Redatelj Mesarić smatra da je Goldoni kao pisac jako podatan za premještanje u drugo vrijeme i prostor, pa je radnja predstave iz Venecije 18. stoljeća premještena u Osijek 1900. godine, kada je taj grad, komunicirajući s Budimpeštom, Bečom i Zagrebom, bio kulturni centar.

To je vrijeme neposredno prije početka velikih ratova, kada su se ljudi, sluteći nevolje, nastojali što bolje zabaviti i premda smo radnju smjestili na početak 20. stoljeća, predstavu smo nastojali raditi iz suvremenog osjećaja današnjih ljudi. Sada nam treba susret s publikom da vidimo je li naša namjera ljupke i vedre komedije u ovo čemerno vrijeme kod publike polučila trenutke relaksacije i ugode u kazalištu, rekao je Mesarić.

Intendant Božidar Šnajder ističe kako je 'Lukava udovica' lagana i pitka komedija, s vremenskim i prostornim pomakom, koji stvara dojam da se vremeplovom putuje u 1900. godinu, u vrijeme osječke secesije, bezbrižnosti i dobrog života.

Dramaturg Davor Špišić napominje kako adaptacije Goldonija nisu nikakva novost i javljaju se od početka njegove dramske karijere u 18. stoljeću, a iako se 'Lukava udovica' relativno rijetko izvodi u hrvatskim kazalištima, riječ je živom i potetnom djelu, posebice kada je radnja premještena u drugačiji  vremensko-prostorni kontekst.

U predstavi, uz ostale, nastupaju Ivana Soldo-Čabraja, Matea Grabić-Ćaćić, Ivan Ćaćić, Vjekoslav Janković, Duško Modrinić, Aljoša Čepl i Areta Ćurković.

Scenograf predstave je Miljenko Sekulić, kostimografkinja je Danica Dedijer, glazbeni suradnik je Igor Valeri, a suradnik za scenski pokret je Vuk Ognjenović.