Na prigodnoj svečanosti u Muzeju suvremene umjetnosti 6. travnja proglašeni su laureati ovogodišnjeg desetog jubilarnog natječaja HT nagrada MSU. Prva nagrada pripala je Igoru Grubiću za njegov rad 'Spomenik', druga Davoru Sanvicentiju za 'Nedefiniranu divljinu', a trećenagrađena je Ines Matijević Cakić za 'Portret s kosom'. Na natječaj su pristigla 243 rada, od kojih je stručni žiri odabrao 29 za izložbu i koji su bili u konkurenciji za najprestižnije otkupne nagrade u recentnom vizualnom umjetničkom stvaralaštvu
Multimedijalni umjetnik Igor Grubić sa svojim filmom 'Spomenik' dobitnik je 1. nagrade (75.000 kuna) desete natječajne izložbe HT nagrade za hrvatsku suvremenu umjetnost.
Igor Grubić u eksperimentalnom filmu 'Spomenik' sinergijom slike, atmosfere, zvuka, dramaturgije i spomeničke apstraktne modernističke forme ostvario je poetsko djelo vrhunskog umjetničkog dometa.
Predmet je autorova interesa prikaz devet spomenika u različitim fazama propadanja, snimljenih u sporom ritmu koji prati glazbena dramaturgija, čime se stvara kontemplativno-meditativni ugođaj. Svaki je spomenik sniman u pomno biranom dijelu godine, pa je naglašena sinergija s atmosferskim prilikama i rijetko prisutnim tragovima života. Podignuti su u vrijeme socijalističke Jugoslavije kao sjećanje na stradanja i patnje naroda i boraca NOB-a na ovim područjima. Autori koji se bave umjetničkim aktivizmom posljednjih su godina uvelike problematizirali spomeničku baštinu poslijeratne Jugoslavije uglavnom zato da bi ukazali na estetsku kvalitetu tih radova, ali ujedno i da privuku pozornost političkih centara moći i šire javnosti. Igor Grubić je otišao korak dalje. Uronjeni u krajolik, u osmišljenim kadrovima, spomenici su postali visoko estetizirane slike, uzdignuti do statusa živog organizma. Snažnim poetičnim ugođajem posredovana je memorija mjesta stradanja, ali i današnje stanje zanemarenosti i devastacije. Tako film postaje spomenik spomenicima, metafora o nestajanju društvenih, etičkih i estetskih ideala. Film Igora Grubića lišen je patetike te nadilazi aktivizam. On suptilno otvara općeljudska pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti spomenika kao civilizacijske tekovine jednog vremena', stoji u obrazloženju članice stručnog žirija Nataše Ivančević.
2. nagradu u iznosu od 45.000 kuna dobio je Davor Sanvincenti za svoju multimedijalnu instalaciju 'Nedefinirana divljina'.
'Rad Davora Sanvincentija na prvu se može doimati kao vrlo hermetično i složeno djelo. Moguće je da sam zatočen u klasičnoj estetici kontekstualne umjetničke prakse u kojoj su pozadinsko znanje i dodatna obrazloženja njezina konteksta i imanentne logike na neki način ključna kako bi se pronašao pristup skrivenom blagu intelektualnog užitka, logičke oskudice i genijalne misli. Ali zapravo, djelo ne koketira s takvom tajnovitošću. Ono je doista osjetilno. Mnogi znakovi, tragovi i nagovještaji, kao u igri skrivača, otkrit će i objelodaniti prilično poetično raspoloženje. Rad se sastoji od 16 mm crno-bijelog filma, found footage materijala, od samo 57 sličica. Tu je i ponovna animacija filma, u kojoj je prikazana osoba koja se probija kroz snažnu oluju s teškim teretom na leđima. Rad čine i zamućene fotografije krajolika i prirode snimljene polaroidom, različiti rukom pisani tekstovi na zidu i projekcija svjetlosnog kruga koji nalikuje suncu nekog solarnog sustava. Rad sam po sebi izgleda kao mali svemir. Svaki pojedini element može funkcionirati kao prag i pružiti pristup jezikom, kratkim filmom u loopu, fragmentima filmske snimke, trima instant fotografijama, dodatnim filmom koji prikazuje planine ili svjetlosnim krugom.
Taj je rad iznimno djelo formalno iznimne prezentacije – ne poigrava se estetikom svakidašnjice, nego definira jedinstven umjetnički prostor kao vrstu osjetilne komunikacije koja uvelike izmiče jeziku. To je poziv za osjetilnom i otvorenom umjetnošću koja nije ograničena na jezik ili prenošenje u riječi. Djelo ne nastoji postići tautološko savršenstvo istinskih prijedloga, nego stvara osjetilno polje. Ono je situacija koja je otvorena za različita čitanja, različite zamisli, različite emocije i raznolikost općenito. To je izvrsna umjetnost – ona koja otvara um, ruši predrasude i omogućuje iskusiti stvarnost u novom i drugačijem svjetlu', istaknuo je član stručnog žirija HT nagrade MSU Rainald Schumacher.
3. nagrada na ovogodišnjoj natječajnoj izložbi HT nagrada MSU pripala je mladoj umjetnici Ines Matijević Cakić za njezin 'Portret s kosom'.
'Kosa je od antike simbol životne snage, ona je snažna gesta individualnosti ali i pripadnosti određenoj društvenoj skupini, iznimno je važna u našim svakodnevnim ritualima, kao što je i predmetom religioznih vjerovanja, mitova i fikcije. Kosa nije samo naš prirodni ukras i zaštita glave, ona je kao rijetko koji dio tijela nositelj mnogobrojnih simboličkih značenja. Hebrejski sudac Samson izgubio je snagu kada mu je odrezana kosa, a zbog crvene boje kose žene su u srednjem vijeku proglašavali vješticama. Umjetne kose i ekstremno velike perike u 17. stoljeću odražavale su pripadnost visokom staležu u Francuskoj, dok je sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća punk pokret osebujnim frizurama unosio nemir u malograđansku sredinu Europe. Čuvanje uvojka kose u novčaniku ili u medaljonu na ogrlici drage nam osobe i danas je uvriježen običaj u mnogim kulturama, a posebice u razdoblju bidermajera u 19. stoljeću razvila se umjetnost izrade memorabilija od kose. Nevjerojatnom preciznošću majstori su izrađivali filigranske ogrlice i broševe i minijaturne portrete. Dolaskom fotografije izumrla je ta djelatnost, ali od razdoblja nadrealizma i radova Meret Oppenheim i Mimi Parent do danas vrlo često susrećemo temu kose kao predmet umjetničkih radova. Ines Matijević Cakić u svom radu 'Portret s kosom' na suzdržan i jednostavan, ali dojmljiv način, govori upravo kosom o temi koja je duboko emocionalna i osobna s jedne, a zapravo tako univerzalna i vječna s druge strane, govori o odnosu majke i kćeri rječnikom umjetnice koja se već iskazala kao izvrsna crtačica i ovom prigodom to ne mora ponovno dokazivati. Ines je zabilježila ganutljiv životni trenutak rafiniranim likovnim jezikom te žiri smatra da rad zaslužuje biti dijelom zbirke Muzeja suvremene umjetnosti i dodjeljuje mu treću nagradu', stoji u obrazloženju predsjednice žirija ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti Snježane Pinatrić.
Prvu nagradu Igoru Grubiću uručio je Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba. Drugu nagradu Davoru Sanvincentiju dodijelila je doc. dr. sc. Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture RH. Trećenagrađenoj Ines Matijević Cakić nagradu je predala Nina Išek Međugorac, direktorica korporativnih komunikacija HT-a, koja je naglasila da kompanija Hrvatski Telekom prepoznaje prave vrijednosti i stoga već godinama podržava suvremenu umjetnost.
U ime cijelog stručnog povjerenstva, Snježana Pintarić, ravnateljica MSU-a i predsjednica povjerenstva HT nagrada – MSU Zagreb, rekla je da su ove godine dodijeljena i posebna priznanja Fokus Grupi, Igoru Rufu i Tjaši Kalkan.
Izložba je otvorena do nedjelje, 9. travnja 2017. Ne zaboravite: ovo je nagrada u kojoj i publika odlučuje! Još imate mogućnost dati svoj glas radu koji se vama najviše svidio. Umjetnik s najviše glasova publike bit će nagrađen s 10.000 kuna, a najsretniji posjetitelj po završetku izložbe dobit će tablet Samsung Galaxy Tab4 8" LTE 16GB.
HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost je natječajna izložba nastala u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti i Hrvatskog Telekoma koja već 10. godinu ima za cilj otkriti i promovirati ono najbolje, najuzbudljivije i najnovije od hrvatske suvremene umjetnosti. Izložba HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost, koja se proteklih deset godina profilirala u reprezentativan i relevantan pregled situacije na domaćoj likovnoj sceni, najveća je i ujedno jedna od najznačajnijih nagrada za suvremeno vizualno stvaralaštvo u Hrvatskoj.