Izložba "Slavomir Drinković: 2016. - 2021. / Sjećanje" postavlja se u povodu pete godišnjice umjetnikove smrti. Još 2013. ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić pozvala ga je da ondje održi samostalnu izložbu na kojoj je trebao biti premijerno predstavljen i rad Trupci. Ta se izložba nije ostvarila, pa se monumentalno ostvarenje sada u Zagrebu predstavlja prvi put.

Kako se ističe u najavi, Trupci su u suštini kocka prostora koju artikulira devet hrastovih trupaca postavljenih u guste trorede po tri trupca svaki, a njihov začudni učinak proizlazi upravo iz napetosti između organske prirode debala i strogo artificijelnog načina njihova tretiranja i organizacije.

"Riječ je o višeslojnom radu koji se može čitati i s aspekta umiranja, odlaska, propadanja, nestanka... stoga je ovaj rad danas, u vremenu pandemije, možda aktualniji nego ikada prije", dodaje se.

Prva inačica rada bila je postavljena u njemačkom gradu Dresdenu 2013. na izložbi Ostrale, a potom u Jelsi 2016. u okviru izložbe Ješonska – izbor radova 1974. – 2016. i sada je trajno postavljena na njegovom imanju u rodnoj Jelsi. 

Po riječima povjesničara umjetnosti Branka Franceschija, u nastojanju da nastavi s izložbenim programom, vodstvo Paviljona nije moglo izabrati boljeg umjetnika jer je Drinković poznat kao majstor u prikazu djelovanja tektonskih poremećaja "koji napinju, razbijaju ili probijaju napetu površinu ili čvrstu puninu oblika." 

"Ova usporedba s nedavnim potresima - koji su poremetili strukturu Paviljona i učinili ga nepodesnim za izložbe, ali i potaknuli ciklus izložbi monumentalne skulpture na njegovom prilazu - referira se na nepredvidive prirodne sile koje pokreću iste univerzalne zakonitosti kakve su studiozno promišljene i realizirane u Drinkovićevim skulpturama”, ustvrdio je u predgovoru kataloga.

Slavomir Drinković (1951., Jelsa na Hvaru) se uz kiparstvo profesionalno bavio i dizajnom interijera i namještaja te kazališnom scenografijom. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. u klasi Valerija Michielija nakon čega se specijalizirao za monumentalnu plastiku u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića i kasnije kod Ivana Sabolića. 

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predavao je od 1995. i svojim pedagoškim radom formirao generacije budućih umjetnika. Imao je niz samostalnih i skupnih izložbi, a mnoga njegova djela postavljena su javni prostor u Hrvatskoj i inozemstvu.

Iz Umjetničkog paviljona podsjećaju kako je Drinkovićevo stvaralaštvo u najvećoj je mjeri odredio kamen, a forme jednostavnost i univerzalna čitljivost, no one su istovremeno i izrazi njegove duboke posvećenosti regionalnom kontekstu. 

"Kada se govori o Drinkovićevoj skulpturi često se ističe trenutak sraza odnosno artikuliranje djelovanja sila te pokretanje monumentalnog i inertnog kamenog volumena, no umjetnik se jednako vješto i s jednakom pažnjom posvećivao i drugim prirodnim materijalima kao što su drvo i zemlja", dodaju.

Rad Slavomira Drinkovića "snažne tektoničnosti i nježne taktilnosti, istančane teksture i odmjerene strukture", kako ga je u katalogu izložbe iz Jelse opisao akademik Tonko Maroević, moći će se pogledati ispred Umjetničkog paviljona do 11. srpnja.