Francuski književnik Claude Simon dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1985. za cjelokupan opus, kao jedan od najznačajnijih predstavnika struje nouveau romana iz 1950-ih, kojoj je cilj bio pisanje osloboditi konvencionalnih formi i struktura. Simon je napisao dvadesetak knjiga, među kojima je najpoznatiji trodijelna 'Flandrijska cesta', prevedena i kod nas, a koja govori o francuskome porazu na početku Drugog svjetskog rata.

Ratnom tematikom, ovog puta onom Španjolskog građanskog rata, Simon se bavi i u romanu 'Le Palace' iz 1962., koji je piscu Sergeu Volleu njegovo omiljeno djelo. Zato ga je, piše Guardian, odabrao za književni eksperiment u kojemu je na adrese odabranih 19 francuskih izdavača poslao prvih 50 stranica knjige, s namjerom da ispita kako bi danas prošla.

Rezultati su bili porazni. Vollea, odnosno Simona, odbilo je 12 izdavača, a ostalih sedam nije se udostojalo ni javiti.

Među prigovorima romanu bilo je i to da su rečenice 'beskrajno duge' i da kao takve uopće ne uspijevaju sačuvati pažnju čitatelja. Osim toga, knjiga, prema mišljenju urednika izdavačkih kuća koje su je odbile, nije imala ni 'stvarnu radnju s dobro razrađenim likovima'.

Prema Volleu, ovo je dokaz malograđanštine suvremenog izdavaštva, koje 'odbija sva književna djela što nisu lagana za čitanje ili koja neće oboriti prodajni rekord'. Parafrazirajući Marcela Prousta, dodao je i da sada trebaš biti 'već poznat da bi te objavili'. Ipak, nije otkrio kojim je točno izdavačima poslao rukopis.

Samoga Claudea Simona, svega četiri godine prije nego što je dobio Nobela, odbio je čitav niz vodećih izdavača u slučaju romana 'The Georgics', a 'Le Palace', koji, sudeći prema Volleovu eksperimentu, u 2017. ne bi najbolje prošao, smatra se najkontroverznijim djelom francuskog nobelovca. Mnogim se kritičarima onog vremena činio kao loše zamaskiran napad na britanskog pisca Georgea Orwella, koji se, kao i Simon, u Španjolskom građanskom ratu 1930-ih borio na strani republikanske vlade.