Hoće li Zagreb stići na vrijeme pripremiti svoju kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture i predati sve potrebne materijale do 17. travnja Ministarstvu kulture, pitanje je koje ovih dana bruji gradom, ponajviše zbog toga što se nagađa da se prekasno upustio u tu avanturu, a s druge strane ni aktualna politička i upravljačka situacija na razini Grada Zagreba ne ide mu baš u prilog
Tim povodom razgovarali smo sa Sanjom Cvjetko Jerković, ravnateljicom zagrebačkom projekta Europske prijestolnice kulture i predsjednicom Udruženja hrvatskih arhitekata, koja je sudjelovala, kako kaže, u organizaciji brojnih kongresa i hrvatskih nastupa na bijenalima gdje je stekla organizacijsko i upravljačko iskustvo.
Titulu Europske prijestolnice kulture dosad je nosilo 40 gradova, od Liverpoola i Dublina do Pečuha i Graza. U slučaju da Zagreb ponese tu titulu, što bi on time dobio?
Statistike kažu da se svaki uloženi euro vraća sa sedam do osam eura. Dobrobiti su višestruke, a društveni benefiti teško su mjerljivi. Kod svih je gradova zabilježeno da su građani pojačali osjećaj pripadnosti gradu, zatim je porastao osjećaj ponosa i brige prema okolišu, a velik pozitivni odjek imalo je umrežavanje na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Također, dogodio se značajan porast prihoda od turizma.
Koje bi kriterije Zagreb morao zadovoljiti da postane Europska prijestolnica kulture?
Svaki grad mora ispuniti šest kriterija koji bi trebali pridonijeti dugoročnoj strategiji razvoja grada, ali ne samo do 2020., nego barem do 2023. godine. U propozicijama je pojam kulture koncipiran u najširem značenju, odnosno, ne samo kao umjetnost, nego kao kultura življenja i ponašanja. Sam projekt EPK mora imati izrazitu europsku dimenziju što znači da moramo pokazati što smo mi naučili od Europe, a što Europa može naučiti od nas. Važno je reći da se to natjecanje ne temelji na pokazivanju vrlina i kvaliteta pojedinih gradova što znači da nije poželjno da se hvalimo, nego trebamo evidentirati naše probleme i kandidaturu prihvatiti kao izazov i mogućnost da postanemo bolji. Da bismo to postigli, moramo se bez straha konfrontirati s našim problemima i tabuima, kao što je primjerice učinio Linz, koji se konfrontirao sa svojom nacističkom prošlošću. Također, trebamo predložiti inovativne i kvalitetne kulturne i umjetničke sadržaje, pokazati sposobnost provedbe tih projekata i vidjeti njihov odjek, odnosno prikazati kako će oni utjecati na živote ljudi. Da bi se sve to postiglo, moramo surađivati s gradom i županijom, a istodobno ostaviti dovoljno slobode nezavisnim stručnjacima.
Zna se da su budžeti EPK varirali od 50 do 120 milijuna eura, ovisno o veličini projekta, primjerice, aktualni belgijski grad Mons ima budžet od 70 milijuna eura. Najavljeno je da će Zagreb u ovoj godini potrošiti milijun kuna. Koji će Zagreb imati budžet i kako će se moći nositi s troškovima? I može li se u potpunosti osloniti na europske fondove?
Ne možemo i ne smijemo. Možemo maksimalno 60 posto planiranih sredstava dobiti iz fondova EU-a. Primjerice, kod srednje ambicioznog programa od 50 milijuna eura kakav bi imao Zagreb, od 20 do 30 posto ide iz državnog proračuna, odnosno, 10 milijuna eura, oko 30 milijuna bi trebalo doći od grada, a ostatak bi se trebao namaknuti iz privatnog sektora i županije. Naime, sve se više naglašava važnost samoodrživosti kulture. To znači da ne možemo u cijelosti računati na financiranje iz gradskih, županijskih ili državnih izvora, nego da moramo znati privući privatni kapital. Primjerice, naši gospodarstvenici u tome bi trebali vidjeti svoju priliku jer su gradovi s titulom EPK ambasadori svoje zemlje.
Tko je uključen u tim zadužen za projekt EPK?
Umjetnička je ravnateljica Sunčica Ostojić iz Kontejnera, umjetnički savjetnik Airon Berg koji je bio čelna osoba za EPK Linz te savjetnik brojnim drugim gradovima, a u timu su još Boris T. Matić, Dubravka Vrgoč, Goran Sergej Pristaš, Goranka Horjan, Ivica Buljan, Mate Škugor, Nataša Mihaljčišin, Seid Serdarević, Sanja Bachrach Krištofić, Teo Budanko, Tvrtko Jakovina, Sandra Banić Naumovski, Zvonko Maković i Marko Grčić. Tražili smo ih da istaknu dobre primjere iz svoje prakse, zatim da navedu bitne probleme te mogućnosti njihovog rješenja, koji su projekti koje bi htjeli ostvariti a ne mogu te kako bi to htjeli ostvariti u suradnji s nacionalnim ili međunarodnim partnerima ili umrežavanjem. Također nas je zanimalo s kime su do sada uspješno surađivali.
Možete li nam otkriti na kakvim kulturnim i umjetničkim sadržajima će se temeljiti kandidatura Zagreba za EPK? Hoće li naglasak biti na vizualnim umjetnostima, oživljavanju ulica...?
Konkretne programe precizirat ćemo tek u drugoj fazi, dakle nakon predaje dokumenata 17. travnja Ministarstvu kulture, a da tada smo obvezni to čuvati kao tajnu. Bitno je znati ključne okosnice projekta EPK i kako ih namjeravamo realizirati. U svakom slučaju, mi to vidimo kao priliku da se konfrontiramo s nekim našim problemima, a s druge strane kao pokušaj, odnosno, mogućnost da iskoristimo neke neiskorištene resurse. Primjerice, na razini kulturno-umjetničkih sadražaja i kulturne infrastrukture imamo neravnomjernu raspodjelu u gradu što znači da su rubna područja poput Dubrave, Sesveta ili Španskog, koja su najživahnija i s najviše djece, zapravo potpuno isključena iz kulture. To nije ništa novo i to je već zabilježeno kao problem u Zagreb planu, no nama se čini da je ovo prilika da osvijetlimo neke prostorne resurse i da ih uz minimalne intervencije počnemo koristiti. Drugo, imamo rijeku Savu koja nam prolazi kroz grad i koja je potpuno neiskorištena, a mogla bi postati dostupna za razne sadržaje. Dakle, ovim projektom želimo pomiriti sve zagrebačke oprečnosti i izreći naglas neke probleme i zatim se s njima suočiti. To je glavna intencija.
Kako na cijeli projekt EPK može utjecati činjenica da su gradonačelnik i pročelnik za kulturu pod istragom?
Unatoč tim velikim promjenama i iznenađenjima, krenuli smo u projekt što je dobar pokazatelj spremnosti Zagreba da se uhvati ukoštac s tim projektom. Zagreb ima veliku mašineriju i logično je da se u trenutku kada nastanu neke neugodne situacije dogodi blokada koja na kratko vrijeme uspori neki projekt. No Zagreba ima puno kvalitetnih kadrova koji su spremni da projekt EPK izgura do kraja. Teško je procijeniti koliko će se to negativno ili pozitivno odraziti na taj projekt, no valja naglasiti da smo svi mi koji radimo na tome vanjski, nezavisni stručnjaci što je jako pozitivno. Veselim se što će se, ako Zagreb prođe u drugi krug, osnovati zasebna zaklada, udruga ili organizacija koja će skrbiti o ovom projektu i gurati ga naprijed.
To je neizostavno. Zagreb su od samog osnutka tkale razne nacije i religije što se odražava i danas u njegovom stanovništvu. No ta šarolikost i različitost nije dovoljno vidljiva u Zagrebu. Možda i zbog toga što je danas u Hrvatskoj zbog ratnih trauma teško reći da si različit. Ta šarolikost se svuda u svijetu doživljava kao bogatstvo, uostalom, i u prirodnom svijetu križanjem vrsta dobivaju se nove vrste. U projektu postoji i poglavlje baštine, odnosno, naslijeđa, pod čime se ne podrazumijeva samo nepokretna kulturna baština nego naš odnos prema onome što je prethodilo današnjem životu. Da bismo pokazali viziju kontinuiteta, moramo sagraditi mostove koji u nekim dijelovima nedostaju da bismo se mogli projicirati do 2025. To će nam biti velik izazov.
U Zagreb planu se spominje obnova Paromlina, Gredelja, Badela i ostalih objekta industrijske baštine. Znači li to da će se u sklopu EPK obnoviti i revitalizirati neki projekti koji su već zacrtani u razvoja grada Zagreba?
Obnova i prenamjena te industrijske arhitekture već je u planu razvoja Zagreba do 2020. godine, a kako se tu uglavnom radi o kulturno-umjetničkim sadržajima i poduzetničkim inkubatorima, to je dio naše strategije i za projekt EPK. Te kapitalne investicije bit će integralni dio našeg projekta, ali njihova obnova i revitalizacija ne ulazi u onih 50 milijuna eura budžeta. Primjerice, instaliranje ljetne plaže na Savi može ući unutar budžeta, no obnova Paromlina ili Gredelja ne.
Hoće li se ta titula iskoristiti za gradnju nekih kapitalnih objekata koji nedostaju Zagrebu, poput Kongresnog centra?
Priprema Zagreba za projekt EPK i aktualizacija problema i potreba grada snažan su stimulans za razmišljanje o takvim projektima o kojima razmišljamo kao o luksuzu. Projekt EPK u svakom slučaju će biti podstrek. Koliko znam, već je napravljeno nekoliko stručnih studija i podloga i te bi projekte samo trebalo uvrstiti na listu prioriteta.
Spomenuli ste Savu o kojoj se desetljećima raspravlja u arhitektonskim krugovima. Postoje i brojni projekti Zagreba na Savi, a jedan od njih je svakako Richterova vizija Zagreba na savskim otocima. Hoće li se i Sava pokušati uklopiti u projekt EPK?
Zašto ne? Sava je jedan od ključnih elemenata projekta EPK koji ćemo pokušati aktualizirati i uklopiti u projekt. Centar za unutarnju plovidbu ima puno više odgovora na to pitanje, no koliko znam, projekti za gradnju hidrocentrala na Savi već su napravljeni. U tom slučaju Sava bi imala konstantan vodostaj i postala bi plovna, a to bi otvorilo razne mogućnosti revitalizacije života uz rijeku.
U javnosti je već spominjano da će Zagrebu partneri biti gradovi Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije te da će surađivati s Karlovcem, Siskom, Bjelovarom i drugim gradovima. Znači li to, primjerice, da bi se program Festivala Željezara u Sisku mogao uklopiti u program Zagreb EPK?
Da, program Željezara Sisak mogao bi postati dio sveukupne ponude. U slučaju da Zagreb postane Europska prijestolnica kulture, tada će gradovi iz tih županija također trebati osmisliti svoje programe kako bi taj duh odjekivao 365 dana u cijeloj regiji, sve do Trsta i Graza. Njihovi programi bi se realizirali u suradnji sa Zagrebom i nadopunjavali sa zagrebačkim programima, a opet bi se temeljili na specifičnostima tih gradova.
Zašto je Zagreb u projekt EPK krenuo tako kasno, možda i prekasno, i hoće li biti dovoljno vremena za realizaciju?
Prošlog tjedna imali smo sastanak s ostalih osam gradova koji se također natječu za kandidaturu za EPK i pokazalo se da svi imaju neke probleme, bez obzira na to što su neki s pripremama počeli ranije, a neki kasnije. Dogovorili smo se da onaj grad koji će ponijeti titulu EPK surađuje na najbolji mogući način u skladu sa svojim resursima s ostalim gradovima. Hrvatska je mala zemlja i logično je da međusobno surađujemo.
Hoćete li zapošljavati nove ljude?
Za sada se oslanjamo na čvrstu mrežu volontera i studenata, no ako krenemo dalje u ozbiljnije aktivnosti, neizbježno će se morati angažirati novi ljudi. No takve projekte ne treba shvatiti kao priliku za veliku zaradu, nego više kao test za ostvarenje ambicija Zagrepčana da Zagreb učine boljim i kvalitetnijim mjesto za život i da jedni drugima postanu bolji sugrađani.
