Inspiriran romanom 'U vrtu čudovišta' francuske spisateljice Leile Slimani te dramskim tekstom Dimitrija Kokanova 'Pornscape', 'Kabinet čud(ovišt)a' precizna je i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom.

Riječ je o koreografskoj partituri za plesačicu, glumca i glumicu, ali u tu partituru uključuje i publiku.

Po riječima Saše Božića, projekt svoje ishodište pronalazi u suvremenim teorijama izvedbe, primjenjujući Foucaultovu filozofiju kolanja moći kako na temu predstave: a to je nemogućnost reprezentacije pornografskog, tako i na odnos između izvođača i publike, između narativa i prikazanog, između tijela i glasa, između iskusnog i naučenog, improviziranog i očekivanog.

U 'Kabinetu čud(ovišt)a', izvedba pornografskog povezuje se s politikom moći.

Pojam moći obuhvaća sve prakse koje obično strukturiraju područje ljudskog ponašanja. Bez priznavanja postojanja moći ne može biti iskazivanja slobode – sloboda se oslanja na sposobnost odupiranja moći koja će se iskazati. Kako se onda odnosimo prema moći u polju intime, vlasništva nad drugim tijelom, izlaganja ili upotrebe istog? Na kocki je uprizorenje tijela koja su zatočena vlastitom željom i njezinom površinskom simbolikom.

U 'Kabinetu čud(ovišt)a' namjerno se narušava stereotipno pornografsko ponašanje ili njegova tjelesna reprezentacija.

Izvođači umjesto uprizorenja pornografskog, nude prizore ugode, brige, stvarajaći svojevrsnu ekologiju zajedništva. Publika je ona koja ima sposobnost prepoznati narav i funkciju koje ove akcije podaruju. Ili suprotno? Pogotovo u trenutku u kojem izvođači počinju mijenjati uloge i time zahtjevi pred publikom postaju kompleksniji.

Projekt izvode Jelena Miholjević, Viktorija Bubalo i Boris Barukčić. Kostimografiju i scenografiju potpisuje Ana Mikulić, a produkciju Tena Bošnjaković.