Razgovarao: Bojan Mušćet

Publicist i multimedijski djelatnik Branko Kostelnik urednik je programa Ljeto U MSU koji je u šest godina privukao više od 25.000 posjetitelja na krov Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Kostelnik je bio glavni i odgovorni urednik omladinskog lista Ten i Osječkog tjednika, istodobno utemeljitelj i leader grupe Roderick koja od devedesetih djeluje pod imenom Roderick Novy. Objavio je autorske knjige: 'Moj život je novi val', 'Pop kalčrl', 'Eros, laži pop/rock pjesme' i 'Osječki long, long play' , a uskoro mu izlazi i antologija rock poezije u suradnji s Tomislavom Brlekom. U Muzeju suvremene umjetnosti zaposlen je kao producent,

Kako i kada je krenula inicijativa da se na krovu MSU održavaju koncerti?

Kada smo prvi put iz MSU došli vidjeti kako napreduje izgradnja nove zgrade MSU, negdje 2007. i kad smo se popeli na prvu završenu deku tj. na krovnu terasu puknuo me je fantastičan pogled i eksterijer urbanih kvartova i nebodera Novog Zagreba. U sekundi mi se u svijesti pojavila ona legendarna slika svirki na krovu Beatlesa i spotova U2 i RHCP te sam si naprosto dao zadatak: ovdje moramo raditi svirke, to može biti svjetski program u rangu londonskih i njujorških muzeja i klubova. Ove godine ćemo pokušati vrednovati i druge prostore Franićeve arhitekture poput platoa kod tobogana koga svi hvale, jer izgleda “svjecki”, pa i garažu MSU koja je totalni underground, a opet nekako posebna kao prostor nekoga londonskog kvarta.

Koliko je dosad izvođača nastupilo? Koji su koncerti bili najposjećeniji, a koji najdojmljiviji?

Dosad su, uključivši prvi ovogodišnji fenomenalni koncert Kriesa nastupila 32 benda. Najposjećeniji su bili Urban, Laibach s prvim nastupom, Hladno pivo, Pipsi, TBF i Jinxi. A osim njih najdojmljiviji svakako Majke, Edo Maajka, Repetitor i Rambo Amadeus. Na Repetitoru je bilo genijalno, jer smo svi zajedno s članovim benda najprije gledali tekmu Hrvatska - Rusija. Ludo... Na početku su neki mislili da ćemo stavljati samo novovalne autore, ali su poslije vidjeli da nije tako... Važna je kvaliteta i da je igrač jak i dobar, a ne podjela na stare i mlade. Ali mi si, priznat ćete, ne smijemo dopustiti - jer smo svjetski brend - da sviraju neprovjereni autori.

Zašto su se pojavila razmišljanja da bi trebali nastupati samo novovalni bandovi (osim činjenice da ste autor knjige 'Moj život je novi val')?

Trebam istaknuti da 1985. grupa Poletovih kritičara objavljuje svoje Aprilske teze predstavljajući se samosvjesno kao jedini novovalni kritičari u Jugoslaviji. Za novi val oni navode da „nije određeni stil već novo razdoblje u pop glazbi, razdoblje s drugačijom poetikom koja uspostavlja novi sustav vrijednosti. Kriza domaće pop glazbe suprotstavlja se situaciji koja je postojala krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih kada se domaća scena razvijala gotovo paralelno sa svjetskom“. Drugi je pak izuzetno relevantan tekst Tomislava Brleka u zborniku tiskanom povodom izložbe 'Osamdesete, slatka dekadencija postmoderne' (2015.) iz kojeg posebno izdvajam tezu da „nekoliko novovalnih godina iznimnim čini u prvom redu glazba nastala suprotstavljanjem svakom sličnom ponavljanju“. Također se slažem s tvrdnjom Davida Albaharija da je „novi val bio u tolikoj mjeri drugačiji od svega što mu je prethodilo, jer je bio usporedo rasprostrt u sve tri ravni, mijenjajući sadašnjost i budućnost rock kulture što je utjecalo i na promjenu njene prošlosti“, a blizak mi je i zaključak Aleksandra Žikića da je to „jedino istinsko autentično razdoblje domaćeg rock'n'rolla." No, s druge strane sam mišljenja da danas ima doista hrpa dobrih novih bendova koji zaslužuju pravu šansu. Samo u suradnji s udrugom Vibra je u okviru projekta Mimo u pet godina kod nas u MSU sviralo 80 bendova i većina njih je doista sjajna. Uz sada već stare, ali aktivne perjanice, koji se u svojoj poetici i te kako naslanjaju na novovalne heroje poput TBF-a, Let 3, Piva, Pipsa, Psihaća, Ede Maajke, Urbana i Majki, tu su i oni srednje generacije poput Jinxa, Vatre, Pavela, Detoura, Elementala i drugih koji čine jaku scenu koja je po meni može ponovo biti - kao što su nekada britanski kritičari pisali za YU novi val - najjača istočno od Britanije. Cajkama i Thompsonima usprkos!

Kako izvođači doživljavaju prostor? Što u slučaju kiše?

Ne znam, doista kako i zašto je ta naša priča tako dobro prihvaćena od prvog dana ... Nešto se tu desilo, neka kemija… Valjda inspiracija izvođača neobičnim prostorom, ali valjda i brendom MSU. I onda oni daju 200 posto i te vibre dolaze do publike i stvara se neka posebna interakcija… No, nemojte ipak zaboraviti da je naša publika vrlo osviještena i s guštom konzumira i ostale krakove koncepta pet u jedan: izložbe, filmove, književne tribine, a posebno perfomanse koji znalci ma posebno sjedaju, jer eto to je izvedbeni art koji je jako blizak ritualu rock koncerta. I da parafaraziram jednog engleskog novinara: “Pa, ovakih kvalitetnih 5 programa za cijenu jedne karte s koncertom kao kulminacijom nema nigdje u Europi”. Evo, već treću godinu idemo s perfomansima i oni su jako dobro pirhvaćeni. Mislim da je to samo potvrda na terenu o sretnom braku popularne kulture i suvremene umjetnosti. Naime, perfomans kao izvedbena umjetnost jako je slična ritualu rock koncerta i obratno. Ne čini li vam se da su Let 3, Bare, Rundek, Gobac, Urban i mnogi drugi tipični perfomeri, a da možda toga niti nisu svjesni?

No, ovi uspjesi obavezuju. Mora se stalno smišljati nešto novo. Sada su mnogi krenuli u slične projekte, konkurencija je sve jača. I rađaju se ljetni festivali koji imaju jake spozore, pa je ulaz besplatan što je po malo, priznat će te, i nelojalna tržišna utakmica. U slučaju kiše ali i prodaje više karata zbog sigurnosti imamo potpuno natkriveni prostor platoa kod tobogana tako da nema frke.

Je li organizacija home-made, odnosno kućna produkcija ili se oslanjate (i) na vanjske promotore?

Produkcija je potpuno naša, potpisuje je MSU i moj Odjel za izložbeno-programsku djelatnost. Vanjski suradnici su samo za tehniku, jer nemamo svu potrebnu opremu. Mislim da smo se u ovih šest godina dokazali da možemo producirati i najprofesionalnije zahtjeve produkcije.

Koji su vam najveći problemi u organizaciji ovih nastupa? Uglavnom je šest koncerata, mislite li da je to optimalan broj za ljetnu sezonu?

Mislim da je to najcool opcija...Iz jednostavnog razloga, jer je mnoštvo drugih festivala svugdje oko nas, a mnogi od njih, ruku na srce, pomalo preuzimaju neke naše izričaje... Ali to je cool, to samo znači da smo bili na pravom putu. Najveći problemi su upravo financijska sredstva za jaču produkciju s kojom bi doveli i svjetske perjanice art i indie rocka. I sve brojniji festivali koji imaju besplatan ulaz. Priznat ćete – to je nelojalna tržišna utakmica.

Koji su kriteriji odabira izvođača? Ima ih mnogo iz regija, postoji li mogućnost da dođu i neki iz udaljenijih europskih i američkih krajeva?

Naime, temeljni koncept je multimedijalnost. Dakle, da se interdisciplinarno prikažu umjetnička dostignuća iz likovnosti, filma, performansa, književnosti i, dakako, rocka tj. pop kulture. Osnova je kvaliteta i originalnost autora. Ništa drugo ne dolazi u obzir. Ni tezge, ni urgiranja ni estrada. O cajkama da i ne govorim. Vozimo eto, već šestu godinu i nakon 25.000 posjetitelja i sjajnih kritika struke i u medijima imamo ambicije razvijati Ljeto u MSU s novim kvalitetnim sadržajima i inozemnim izvođačima. Ukoliko, naravno, osviješteni sponzori shvate značaj ove priče i da kako nađu u njoj interes. A mislim da bi mogli. I morali. Zbog svih nas.

Koji izvođači stižu ove godine i zbog čega se isplati posjetiti nastupe?

Ove godine imamo, jednoglasno se slaže i struka, jedan od najjačih line upova dosad. Pokušao sam birati najjače bendove u određenim žanrovima: Kries je ponajbolji etno art rock, Laibach najjači art rock bend regije u povijesti, Borghesia sjajna euro elektro dance atrakcija još iz osamdesetih, ali s novim albumom što je meni uvijek, uz temeljnu kvalitetu najvažniji faktor, Letu Štuke sjajan bend s jakim Šaranovim tekstovima kojim se opasno približava Štuliću i Mladenoviću, The Strange odlična americana, a kultni Tram 11 uz TBF i Edu Maajku najbolji cro rap/hip hop bend.