Kad je Pauline Harmange, mlada francuska spisateljica, objavila svoj proglas o tome kako mrzi muškarce, očekivala je da će se on prodati najviše u nekoliko stotina primjeraka među njenim prijateljima i čitateljima njenog bloga. Kako je međutim vladin dužnosnik zaprijetio tužbom ako se ne makne iz prodaje, knjiga, odnosno esej od 96 stranica 'Mrzim muškarce' (Moi les hommes, je les déteste) dobio je na popularnosti, razgrabio se u roku keks, nakon čega je izdavač tiskao još primjeraka. U dva tjedna prodano ih je 2500, a Monstrograph, koji se opisuje kao 'mikroizdavačka kuća' koju vode volonteri, poručio je da ne mogu omogućiti nova izdanja i da im veći izdavač treba priteći u pomoć (što je u međuvremenu, navodno, i dogovoreno).

Cijela književna i politička oluja koju je izazvala njena knjižica Harmange je dijelom šokirala, ali je dijelom i zabavlja. 'Nisam ovo očekivala. Bilo je to ogromno iznenađenje', rekla je Guardianu iz svoga doma u Lilleu, u kojem živi sa suprugom Mathieuom i njihovom mačkom. 'Ovo je prvi put da sam izdala knjigu. Napisala sam roman, ali nikad nije objavljen. 'Mrzim muškarce', objašnjava, napisan je na upit nekoga tko je na njenom blogu uočio tekst o mizandriji ili mržnji prema muškarcima.

Esej otvara citat Sylvije Plath iz 'Staklenog zvona' - 'Nevolja je bila u tome što sam prezirala ideju da na bilo koji način služim muškarcima' - te istražuje imaju li žene zaista dobre razloge da mrze muški rod. 'Udana sam za muškarca koji je sjajan i podržava me u mome pisanju. Ali općenito ne vjerujem muškarcima koje ne poznajem', rekla je Harmange.

'Jednostavno nemam povjerenja u njih, a to nije toliko vezano za moja osobna iskustva koliko za višegodišnji aktivizam u feminističkim organizacijama koje pomažu žrtvama silovanja i seksualnog zlostavljanja. Kao činjenicu mogu navesti to da su u većini slučajeva agresori muškarci. Ako smo heteroseksualne i ako nas se ohrabruje da nam se sviđaju muškarci, trebale bismo apsolutno imati i pravo na to da nam se ne sviđaju. Svjesna sam da to zvuči agresivno, ali zaista smatram da bi nam se trebalo dopustiti da ih u globalu ne volimo i da zapravo činimo iznimke samo za određene muškarce', objasnila je autorica eseja.

U njemu Harmange kaže kako je obrana mizandrije oslobađajuća i kako može stvoriti prostor za sestrinstvo. 'Što ako žene imaju dobre razloge da preziru muškarce? Što ako je, onda kad nam je dozvoljeno da ju izrazimo, ljutnja prema muškarcima zapravo radosno i emancipirajuće putovanje', piše.

'Mrzim muškarce' objavljena je 19. kolovoza, kad je većina Francuske bila na ljetnim odmorima, i vjerojatno bi prošla posve ispod radara da specijalni savjetnik francuskog ministarstva za ravnopravnost spolova Ralph Zurmély nije tražio njenu zabranu.

'Ovo je očito oda mizandriji (= mržnji prema muškarcima), i prema sažetku na vašoj stranici, i prema naslovu. Htio bih vas stoga podsjetiti da je poticanje na mržnju na osnovi spola kriminalno djelo! Posljedično, tražim da odmah maknete ovu knjigu iz vašeg kataloga. U protivnom riskirate da vas se kazneno goni', napisao je Zurmély izdavaču eseja.

'Bila sam šokirana. Ovaj čovjek radi za državnog službenika zaduženog za jednakost muškaraca i žena, kojemu je misija da poduzme nešto oko seksualnih napada i silovanja. Činilo se nevjerojatnim da ga umjesto toga više brine cenzuriranje male feminističke knjige', rekla je Harmange.

Priču je zatim prenio francuski portal Mediapart, nakon čega je izdavač odlučio tiskati još primjeraka. Ministarstvo je reklo portalu da je Zurmély, koji je izgleda pročitao samo naslov i izdavačev opis knjige 'Mrzim muškarce', djelovao na vlastitu inicijativu.

Magazin NouvelObs njegov je zahtjev opisao kao istinski primjer 'kulture otkazivanja' te istaknuo kako nitko nije cenzurirao Baudelairea kad je o francuskoj spisateljici iz 19. stoljeća George Sand pisao: 'Ona je glupa, teška, brbljava... Činjenica da se nekoliko muškaraca zaljubilo u ovaj klozet dokaz je niskosti muškaraca ovoga doba.'

'I zašto ne zabraniti i Michela Houellebecqa zbog njegove mizoginije, kad smo već pri tome', pita NouvelObs.

'Nažalost, ali ne i iznenađujuće, mizoginija je toliko duboko ukorijenjena u francuskoj literaturi da je često i ne primjećujemo', komentirala je Harmange.

Mizandrija je, dodaje, često doživljavana kao šala ili, još gore, kao metoda diskreditiranja feministica. Vjeruje međutim da nema ništa loše u priznavanju ove mržnje, legitimne kad se uzme u obzir zlo koje muškarci nanose ženama.

'Mizandrija postoji jedino kao reakcija na mizoginiju, a ona je u srži sistemskog nasilja', piše u svom eseju i citira statistiku iz 2018. prema kojoj 96 posto osuđenika u slučajevima obiteljskog nasilja čine muškarci. Čak 99 posto osuđenih za seksualno nasilje su muškarci. 'Dok mizandrija, s druge strane, nikad nikog nije ubila', poručuje Harmange.

Njen muž je, dodaje, jedan od 'iznimki' i u zahvali na kraju knjige piše kako je on bio 'prvi od nas dvoje koji je vjerovao u mene'. 'I on je šokiran reakcijama na knjigu, ali me podržava. Brine ga jedino mogućnost da će me netko maltretirati online', kaže Harmange.

Negativne reakcije na knjigu bile su joj, zaključuje, sasvim predvidljive. 'Ženski i feministički glasovi nisu uvijek dobrodošli među muškarcima.'