Kraljevićeva retrospektivna izložba velik je projekt zagrebačke Moderne galerije započet u Požegi, a 2014. i 2015. predstavit će se u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Dubrovniku. Autorica projekta je ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić, a glavni kustos je povjesničar umjetnosti Zvonko Maković.

Požega nije slučajno izabrana kao početak projekta jer je taj grad za umjetnika imao posebno obiteljsko značenje i to je bio grad u koji se Kraljević stalno vraćao. No za razliku od Požege, u kojoj je predstavljeno 60 djela, u Zagrebu ćemo vidjeti veći izbor od 190 izložaka, umjetničke (slike, crteži, grafike, nekoliko skulptura) i arhivske građe, a izložena djela predstavit će raspon Kraljevićeva umjetničkog djelovanja u nepunih šest godina (1906-1913), od Požege do Zagreba, Beča, Münchena i Pariza.

Nevjerojatno zvuči činjenica da je jedan od najvećih hrvatskih slikara imao do sada svega tri samostalne izložbe. Prva je održana 1912, a sljedeća, posthumna, bila je u jesen 1913. u Salonu Ulrich u Zagrebu, na kojoj je nekrolog čitao A.G.Matoš. Nakon toga je organizirana jedina retrospektivna izložba 1961. godine. Također je nevjerojatno to da je većina Kraljevićevog stvaralaštva nastala u svega tri godine, od 1910. do 1912. U tom vremenu, popraćenom teškom bolešću, tuberkulozom, ne samo da je uspio ostvariti velik broj djela, nego je uspio udariti temelje modernom hrvatskom slikarstvu, a svojim djelom utjecao je na sve naše značajnije slikare, posebno na pripadnike takozvane Praške četvorice (M. Uzelac, V. Gecan, M. Trepše, V. Varlaj) koji upravo na tragu Kraljevićeva slikarstva pokreću hrvatski ekspresionizam.

Osim Kraljevićevih remek-djela, među kojima su ulja na platnu ‘Autoportret s psom’ i ‘Bonvivant’, posjetitelji će, među ostalim, prvi put moći vidjeti više od osam djela, od kojih su dvije slike potpuno nepoznate. Jedna je bila dug niz godina u privatnom vlasništvu u Londonu i zove se ‘Djevojka u naslonjaču’, a druga je ‘Portret starca’ koji je stigao iz Bugarske. Među otkrićima izložbe je i akvarel na papiru ‘Dvije figure’ koji također nije izlagan u javnosti, a vlasništvo je Narodnog muzeja iz Beograda.

Najtemeljitije je Kraljevićevo djelo istraživala naša legendarna povjesničarka umjetnosti Vera Horvat Pintarić koja je o tom umjetniku napisala i monografiju (1985) u kojoj je istaknula da je Kraljevića više inspirirao život koji je živio nego djela drugih umjetnika. Iako u njegovom slikarskom rukopisu uočavamo formalne utjecaje značajnih svjetskih slikara kao što su Velázquez, Goya, Manet, Degas, Toulouse-Lautrec i Cázanne, pa čak i tragove ekspresionizma, Vera Horvat Pintarić uočila je da je Kraljević slikao s lakoćom te s izuzetnom vještinom i brzinom raspoznavao ljudske karaktere u hodu i kretanjima.

Iako je stilski vrlo teško precizno odrediti utjecaje na Kraljevićevo slikarstvo, smatra se da je na njega najviše utjecao Manet, što je uočljivo u specifičnoj crnoj boji i kavanskoj ikonografiji, te Cézanne, svojim brzopoteznim slikarstvom i snažnim koloritom.

U naše slikarstvo Kraljević je unio niz tematskih i stilskih inovacija, od urbanih prizora i psihološkog portreta do ekspresionističkih atmosfera i motiva. Otkrio je vrijednost slikanja u prirodi i pokazao ga slikajući pariške ulice, parkove, kavane ili idilične krajolike Požege. Slikao je i crtao raskalašene prizore kavana, zabava s plesačicama i kurtizanama, mnogo erotskih scena u interijerima te introspektivne autoportrete, intimističke portrete obitelji i ruralne prizore.

Među veće tematske cjeline svakako se ubrajaju njegovi erotski i senzualni crteži ženskih figura s minimalnim portretnim karakteristikama. Od slika na platnu danas najmodernije djeluju njegovi krajolici Slavonije i Luksemburškog parka u Parizu. U portretnom slikarstvu pridaje posebnu pažnju rukama modela, a u autoportretima vidimo intiman prikaz slikareva emotivnog stanja te možemo veoma jasno pratiti napredovanje njegove teške bolesti koja ga je potakla na upotrebu tamnijeg kolorita i debljeg nanosa boje na platno.

Pripreme za veliku retrospektivu Miroslava Kraljevića trajale su dvije godine, a osnovni cilj izložbe, koja će tijekom skoro dvije godine putovati Hrvatskom, taj je da se Miroslavu Kraljeviću vrati ugled i mjesto koje zaslužuje u našoj povijesti umjetnosti, odnosno da se potvrdi da je on, a ne Josip Račić, bio ključna pojava hrvatskog slikarstva prve polovice 20. stoljeća i ključna ličnost u rađanju hrvatske likovne moderne.

Retrospektiva Miroslava Kraljevića u Modernoj galeriji bit će otvorena do 6. travnja 2014, a nakon Zagreba predstavit će se u Galeriji umjetnina u Splitu (10. srpnja - 7. rujna 2014), Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku (2. listopada - 30. studenog 2014) te Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku (11. prosinca 2014. - veljača 2015).

Miroslav Kraljević rodio se u Gospiću 14. prosinca 1885. Podrijetlom je iz plemenitaške slavonske obitelji. Nakon prekinutog studija prava u Beču 1904. posvećuje se slikarstvu. Studirao je na minhenskoj Akademiji zajedno s Josipom Račićem, Oskarom Hermanom i Vladimirom Becićem. Tu malenu skupinu, zbog sličnih stajališta prema akademizmu, orijentaciji impresionizmu i određenih sličnosti u radu, profesori i studenti nazvali su hrvatska škola, a u hrvatskoj stručnoj literaturi poznati su kao minhenski krug. Nakon studija u Münchenu odlazi u Požegu, u kojoj je intenzivno slikao do rujna 1911, kada je otišao u Pariz i upisao se na Academie de la Grande Chaumiere. Tijekom razmjerno kratka boravka u Parizu (1911–12) prihvatio je dostignuća glavnih smjerova suvremene likovne avangarde i dosegnuo punu stvaralačku zrelost te ostvario najznačajnija djela. Kraljevićev je opus prvi put cjelovito prikazan 1913. u Salonu Ulrich nedugo nakon smrti u 28. godini (16. travnja 1913. u Zagrebu). Stekao je mnogobrojne sljedbenike, pa je za jedne bio ishodište konstruktivizma i kubizma, a za druge polazište za ekspresionistička istraživanja.