Hrvatska historiografija je dobar dio protekla dva desetljeća provela u ideološkim gloženjima i izostanku znanstveno relevantnog rada, koji bi se na odgovarajući način pozabavio ključnim temama domaće povijesti, što se možda najbolje vidi kada se u knjižarama pojavi djelo koje odskače od tog depresivnog prosjeka. Kao što je to prije nekoliko godina bila 'Treća strana Hladnog rata' Tvrtka Jakovine, ove godine na zastarjelost, ridikuloznu ideologiziranost i blamaže nekih javno promoviranih perjanica nacionalnog povjesničarenja ukazuje odlična knjiga Filipa Hameršaka 'Tamna strana Marsa', koja na aktualan i za hrvatske prilike neuobičajen način otvara beskrajno zanimljivu tematiku Prvog svjetskog rata.

Riječ je o ratu koji je započeo prije 100 godina i kojega se smatra ishodišnom točkom dvadesetog stoljeća, a povjesničari se sve više počinju zanimati za tu tematiku, ne samo iz obljetničarskih razloga nego jer Prvi svjetski rat u sebi ima korijene i Drugog, kao i razvoja Europe u proteklom desetljeću, a njegovu aktualnost potvrđuju i događaji u Ukrajini, koji u nekim elementima podsjećaju na slijed nesretnih događaja iz 1914.

Povjesničar Filip Hameršak, zaposlen na Katedri za povijest hrvatskog prava na Pravnom fakultetu, u 'Tamnoj strani Marsa' se pozabavio, kako kaže podnaslov, hrvatskom autobiografijom i Prvim svjetskim ratom, prikupljajući fascinantna svjedočanstva četrdesetak sudionika tadašnjih ratnih zbivanja, uključujući i one koji će kasnije postati poznati, poput Vladka Mačeka i Josipa Broza Tita. Hameršak je detaljno istražio ne samo arhive, dnevnike i prepiske te objavljena sjećanja, nego se u svojoj knjizi služio i fotografijama koje bilježe vojničko iskustvo na fronti, a na predstavljanju su se neke od njih mogle i vidjeti. Prvi svjetski rat je u hrvatskoj književnosti najupečatljivije obrađen u Krležinom 'Hrvatskom bogu Marsu' (a Hameršak je svoju detaljnu studiju očito naslovio kao eho tog književnog klasika), no on je bio i slikarska tematika, primjerice Otona Ivekovića na slici 'Prijelaz Drine kod Batara', koja prikazuje kratki odmor vojnika tijekom manevara.

Sve to, i još više, Hameršak uzima u obzira u 'Tamnoj strani Marsa', u kojoj se na 'iznimno topao način, pun simpatije i uživljavanja', kako je na predstavljanju rekao dr. Ozren Žunec, 'prikazuje što su ljudi doživjeli u ratu'. Žunec je naglasio da je 'debljina ove knjige utemeljena u samoj stvari', jer je to i 'knjiga o knjigama', odnosno tekstovima koji tematiziraju ratno iskustvo. 'Važno je rat sagledati kao standardnu pojavu ljudske povijesti', rekao je Žunec, dodavši da 'ova knjiga prikazuje čisti užas rata', a zahvaljujući tome što se odigrao prije sto godina 'nema ideoloških opravdanja za zločine'.

Povjesničar Stjepan Matković je podsjetio da 'Prvi svjetski rat kod nas nije dovoljno istražen' te da Hameršakovu knjigu - koja je adaptacija doktorata - odlikuje 'suvremeni interdisciplinarni pristup', a knjiga nudi i 'širokopojasni historiografski pregled', pa se autor bavi i pitanjima poput odgovornosti za izbijanje Prvog svjetskog rata. Hameršak je prikazao i 'raznolikost ideoloških stanovišta' ljudi koji su rat doživjeli i u njemu morali sudjelovati, rekao je Matković. Neki su tako bili na strani Srbije, drugi su pak podržavali rješavanje hrvatskog pitanja unutar Austro-Ugarske Monarhije, dok su treći sanjali o Jugoslaviji.

'Tamna strana Marsa' Filipa Hameršaka je dakle vrijedan doprinos oporavku hrvatske historiografije, čije se nove generacije uključuju u suvremene pristupe istraživanju i interpretaciji povijesti, no istovremeno i potresna i ljudska knjiga, u kojoj se nikada ne zaboravlja da se veliki povijesni sukobi i nadmetanja elita uvijek prelome preko leđa običnih ljudi.