Kolektiv Škart nastao je 1990. u napuštenom grafičkom ateljeu Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Uz mnogobrojne suradnike opstaje kao kolektiv koji u stalnom međusobnom sukobu ispituje i križa nestandardne forme poezije, grafičkog dizajna i izdavaštva, alternativne edukacije i društvenog aktivizma pa tako od 2013. grupa sudjeluje u radu s azilantima u azilantskim centrima u Bogovađi, Banji Koviljači i Sjenici.

U to vrijeme broj azilanata u Srbiji nije bio ni približno toliko veliki kao što je danas, a taj problem, osim u uskim krugovima aktivista i pojedinačnih organizacija, uopće nije bio vidljiv niti se o njemu govorilo. Ideja suradnje s azilantskim centrima u Srbiji nastala je kako bi se u sam rad s azilantima uvele drugačije metode istraživanja na način kojim bi se u njihovu svakodnevicu donijeli neki novi sadržaji.

U Bogovađi su zatekli ljude iz Afganistana, Pakistana, Somalije, Eritreje, Gvineje, Senegala, Sirije... ljude koji su u tom centru provodili dane odmarajući se od napornog puta. U centar kod Bogovađe stigli su tako što su se, ušavši u Srbiju ilegalno, prijavili u policijsku stanicu i izrazili namjeru traženja azila.

Kolektiv Škart je emigrantima pristupio na neuobičajen način, ne promatrajući ih kao žrtve kroz prizmu humanitarnog paternalizma, kao što je kod umjetničkih projekata često slučaj, nego kao odvažne ljude koji su samom činjenicom da su se odlučili na ovaj put napravili radikalnu promjenu u svom životu, bježeći od rata, sukoba i bijede.

Stoga su se usredotočili na vrijeme neposredno prije njihova susreta u azilantskom centru i pitali emigrante zašto su krenuli na ovakav put, kakve su nevolje preživljavali, kako su prelazili granice, koliko su platili krijumčarima, kakva su iskustva imali s policijom, a kakva s građanima zemalja kroz koje su prolazili.

Odgovore su potom zajedno skicirali u vidu mapa kako bi sklopili sliku njihovog puta, koji je u nekim slučajevima trajao i do sedam godina. Želeći izbjeći patetiku i ilustraciju njihove patnje, u mapama ponekad nedostaju detalji, ponekad su nejasni, a ponekad su i preskočeni neki dijelovi putovanja. Njihov put prikazan je faktografski, činjenicama, čime se željelo ukazati na nepostojanje azilantske politike u Europi, što se pogotovo vidi u posljednjih nekoliko mjeseci kada je situacija postala dramatična i kada se sve više otkriva količina rasizma i etno-nacionalizma 'kršćanske Europe'.

Mape su bile od velike pomoći i kasnije, prilikom rada s učenicima u srednjim školama u Srbiji, u kojima su zajedno razgovarali o temama migracija, azilanata i našeg odnosa prema njima.

Prije otvaranja izložbe, od 19 sati, održat će se prezentacija grupe Škart 'Terenske prakse i druge pesme'.