Trokutovo djelovanje bilo je njemu svojstveno, razgranato i inventivno, mistično i svakodnevno duboko, razvijao je polja arta i no-arta, nadilazio ustaljene sintagme i stvarao nova značenja umjetnosti, umjetničkog djela, sakupljanja, muzeologije, navode u najavi komemoracije iz MSU-a.

Kao umjetnik, dodaju, Vladimir Dodig Trokut stvarao je samostalno, i kroz osnivanje i sudjelovanje u grupama: frakcije grupe Crveni Peristil, 3i, grupi 30, grupi Manifest 72, grupama A, B, C, D, E, grupi Atributivna participacija (uz Darka Schneidera i Haralda Szeemanna).

Osobito se ističe kao osnivač prvog svjetskog Antimuzeja, koji se, kako je rekao Schneider, od svakog drugog muzeja razlikuje 'po načinu sakupljanja i izostanku muzeološke provedbe'.

'Za jedne utočište predmeta, za druge ludost. Građa nije obilježena stupnjevanjem, ne važi vrijednosna nadređenost ili podređenost. Nema teoriju svoje prakse. Svakodnevica je izvorište građe, uvrštenje ili izostavljanje prepoznata je privremenost. Funkcioniranje ili uporabna operativnost predmeta pritom je nevažna. Antimuzej nadilazi razloge prvobitnosti. Odgovara na pitanja koja drugi muzeji ne postavljaju, i postavlja ona bez odgovora. Stoga se češće brani od svega što nije, nego što je u stanju promicati svoju originalnu zamisao. Muzej je vremenska kapsula bez obzira na razdoblje iz kojega izlošci potječu', pojasnio je Darko Schneider.

Antimuzej je 2017., nakon 30 godina beskućništva, dobio i svoju virtualnu verziju koju je u suradnji s Vladimirom Dodigom Trokutom osmislila dizajnerica Sanja Kuzmanović. Ideja je bila da se ta neobična i vrijedna, ali nedostupna zbirka očuva i prezentira javnosti, a u perspektivi potakne pronalaženje prostora za njezin trajni smještaj.