi Vlatka Gilića, programska cjelina Performativne geste – zajednički javni prostor s radovima Tomislava Gotovca, Damira Očka, Ante Babaje, Bojana Jovanovića.

Posljednji program i razgovor posvećeni su kolektivnim praksama i nasljeđu kinoklubova, suradnji i zajednici (Ivan Martinac, Sava Trifković, Yugantar Collective), a prikazuje razne mogućnosti prikazivanja ili stvaranja solidarnosti filmom.

Kustosice su ga osmislile za festivalsko izdanje 2020., koje je zbog pandemije bilo odgođeno, no ove je godine još aktualniji. "Namjera je programa inspirirati i redefinirati promišljanje solidarnosti kao disruptivnog događaja rekonstituiranja društva, te reaktivirati resurse i metode kinematografije u potrazi za novom infrastrukturom solidarnosti, polazeći od vrijednosti zajednice ili društva, solidarnost narušava sustave nejednakosti, hijerarhije, nepravde", napominje se.

Postavljajući u dijalog stariju i noviju filmsku produkciju, program će istražiti arhiv i kontinuitet politike emancipacije iz prošlog stoljeća i glasove suvremenih borbi koje remete hijerarhiju i odnose moći u Europi, sustav nejednakosti, privatizaciju, eksploataciju, ili sustav umjetničke produkcije, povezanost načina proizvodnje i političke prakse, od deelitizacije produkcije (radikalni amaterizam), svakodnevne prostorne politike, "nesavršene solidarnosti", do kinepolitike.

"Kroz filmski program kustosice istražuju povijesno nasljeđe mjesta filmske proizvodnje u relaciji s estetikama i politikama radništva", dodaje se.

Branka Benčić kustosica je, povjesničarka umjetnosti i komparatistica sa središnjim interesom za film i video, kustoske prakse, avangardne, eksperimentalne i radikalne umjetničke pozicije i povijest izložbi. Ravnateljica je Muzeja moderne suvremene umjetnosti u Rijeci. 

Aleksandra Sekulić filologinja je opće književnosti i teorije književnosti, programska urednica u Centru za kulturnu dekontaminaciju (CZKD) u Beogradu. Bila je programska urednica i producentica u Akademskom Filmskom Centru u Beogradu i članica pokreta Low-Fi Video, projekta Medijska arheologija i grupe Kosmoplovci.

Njihov program će se nastaviti 2022. godine "Epilogom" od tri programska filmska bloka.

Međunarodni festival kratkometražnog filma u Oberhausenu  od svog je osnutka bio katalizator promjena, pokazatelj suvremenog razvoja, forum za često žustre diskusije, otkrivač novih trendova i talenata i jedna od najvažnijih institucija kratkometražnog filma u svijetu.