Nekoliko minuta do 19 sati pred Laubom je vladala velika gužva. Premda se odabir lokacije činio preambicioznim, napola pregrađen prostor pokazao se premalenim za sve nazočne. Naime, tražio se stolac više, a mnogi su prostajali promociju knjige 'Nesigurni' poznate novinarke Ivane Dragičević.

Neobična je također bila prisutnost velikog broja policajaca i mrkih ljudi u odijelima sa slušalicama u ušima. Međutim, odmah po ulasku otkrili smo - večeras je ovdje i predsjednik Zoran Milanović sa suprugom Sanjom Musić Milanović. Dakle, radi se o važnom događaju, ne samo za novinarski svijet, nego i za širu javnost.

Komešanje je trajalo dok nije otkucala akademska četvrt, kada ga je prekinuo još jedan poznati novinar - Dragan Nikolić, večeras u ulozi moderatora, koji je razgovorom kormilario suvereno i duhovito, pozdravivši prisutne i osvrnuvši se na prvi red stolaca, gdje se natiskao dio političke kreme: spomenuti predsjednički par, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, njegova zamjenica Danijela Dolenec i nekadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.

Nikolić ih je nazvao najboljim đacima, izazvavši smijeh čitave dvorane. Također je istaknuo da je ovo večer novinara s velikim 'n', što je izazvalo odobravanje budući da je prisutan bio svatko tko je netko u svijetu političkog novinarstva. Autorici Ivani Dragičević na pozornici su se pridružili Antonija Petričušić, Marko Drobnjaković, Irena Frlan Gašparović, Marijana Grbeša-Zenzerović i Boštjan Videmšek, odnosno dvije sveučilišne nastavnice (s Prava i Politologije), jedan nagrađivani fotograf i dvoje novinara. Nikolić je svakome ponudio dvije prilike za riječ, a međusobno su se obraćali na 'ti', s obzirom na to da se, kako je rekao moderator, svi dobro poznaju.

Riječ je prva dobila Petričušić koja se zapitala je li ovo događaj sezone i dodala: 'Bilo bi zanimljivo provjeriti koliko se pojam "nesigurnost" spominje u knjizi, jer taj osjećaj definira živote ljudi oduvijek, a u današnje doba kriza i raznih rizika čak i više nego prije. Kao što je rekao sociolog Urlich Beck, živimo u društvu rizika, od siromaštva, ratova, pandemija, klimatskih promjena, terorizma. Odgovor javne vlasti na strah ljudi od nesigurnosti ne smije biti zatvaranje granica i gomilanje oružja, nego osiguranje sigurne egzistencije i kvalitetnih javnih usluga poput zdravstva, školstva, čistog okoliša. To promiče koncept ljudske sigurnosti.'

Zatim je na red došao Drobnjaković: 'Nismo svi isti, Dragičević je mnogo bolji čovjek od mnogih. Da bi bio dobar novinar, čovjek mora imati empatiju. Empatija curi iz redova ove knjige. Živimo u neizvjesnim vremenima, međutim vjerujem da je važno ići na teren, na mjesta kamo drugi ljudi ne idu.'

Frlan Gašparović pohvalila je autoricu: 'Ivana je energična, dinamična, znatiželjna, istovremeno kritična i empatična. Ono što je fascinantno kod nje je što se ne boji postaviti teška pitanja. Njezino je pisanje dragocjeno, pogotovo u današnjem svijetu. Ovu knjigu treba čitati kao pogled na svijet koji nas čeka, ali koji se već događa.'

Uslijedio je kratki intermezzo u kojem je autorica iskoristila priliku da svojim gostima natoči čašicu tiraspoljskog konjaka, pića koje je donijela iz Pridnjestrovlja, odmetnute moldavske regije, a Grbeša-Zenzerović je svoju riječ iskoristila za priliku da pročita odlomak iz članka koji je Dragičević napisala '96. ili '97. godine za časopis Puls, u vrijeme dok je bila studentica, što je izazvalo vidnu neugodu kod autorice, ali i simpatije okupljenih.

'Ne bih pogriješila kad bih rekla da je Dragičević novinarčina – ona nije autor, ona je medij, što potvrđuje broj ljudi koji se ovdje našao. Ono što je najvažnije, ova knjiga je dio jednog pedagoškog paketa - svega onoga što ona radi. Ona upozorava na rastakanje ljudskosti', istaknula je Grbeša-Zenzerović.

Prije nego što će se publici obratiti autorica, to je učinio Videmšek, rekavši: 'Ova knjiga i sve što Ivana radi je srž novinarstva. Literarno novinarstvo je najviši rang našeg divnog i ružnog posla. U sportu bi to bio radikalni alpinizam. Putujem svijetom, ali ovakvu knjigu nisam još nigdje vidio.'

'Hvala mojim urednicima što su čekali toliko dugo. Hvala Ivani Ljevak na čekanju; koliko me čekala, to ne bi ni mladoženja u najboljim godinama. Zahvalila bih kvartu, ljudima koji su mi donosili hranu. Hvala mom sinu kojem je knjiga posvećena, nadam se da će je jednom pročitati. Hvala mojim roditeljima', kazala je Dragičević, upozorivši da će sigurno zaboraviti nekoga.

Zaključila je i sljedeće: 'Ovo večeras pokazuje da smo jedna Hrvatska, ne dvije, i da ima ljudi koje žele razgovarati i mijenjati svijet. Čini se da su sve ove krize kojima svjedočima dio svijeta koji nestaje, dio svijeta koji se naziva "Europa".'

Uslijedio je još jedan krug razgovora, no sve je bitno izrečeno u prvoj rundi, a mnogobrojni gosti nastavili su se družiti u prostoru Laube.