Prvi takav vodič bio je onaj o Mletačkoj Republici, višestoljetnoj gospodarici Jadrana, što se pokazalo uspješnim - naklada na engleskom jeziku je rasprodana, a ona na talijanskom jeziku prodana je u više tisuća primjeraka. S Valeom smo se našli u trenutku u kojem je kampanja na platformi Ulule za drugi vodič - onaj o Habsburškoj Monarhiji - dosegla potrebnih 10 tisuća eura, što nam je značajno popravilo raspoloženje ovog kišnog tjedna. Po struci novinar, Vale je u Zagreb stigao prije desetak godina, zaljubio se i ostao. U ovom, pokazalo se, kratkom razgovoru pitali smo ga kako mu je na um pala ova sjajna ideja, koliko je teško bilo pokrenuti posao i kakvi su mu planovi, odnosno kada će izdati vodič o Jugoslaviji, najbližoj nam nepostojećoj državi.

Možete li, za početak, predstaviti svoj projekt Extinguished Countries?

Radi se o seriji turističkih vodiča kroz države koje više ne postoje. Ideja je pokazati što je ostalo od države koje više nema, naprimjer arhitektura, jezik, kultura i gastronomija, i što misle ljudi koji danas žive u njihovim granicama - ima li nostalgije, ljutnje ili zaborava. Zadnjih devet godina radim kao dopisnik francuskih, švicarskih i talijanskih medija, pratim bivšu Jugoslaviju, ali sam ažurirao i neke tradicionalne vodiče, francuske i talijanske. Problem tradicionalnih vodiča je to što se ponavlja propaganda svake države, što se pogotovo vidi na ovim prostorima. Države koje više ne postoje nemaju svoj glas, svoga propagandista, pa tog problema ni nema.

Kako se došli do te ideje? Mislim da je briljantna.

Ideja mi je pala na pamet 2017. godine u Dubrovniku. Bio sam tamo zbog jednog francuskog vodiča koji je trebalo ažurirati. U gradu sam vidio mnoštvo reklama za 'Igru prijestolja' i turista koji su bili veoma zainteresirani za tu priču, što mi je bilo fascinantno i tužno istovremeno, jer Dubrovnik ima super priču - mislim na Dubrovačku Republiku. Ako se ta povijest dobro ispriča, može biti podjednako zanimljiva kao spomenuta popularna serija. Tako sam počeo razmišljati o tome, ali mi je bilo važno da to bude seksi, a ne da idemo od bitke do bitke ili od datuma do datuma, kao u tipičnim povijesnim udžbenicima. Mislim da ima smisla što se ideja rodila ovdje jer se na ovim prostorima često govori o tzv. bivšoj državi, čega nema u Italiji. Tamo su bivše države nestale prije 200 godina i nitko vam neće reći da nam je bilo odlično u Velikom Vojvodstvu Toskane. Možda jedino u Trstu postoji nostalgija za Austro-Ugarskom, kada se tamo živjelo bolje nego što se živi danas. Također je nešto nostalgije prisutno u Češkoj i Slovačkoj, ali je tamo razlaz bio mnogo laganiji.

A kako ste krenuli? Vidio sam da ste imali uspješnu kampanju na Kickstarteru.

Mislio sam da moram krenuti od jadranske priče, koja mi je bila bliska jer dobro poznajem sjever Italije, pa se nametnula Mletačka Republika. Počeo sam intervjuirati ljude i skupljati podatke, a bilo je više od 500 intervjua. Priča mi se činila potrebnom, posebice u borbi protiv nacionalizma i razmišljanju o identitetu, da se pokaže da ovdje postoje razni slojevi, ne samo hrvatski i talijanski. Nisam znao hoće li to biti zanimljivo tržištu, no skupili smo značajnu svotu na Kickstarteru 2020. godine - 25 tisuća eura. Naravno, to smo brzo potrošili za prijevod s talijanskog na engleski, dizajn, ilustracije i tisak. Zatim smo imali predstavljanja posvuda, biciklirali od Bergama do Venecije i imali nekoliko podcasta. Sada smo ponovno u tom procesu, baš smo danas došli do 10 tisuća eura, jer ideja je da se knjige naruče unaprijed. Problem je tisak - primjerice, tisuću kopija koštalo bi nas pet tisuća eura. Tiskali smo četiri tisuće vodiča za Mletačku Republiku, a ostalo nam je 800 primjeraka na talijanskom jeziku, dok je englesko izdanje rasprodano.

Dakle sljedeća je Habsburška Monarhija?

Da. Premda je ona mijenjala granice kroz povijest, odlučili smo se za 1914. godinu jer nam se to činilo najzanimljivijim trenutkom, odnosno takvu je ljudi najviše pamte, kad se prostirala od Italije do Ukrajine. Okej, i Nizozemska i Meksiko su imali habsburške vladare, ali to nije toliko poznato. Unatoč tome što postoji gomila literature o toj temi, uvijek je ljepše imati živu izjavu, stoga sam opet intervjuirao mnogo ljudi. Znamo koliko u tim granicama ima nacionalizma - samo se treba prisjetiti Viktora Orbána koji svake godine ide u Cluj da bi dijelio putovnice.

A kad će Jugoslavija?

Puno ljudi me to pita! Bit će, bit će, nadam se uskoro. Recimo, u Dubrovniku postoji Muzej crvene povijesti i volio bih napraviti nešto na tom tragu - imate Yugo, poznati kiosk. Nismo htjeli početi s tim da nas ne optuže za jugonostalgiju, što stvarno nije poanta. Ako nema nostalgije za Mletačkom Republikom, ne mora je biti ni za Jugoslavijom. Međutim nas je u firmi, ako ne računamo suradnike, samo troje i to sporo ide. Voljeli bismo pojačati komercijalni aspekt, možda putem fonda EU-a, kako bismo mogli izdavati jedan vodič godišnje.

Koje biste još države htjeli obraditi?

Poznajem ljude s juga Italije koji su jako zainteresirani za vodič o grčkoj državi Magna Graecia, kada je taj prostor bio poznat po kulturi, a danas isključivo po kriminalu. Osim područja, voljeli bismo mijenjati vrijeme, da nije samo od srednjeg vijeka do suvremene povijesti. Također želimo napraviti vodič o arapskoj Andaluziji i Vikinzima. Bilo bi lijepo pozabaviti se i državama Afrike i Južne Amerike koje su postojale prije kolonijalizma. Razmišljamo globalno, djelujemo lokalno.

Je li vam ovo sad primarni posao ili se ipak radi o hobiju?

Imamo jednu osobu, Chiaru, koja se bavi isključivo ovime, a nama ostalima je hobi. Mnogo se bavim novinarstvom i većinu zarade ulažem u projekt Extinguished Countries.