Performans 'Zajednička žlica' Siniša Labrović je, kako je podsjetio u emisiji 'Dnevni boravak kod Zubera', posvećenoj umjetnosti, granicama i društveno odgovornom ponašanju, prvi put izveo prije nekoliko mjeseci, prije situacije s koronom, u norveškom Bergenu, na konferenciji koja se bavila participativnom umjetnošću. Bilo je važno, objasnio je, da se sudionici namjeste tako da vide jedni druge, u obliku obrnutog slova U, kao što je bio slučaj i s performansom u Puli. U takvoj situaciji, rekao je umjetnik, jak je pritisak jednih na druge da nastave sudjelovati.

'U ovom performansu sudjelovanje je dobrovoljno, a uključuje lizanje iste žlice i polazi od mog interesa za to zašto se ljudi, recimo, penju na Mt. Everest ili zašto se kockaju, zašto prihvaćaju opasnost, izazivaju sudbinu i na takav se način suočavaju sa životom', rekao je Labrović, dodajući kako ovo nije bio performans o Covidu-19, nego performans u doba Covida-19.

'Ali on je načelno nehigijenski', dodao je Zuber.

'Točno. On je o povjerenju, o stvaranju zajednice i o opasnosti, to pod prvo. Onda možemo govoriti o gađenju, razmjeni sline koju inače dijelimo samo s najbližima te o pritisku, ucjeni, prilagođavanju mišljenju većine, o tome da sudjelujemo čak i u besmislenom riziku samo da ne ispadnemo kukavice', rekao je Labrović, kojega je Zuber pitao zašto se onda ispričao. Pitao je i što bi poručio onima koji misle da je isprika nastavak performansa. Labrović je odgovorio kako je performans inače otvorena forma, pogotovo ovaj koji je tražio sudioništvo, stoga je ljudima otvoren da ga tumače kako žele.

O samoj isprici, odnosno 'traženju oprosta', kako je Labrović naveo na svome Facebooku, a za što je Zuber rekao da mu sliči na 'pseudokršćansku za*ebanciju', Labrović je rekao da se na nju odlučio zbog osjećaja krivnje i odgovornosti.

'U sredini u kojoj sam odrastao stalno sam bio u otporima prema autoritetima i jako mi je bilo teško pustiti taj moment drčnosti pa od performansa nisam odustao sve dok nisam dobio dva maila. Jedan je bio ozbiljan ukor, a drugi od dobre kolegice koja je rekla da joj je to što sam radio užasno i da bježi od toga jer bi mogla biti životno ugrožena. Tada mi se obrambena, samoopravdavajuća i drčna konstrukcija raspala i suočio sam se s mogućnošću da zbog performansa zaista mogu stradati i oni koji u njemu nisu sudjelovali dobrovoljno. Ispričao sam se zbog njih', rekao je Labrović.

Kod Zubera je gostovala i dugogodišnja producentica Svjetskog festivala animiranog filma Animafesta, povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica, autorica, urednica i izdavačica nekoliko umjetničkih monografija te članica savjetodavnog umjetničkog vijeća galerije Makina u Puli Paola Orlić komentirajući kako je bila uvjerena da je isprika nastavak performansa.

'Po meni je performans u Puli možda više učinio za svijest o koroni nego što je to tih dana činio Nacionalni stožer, a koji smo s mlakošću pratili. Oni su imali svoj vrhunac sredinom ožujka i travnja, kada smo to posvećeno gledali, a nakon popuštanja mjera više nam nisu dolazili u fokus. Onda se situacija rapidno mijenja i ovaj performans potiče raspravu te sad apsolutno svi imaju stav o tome, što je dobro jer se opet podiže svijest o odgovornosti i samoodgovornosti', rekla je Orlić, dodajući da o performansu može govoriti kao kustosica, ali da iz pozicije producentice umjetniku ipak u ovim okolnostima ne bi dozvolila da ga izvede.

Labrović je napomenuo da nitko od njegovih kustosa nije znao od čega će se performans sastojati.

'Bio je dogovoren prije Covida, a kod izvedbe u Puli jedan od uvjeta bio je da mi se vjeruje i nitko nije znao od čega će se sastojati cijeli performans, stoga nitko nije odgovoran. Nitko ga nije mogao zaustaviti jer znate kako to inače bude na performansima, kad krenu, jako ih je teško prekinuti', rekao je Labrović.

Performans je izveo 19. lipnja na otvaranju izložbe 'Kolekcija suvremene umjetnosti Marino Cettina' u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, a tri dana kasnije, nakon što je događaj izazvao niz reakcija, pa i onu Nacionalnog stožera, ispričao se na Facebooku.

'Prošla su tri dana i popustila je napetost. S odlaskom nje i žešćim povratkom virusa, kao i javljanjem nekih prijatelja, performans dobiva druge konture pa se pokazuje kao glup i tašt, neobazriv i lakomislen. Hrabar, ali s krive strane. Prvi put je performans izveden u Bergenu u Norveškoj u listopadu 2019. i tada je u njemu sudjelovalo oko 25 ljudi, ali s promijenjenim okolnostima ima i novo značenje koje sam previdio. Žao mi je da sam ljude u Puli doveo u ovu situaciju. Nitko od njih nije odgovoran, a naročito ne oni koji su pristali u njemu dobrovoljno sudjelovati. Njima ostaje moja velika zahvalnost i posebna isprika. Ispričavam se svima i molim za oprost uz nadu da će se sve dobro završiti! Neka moja glupost i sljepoća budu zadnji momenti u ovoj priči! Žao mi je!' napisao je Labrović.

U emisiji kod Zubera, pored njega i Orlić, govorili su Tena Razumović Žmara s R+ platforme i Sanjin Đukić, PR i marketing menadžer Tvornice kulture, Sea Star Festivala i EXIT Festivala.