Sam naslov izložbe: Tri tramvajske postaje dalje krije flert s prostorom, objašnjava umjetnik.

Naime, prethodna izložba istih radova koji su na izložbi prebačena je iz jednog javnog prostora u drugi javni prostor. No fizionomija tih dvaju mjesta se razlikuje.

'Hodnici Geodetskog fakulteta u Zagrebu prostor su za studente i profesore, a radovi ondje izloženi bili su sklonjeni od ostale publike. Galerija VN javni je prostor čitača, ali i promatrača, kroz izloge, s ulice. Dakle, druga priča, ali podjednake ograničenosti javnog. Takvi su prostori danas za izlaganje privlačni i gotovo poželjni. Radikalna odluka da se isti radovi postave na maloj udaljenosti beskrajno naglašava važnost prostornog specifikuma, pod uvjetom da to ipak nije samo galerijski prostor', kazao je Martek.

Otvaranje izložbe u Galeriji VN održat će se u četvrtak, 6. studenog 2014. u 19 sati, a izložba je otvorena do 22. studenog 2014.

Više o njegovom radu u uvodu objašnjava kustosica Olga Majcen Linn

'Nepodlijeganje žanrovskim razvrstavanjima i registriranjima ključna je premisa rada Vlade Marteka. Martek je pjesnik koji izmiče iz okvira pjesništva i slikar koji izmiče iz okvira slikarstva. Opiranje objašnjavanju, specificiranju, racionaliziranju, klasificiranju i definiranju oblik je Martekove pobune. A pobuna je, prema Marteku, potrebna protiv svega, ne protiv nečeg konkretnog jer to konkretno vodi u aktivizam ili politiku, što nije njegovo interesno područje.

Unatoč slabom zanimanju za politiku, čest je motiv Martekovih radova motiv karata. Geografski simboli koji predočuju raskošna i manje raskošna tijela država prevedeni su u slikarske linije kistom i plohe boje. I na njih je intervenirao tekstom – jezikom. Martekovi su radovi čvrsto usidreni u riječima, a njegove su karte pjesničke karte svijeta.

Nepovezanost tijela država i riječi koje ih nastanjuju ultimativno proizvodi osjećaj začudnosti.

Često ti radovi proizašli iz pjesničke pobude provociraju na političko čitanje – poput Martekovog najpoznatijeg rada u kojem je riječ 'BALKAN' upisao na kartu Amerike. No Martek kao i svaki drugi pjesnik očekuje druga, slojevita, istančana čitanja. Tako recimo u radu 'Europa I-IV', nacrtana karta Europe postaje poprište na kojem je čovjek čovjeku Hegel. Europa je također pola Amerika a pola Dostojevski, ili San o istini u kojem Kafka,Shakespeare i Dostojevski svi zajedno obilježavaju područje Balkana.

Također Europa je put od DA do NE, a glavni gradovi važni su pisci (Proust, Dostojevski, Gobrowicz i sl.). Martek svojim kartama iz mašte nudi niz novih pogleda na Europu, Ameriku i bivšu Jugoslaviju u kojima one nisu političke cjeline već u kojem su granice, granice između misli pisaca, pjesnika i filozofa. Kao i kod agitacija u kojima Martek preuzima formu političkog zagovaranja kao podlogu za zagovaranje na čitanje poezije, tako i u seriji mapa lobiranje za književnost, umjetnost i filozofiju dobiva radikalnu oštricu upravo pomoću iscrtanih političkih realiteta.

Drugim riječima, Martekov bitni politički/kritički/pobunjenički stav koji želi prenijeti je taj da strukturu svijeta koji nastanjujemo ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo jer se ona može povezivati i željeti te interpretirati na brojne načine. Svijet kao katastarska čestica samo je jedna od njih, i to nipošto ne najbolja', objasnila je Majcen Linn te zaključila:

'Ovaj pred-pjesnik i pred-slikar, koji iza sebe ima brojne objavljene zbirke poezije i AICA - nagradu za slikarstvo, tvrdi da je samo 10 posto umjetnik, a 90 posto sve drugo: muž, otac, prijatelj, čitatelj, knjižničar i sl. Balansira na tankoj liniji između kategorija svojim kolažima i poezijom kao sredstvom pobune.'