U isto vrijeme 2017. bila je u znaku praizvedbi domaćih autora, romana i dramskih djela, odnosno autorskih projekata. Na scenu su postavljena čak dva hit romana Kristiana Novaka, a praizvedeni su i tekstovi Tomislava Zajeca, Vedrane Klepice i mlade Marine Pejnović. Posebno je pohvalno to što su kazališta promovirala i nove mlade glumce, poput Adriana Pezdirca, Dade Ćosića i Filipa Vidovića, koji su u svojim interpretacijama pokazali velik glumački potencijal, nagovijestivši da im definitivno pripada kazališna budućnost u Hrvatskoj. Lansirala je i mlade redatelje, kao što je Tamara Damjanović, koja će vrlo brzo pokazati da ima štošta reći u hrvatskom teatru.

Nakon što je zadnjih sezona Zagrebačko kazalište mladih nanizalo nekoliko politički subverzivnih predstava u 2017. godini okrenulo se intimnijim temama i domaćim autorima. Godinu je započelo praizvedbom nagrađivanog romana Kristiana Novaka 'Črna mati zemla' u režiji Dore Ruždjak Podolski, koja je s timom i glumačkim ansamblom stvorila sadržajno, vizualno i izvedbeno snažnu i potresnu predstavu. Osim što je ona otvorila temu o Međimurju i njegovoj patologiji te obiteljskom nasilju i pedofiliji, dala je šansu mladim glumcima Adrianu Pezdircu i Dadi Ćosiću da iskažu svoj glumački talent. Njihove interpretacije Matije Dolenčeca, pisca u stvaralačkoj blokadi, odnosno traumatiziranog Franje Klanca, žrtve roditelja alkoholičara i trenera pedofila, pokazale su da njihovo vrijeme definitivno dolazi. Vrijednost predstave prepoznao je i žiri Nagrade hrvatskog glumišta dodijelivši joj nagrade za najbolju predstavu i najbolju režiju.  

Od predstava na ZKM-ovom repertoaru svakako treba istaknuti angažiranu predstavu 'Radnice u gladovanju' u režiji Olje Lozice, definiranu kao socijalnu dramu i politički komentar, koja je na scenu donijela uznemirujuću i na trenutke bolnu anatomiju slučaja štrajka glađu radnica tvornice Kamensko, ali i upozorila na današnji bijedan položaj eksploatiranog prekarijata u Hrvatskoj. ZKM je zaokružio 2017. godinu praizvedbom nagrađivane i suptilno napisane obiteljske drame Tomislava Zajeca 'Ono što nedostaje', koju je inventivno i promišljeno režirala bosanskohercegovačka redateljica Selma Spahić. Toj redateljici to je ujedno bila prva režija u Zagrebu. U uzbudljivoj predstavi o rastrzanim obiteljskim odnosima, bračnim lomovima i potrazi za spolnim identitetom ponovno je zablistao Adrian Pezdirc. On je izvanredno utjelovio 16-godišnjeg tinejdžera koji istražuje svoju homoseksualnost, unijevši u taj lik cijeli dijapazon emocija, od naivnosti i dječačke ranjivosti preko seksualne ustreptalosti do zrelosti mladog čovjeka, spremnog da ostvari sebe bez obzira na društvene i obiteljske predodžbe o poželjnom sinu.

Hrvatsko narodno kazalište je u zadnje dvije sezone napravilo iskorak iz kazališne lijenosti i neinventivnosti te zakoračilo u područje istraživanja, propitivanja i traženja novih putova i senzibiliteta. Međutim pokazalo se da je taj put možda previše radikalan i neprihvatljiv za haenkaovsku publiku. Stoga je HNK, nakon nekoliko ne baš najbolje prihvaćenih pokušaja radikalizacije dramskog programa (gdje Delbonovo 'Evanđelje' predstavlja iznimno važan, hrabar i kazališno inovativan dijamant) počeo proizvoditi zanimljive, raskošne, društveno relevantne i pitke, ali politički ili poetički neprovokativne velike ansambl predstave, koje su publiku u kolonama vratile u našu najveću kazališnu kuću. U 2017. godini HNK je proizveo tri velika hita (konstatacija ne uključuje Operu).

Prvi hit je praizvedba komada 'Tko pjeva zlo ne misli', nastalog prema slavnom filmskom predlošku filma Kreše Golika, koji je režirao Rene Medvešek. Ta zabavna i duhovita glazbeno-scenska predstava nije samo oživjela popularne likove poput Ane i Franje Šafraneka, Fulira i Tete Mine, nego je otišla korak dalje i zaokružila predstavu dokumentarističkim elementima značajnim za međuratno razdoblje, poput radija i grmljavine bombardera. Time je predstava dobila društveni, pa i politički kontekst. 'Tko pjeva zlo ne misli' je oduševio publiku i ulaznice su tjednima rasprodane.    

Drugi hit je baletna predstava 'Gospoda Glembajevi', u kojoj je koreograf i redatelj Leo Mujić vrlo ekspresivnim i moćnim slikama te kombinacijom neoklasičnog i suvremenog baletnog izraza uvjerljivo prikazao svu složenost i slojevitost Krležinih likova i kompliciranih odnosa u obitelji Glembay. Tim baletom HNK je pokazao da ima izvrstan baletni ansambl koji uz dobro vodstvo i promišljenu koreografiju može parirati svim europskim ansamblima. Naša najveća kazališna kuća godinu je zaokružila praizvedbom nagrađivanog romana Kristiana Novaka 'Ciganin, ali najljepši' u režiji Ivice Buljana s Ninom Violić i Lukom Vidovićem u naslovnim ulogama Milene i Roma Sandija.

Ta hrabra predstava o društveno neprihvatljivoj, smionoj ljubavi između zrele žene Milene i puno mlađeg Roma, diskriminatorskom odnosu prema Romima, političkim skandalima, izbjeglištvu i korumpiranim policajcima, oduševila je publiku, najavivši da će HNK u narednoj godini, uz 'Tri zime' i 'Ljude od voska', imati još jedan dramski hit. Te tri HNK-ove predstave istodobno pokazuju da zagrebačka publika vapi za domaćim tekstovima koji govore o našim hrvatskim demonima i temama koje nas se tiču i kakvih bi trebalo biti puno više na repertoarima svih kazališta.   

Godina će se pamtiti i po satiričnoj, politički provokativnoj koprodukciji Teatra Rugantino i Planet arta 'Za umrijet od smijeha' u režiji Marija Kovača. Premda je nastala prema tekstu američkog dramatičara i glumca Christopera Duranga, originalni tekst je prilično promijenjen i aktualiziran hrvatskom zbiljom. U predstavi se oštro, u maniri satirične fantazije, kritiziraju aktualna hrvatska politika, shizofreno stanje u zemlji, Crkva, Bog, prolife udruge i val konzervativizma, koji Hrvatsku pokušava vratiti u prošlost, a također se pojavljuju ili samo spominju neki od glavnih protagonista tzv. Teokratske države Hrvatske - TDH, poput Željke Markić. Međutim ta raspojasana alegorija hrvatskog društva ne ostaje samo na kritici. Glavni likovi Ona i On (Gordana Gadžić i Marko Torjanac) na kraju poručuju: 'Suprotstavite se mržnji, puhnite u svoje Tritonove trube i započnite promjenu!' Ta predstava pamtit će se i po tome što ju je zagrebački gradonačelnik, koji inače ne ide na kazališne predstave, dakle odlazi odmah nakon otvorenja s kulturnih manifestacija, gledao u prvom redu gotovo do kraja.

U Satiričkom kazalištu Kerempuh već nekoliko sezona struje nove ideje, što se osobito vidi po izboru naslova i radu gostujućih redatelja, od Olivera Frljića do Mirana Kurspahića, koji mijenjaju istrošenu tematsku i glumačku šablonu inače sjajnog Kerempuhova ansambla. U 2017. godini taj novi vihor donijelo je nekoliko redatelja, ali je najbeskompromisniji bio Vojvođanin Andràs Urban, jedan od najintrigantnijih kazališnih provokatora u regiji, koji je svojim subverzivnim, politički kompleksnim autorskim projektom 'Audicija' podijelio javnost.

U predstavi se postavlja trenutačno najvažnije pitanje: 'Ostati ili otići iz Hrvatske?', što pokazuje da je Urban s Kerempuhovim glumačkim ansamblom izvrsno dijagnosticirao stanje u zemlji. U predstavi se glumci odmiču od literarnog predloška i u maniri dokumentarnog teatra, u furioznoj svađi, referiraju se na kolektivno beznađe i zatim žestoko okomljuju na aktualnu političku, društvenu i ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Premda je taj Urbanov autorski projekt dobio totalno različite kritike i osupnuo dio publike navikle na prizemne kerempuhovske viceve i neinventivne glumačke gegove, valja reći da su tom predstavom u Kerempuhu ustanovljeni viši kriteriji i humora i glumačke izvedbe te da od tog kazališta očito možemo očekivati prave satirične predstave.     

I u Dramskom kazalištu Gavella dolaskom ravnatelja Borisa Svrtana, glumca i predavača na ADU, događaju se promjene. Svrtan naime otvara vrata Gavelle mladim autorima – novim redateljskim poetikama i estetikama, eksperimentima i pristupima, što naravno izaziva bijes dijela ansambla, pogotovo onog koji smatra da bi kazalište u Frankopanskoj trebalo biti samo pozornica za tzv. ozbiljne kostimirane predstave. Istina, rezultati tih promjena nisu ujednačeni, ali istraživanje je uvijek dobrodošlo. Također, Svrtan je u prošloj godini započeo adaptaciju foajea u kojem je godinama prokišnjavao krov, što će rezultirati otvaranjem nove komorne Scene 121. Na toj sceni komornijeg tipa prostor će dobiti mlade snage i nove ideje.

U skladu s tom idejom već se u ožujku na Sceni 121, odnosno na imaginarnoj sceni u foajeu, predstavila mlada i talentirana redateljica Tamara Damjanović te je po motivima nagrađene drame splitskog dramatičara i glumca Elvisa Bošnjaka 'Srce veće od ruku' stvorila životnu i uvjerljivu predstavu. U toj intimističkoj predstavi pozabavila se bizarnim ljubavnim četverokutom između dva bračna para mlađe generacije, čiji se članovi zapravo boje izaći iz završenih i osušenih brakova jer nemaju snage ni hrabrosti krenuti ispočetka i započeti nešto novo.

Bio je zapažen i iznimno dobro posjećen autorski projekt Filipa Šovagovića 'Tesla Anonimus', a kao istraživački projekt izdvojila se multimedijalna predstava 'Nevidljivi', nastala po tekstu Tene Štivičić o tragičnim sudbinama imigranata, koju je režirao slovenski gost Matjaž Pograjc. Gavella je 2017. završila Shakespeareovim 'Kraljem Rikardom III', komadom koji je režirao makedonski redatelj Aleksandar Popovski, poznat po inovativnom postavljanju klasika, pa je taj glas opravdao i u slučaju ove drame o najzloglasnijem engleskom kralju, beskrupuloznom ubojici i krvniku, žednom moći i krune. Naglasak je stavio na razvoj karaktera, odnosno proces nastanka zločinca, prikazavši kako frustrirani čovjek, fizički i duhovni invalid, nemoralan i zao, bez ikakvih šansi da se popne na tron, uspijeva premostiti sve prepreke i preko leševa doći do prijestolja.

Kultura promjene Teatra Itd već je desetak godina sinonim za nove i često provokativne istraživačke projekte, međutim takav napredni koncept voditeljice kulturnog sektora Nataše Rajković nailazi na nerazumijevanje u SC-u. Upravo su u tom malom i podosta ruiniranom teatru počeli Oliver Frljić, Miran Kurspahić te tandem Anica Tomić i Jelena Kovačić, koji su se kasnije etablirali i postali značajna imena istraživačke niše hrvatskog kazališta. Teatar Itd je i u 2017. godini imao nekoliko premijernih naslova, a posebno su se istaknule dvije praizvedbe – autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić 'Magic Evening' i 'Bijeli bubrezi' Vedrane Klepice.

Tandem Tomić/Kovačić u svom se pametnom, emocionalno nijansiranom i duhovitom projektu bavi temom straha ili, bolje rečeno, osjećajem ugroženosti i nesigurnosti u današnjem svijetu u kojem više ne postoji čvrsto uporište. A Vedrana Klepica u 'Bijelim bubrezima' promišlja o opresiji nad ženama u nekom neodređenom distopijskom društvu, ali se u prizorima i replikama prepoznaje naše balkansko podneblje.

Zbog toga se predstava može čitati i kao hommage svim onim ženama koje su se žrtvovale i odustale od sebe zbog drugih. Također i kao predstava kojom se upozorava na porast obiteljskog nasilja u Hrvatskoj te na rigidnost katoličkih fundamentalista koji pokušavaju ograničiti ili zabraniti pobačaj i time oduzeti ženama pravo raspolaganja vlastitim tijelima. U predstavi su zablistale odlične mlade glumice Hrvojka Begović, Milica Manojlović i Anđela Ramljak te Dado Ćosić. Također treba spomenuti autorski projekt Marine Pejnović 'Kad-tad', značajan po tome što u njemu autorica, prateći tri žene različite dobi, propituje na vrlo senzibilan, ali i duhovit način biološku determiniranost ženske prirode.

Kazalište Komedija se u 2017. istaknulo predstavom Krešimira Dolenčića 'Faraon iz Ilice' je mrtav' koja gledatelje vodi u Zagreb u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, kad se događaju misteriozna ubojstva i nesretna ljubavna priča glavne junakinje, lijepe Edvine pl. Podolski. A studeni je obilježila predivna plesna predstava Matije Ferlina 'Staging a Play: Tartuffe' u koprodukciji Zagrebačkog plesnog ansambla, ZKM-a i INK-a, koja je na originalan način, tijelom i pokretima, ispričala Moliereov klasik. Dječje kazalište Žar ptica u protekloj godini educiralo je djecu o razvodu roditelja u zanimljivoj predstavi 'Kako je tata osvojio mamu', Kazalište Trešnja donijelo je novu interpretaciju 'Snježne kraljice' u režiji Paola Tišljarića, a ZKL bajku 'Ružno pače' Lea Katunarića. Posebno osvježenje na meni dječjih predstava donijela je u ZKM Renata Carola Gatica svojom novom i vrlo maštovitom, vizualno senzacionalnom interpretacijom Carollove 'Alise u zemlji čudesa'. A sam kraj 2017. godine označila je predstava 'Don Juan u Sohou' koja je uoči Nove godine izvedena u režiji Slavice Knežević u Kazalištu Exit.