Krajem ožujka na Facebooku je Siniša Labrović obznanio da sprema novi projekt te je prijatelje zamolio za suradnju. Tražio je, kako je objasnio, ikoničku portretnu fotografija, ikonički izgled 22 lica europske povijesti zadnjih 100 godina, 11 ženskih i 11 muških: Twiggy, Angela Merkel, Rosa Luxemburg, Nadia Comaneci, Marie Curie, Simone de Beauvoir, Sophia Loren, Cicciolina, Marina Abramović, Anonimna Europljanka, Anonimna Afrikanka, Franjo Tuđman, Josip Broz Tito, Adolf Hitler, Josif Staljin, Albert Einstein, Le Corbusier, Joe Strummer, Franz Kafka, Ivan Pavao II., Cristiano Ronaldo, Sigmund Freud.

To je bila prva faza projekta 'Lica Europe', vizualno definiranje likova crtežima, na osnovu raznih prijedloga fotografskih portreta, koji su sada, u drugoj fazi, otisnuti na papirnate vrećice, a od građana se traži da neku od ovih maski preuzmu i da se snime noseći lice po vlastitom izboru. 'Život kakav živimo danas, u svakom svom segmentu, živimo upravo zahvaljujući i njima pa možemo bez pretjerivanja reći kako je svatko od nas jednim dijelom i oni koji su predstavljeni portretima na papirnatim vrećicama', pojasnio je Labrović koji je na početku akcije napomenuo da je svjestan kako je nemoguće predstaviti sve velikan(k)e te da će biti i prigovora na njegov izbor.

No, kako je došao do brojke od 22 ličnosti i kako su se baš ova imena našla na njegovom popisu?

'Neki od starih simboličkih brojeva su 3, 7, 9 i 10. Jedan od suvremenih je sigurno 22, broj igrača na početku nogometne utakmice. U plan mogućih izvedbi s maskama ulazi i nogometna utakmica ako dobijemo podršku nekog nogometnog kluba, premda ne cijela utakmica, naravno. Bilo mi je važno da broj ima utemeljenje u nečemu što je obilježilo tih 100 godina, a mislim da je to i sport i svi njegovi rukavci', kaže Labrović dodajući kako je, naravno, broj morao nuditi i mogućnost da napravi obranjivi presjek povijesti predstavljenim kroz izbor ljudi na maskama budući da je akcija 'Lica Europe' dio projekta 'Budućnost političkog performansa' Udruge Domino, posvećenog predsjedanju Hrvatske Vijećem Europske unije. Prilika je to, rekli su iz Domina, da se podsjetimo povijesnih korijena europskog identiteta, a iz perspektive nastanka EU.

U tom okviru Labrović je birao i ličnosti koje su europski važne, a korijene EU spustio je, kaže, do kraja Prvoga svjetskoga rata.

'Čini mi se da je korijen EU u uništavalačkom barbarizmu Drugoga svjetskog rata – i želji da se spriječi ponavljanje tako nečega, a da taj rat ima korijene u završetku Prvoga. Zato sam izabrao skup događaja, zanimanja i ideja koje su obilježile to razdoblje, a da bude reprezentiran kroz ikoničke likove, 11 žena i 11 muškaraca. Savjetovao sam i s nekim ljudima pametnijim i educiranijim od sebe. Naravno, rupe u izboru nije bilo moguće izbjeći jer je zadnje stoljeće bilo prekretničko u mnogim područjima – znanost, politika, društvo, priroda, umjetnost, ljudska prava, mediji, svakodnevica, sve je to doživjelo dramatične promjene. Morao sam maksimalno zatomiti svoje preferencije u izboru likova, neka cijela područja su nereprezentirana, recimo ekonomija, filozofija, medicina, dizajn, klasična glazba... Izbor u svakom pogledu izgleda kljast, ali mislim da je bilo nemoguće to izbjeći i da bih ga svejedno mogao braniti...', kaže Labrović.

Na svoj popis uvrstio je i Anonimna Europljanka i Anonimna Afrikanka, objašnjavajući kako nema smisla da otkriva imena koja stoje iza tih likova, ako ih uopće i zna.

'Imao sam i sam ideju oko naziva i onoga što njih dvije predstavljaju, a onda se dogodilo da su, nezavisno od mene i bez ikavog utjecaja, i neke od mojih savjetnica imale gotovo istu ideju i razloge. Jedno od postignuća koje je obilježilo naše vrijeme jesu i ogromni pomaci u borbi za žensku ravnopravnost. Ta borba nije (bila) lagana i ona nije niti blizu dovršena, kao što vidimo i u diskusijama koje idu uz kampanju za hrvatske parlamentarne izbore. Neki od tih prijedloga izgledaju kao para-mentalni – propupali i pametni cvjetak naše desnice recentno je izjavio da je moguća zabrana pobačaja čak i u slučaju silovanja. Svi se sjećamo što se događalo u ratovima devedesetih', kaže Labrović.

Anonimna Europljanka, dodaje, predstavljala bi naše tlačene pretkinje i suvremenice koje su trpjele i trpe i danas sve vrste nasilja i ne uspijevaju realizirati svoje potencijale baš i jedino zato što su (bile) žene u danim političkim i društvenim okolnostima.

'Europa ima i bogato naslijeđe kolonijalizma, a posljedice mu vidimo ovih dana u Americi, u Africi i drugdje odakle pristižu izbjeglice i imigranti zahvaljujući i predatorskim politikama Zapada. Anonimna Afrikanka predstavljala bi upravo tu povijest i sadašnjost europskog (post)kolonijalizma. Molba prijateljima na Facebooku da daju prijedloge uvjetovana je i željom da dobijem u ovom i svim drugim slučajevima širi presjek iz kojega se može s manje greške izabrati lice za masku, ali i reakciju koja bi mogla sugerirati da radim nešto pogrešno i korigirati me. Ova dva prijedloga su i najosjetljivija, najkrhkija jer iza njih stoji kolektivna i dugostoljetna patnja. U danom okviru, nadam se da nisam napravio novu povredu i previd površnosti i oholosti', kaže Labrović koji i inače stvara beskompromisne radove te najčešće kroz formu performansa progovara o društveno-političkim odnosima. Prije više od godinu dana zagrebačku adresu zamijenio je berlinskom.

Teško događaje, pa i svoje projekte i radove smješta u godine, kaže nam, ali na ideju za 'Lica Europe' došao je, 'bit će', 2017.

'Umjetnik Stipan Tadić tada je bio u Rusiji, upoznao neke kustosice i dogovorio razmjenu izložbi za 2018. godinu: hrvatske umjetni/ce/ci izlažu u moskovskoj MMoMA-i, a Rus/kinje/i u Domu HDLU-a, čini mi se. Stipan je napravio izbor, a tema je bila Oktobarska revolucija - tada je dama slavila stogodišnjicu. Jedan od dva moja prijedloga bio je bazično ovaj s maskama historijskih ličnosti u kontekstu Okotobarske revolucije, plus izbor ikoničkih radova ruske avangarde koje bih u raznim životnim situacijama nosio ja, kao i drugi ljudi, i snimali se. Potpora za gostovanje u potpunosti je izostala na Ministarstvu i Gradu (od Grada smo kao pljuvačku u lice dobili 5000 kuna, a Ministarstvo nas nije niti pljunulo) pa je propala i realizacija. U okviru europskog projekta Corners, iste 2017., predlagao sam nešto slično u Gdanjsku, ali se rad nije uklapao u cjelinu pa sam radio nešto drugo', priča Labrović.

Onda je 2019. nastupao u Buenos Airesu u okviru Perforacija, popričao sa Zvonimirom Dobrovićem o Dominovom projektu 'Budućnost političkog performansa' pa su se obojica ponadali da su 'Lica Europe' projekt baš za budućnost.

Rad u svojoj osnovi ima dvije ideje, objašnjava Labrović - kolektivnu kreativnost i povijest koju se izvodi u sadašnjosti kao gestu osviještenosti i rada na boljoj budućnosti.

Tuđman kao preteča Orbana i Trumpa

Kad se osvrne na suradnju s ljudima preko Facebooka, u određivanju ikoničkih portreta odrabranih ličnosti, velika radost mu je bila, kaže nam, volja prijatelj(ic)a da rasprave s njim - i ideju i konkretnu realizaciju projekta.

'Uvijek sam iznenađen profesionalnošću i željom ljudi iz Domina da maksimalno pomognu da realiziramo stvari najbolje moguće u danim produkcijskim okvirima – jako sam im zahvalan i ovaj put. I reakcija ljudi na Facebooku bila je sjajna. Sama koncepcija rada uključuje maksimalnu, ali funkcionalnu uključenost ljudi tijekom cijele realizacije. Uz to, za mnoge od konačno izabranih imena nisam znao ili nisam bio siguran koje je njihovo ikoničko lice koje će prepoznati svatko iz uže struke. Na primjer, ja ne znam koji je baš ikonički portret Le Corbusiera ili Twiggy. A za portrete za koje sam bio gotovo siguran, zanimalo me opet što drugi misle, koji su njihovi razlozi za izbor. Cijeli proces bio je živ jer svaka od tih kategorija i svako od tih lica, uz potvrdu i samorazumljivost, nosi i dvojbe, sumnje i nijekanja. Sve je cijelim putem bilo otvoreno i mijenjalo se do zadnjeg trena. A kad bih birao sada, možda bi izbor bio potpuno drugačiji jer prvo ime i njeno/njegovo reprezentirano polje uvjetuje i jako puno drugih izbora', kaže Labrović.

Područja izbora i izabrana imena morali su biti donekle neupitni, ili barem obranjivi, te prepoznatljivi, objašnjava.

'Da bi projekt išao dalje i došao u ovu fazu, taj izbor nije trebao biti 'alternativan' jer alternativnost možda sada slijedi u onome što će ljudi raditi i snimati s portretima na glavi. Nekima je bio problematičan Tuđman, recimo. Netko objektivan možda bi rekao da se radi o bešćutnoj, plitkoj, egoističnoj, autoritarnoj i ambicioznoj ništariji koja je stvorila zločinačku bandu kojoj je politika krinka za pljačku i koja je kriva za hrvatsku propast zadnjih 30 godina. Ali ja znam da se radi o najvećem hrvatskom domoljubu koji je duhovni vođa svih naših najvećih domoljuba koji su najveći domoljubi od svih drugih najvećih domoljuba na ovoj našoj ravnoj ploči. S malo više samopouzdanja, zašto se ne bismo pohvalili da je Tuđman osjetio bilo vremena prije svih i da je preteča, a možda i uzor i predmet studija takvim velikanima kao što su braća Kaczynski, Orban, Bolsonaro, Johnson i Trump', kaže Labrović.

I gotovo sve druge ličnosti odabrane za projekt bile su predmet sporova, dodaje, ali to i jest jedna od ideja - izbjeći samorazumljivost, diktat i dogmu.

'Vrijednosti, principi i činjenice su jedno, istina kontra laži, dobro kontra zla – to još uvijek vrijedi i postoji, ali povijesne ličnosti su aproksimativne, izraz vremena i kolektivne volje, metafora svih nas. Danas čitam da su Rusi prije par godina na prvo mjesto najznačajnijih stavili Staljina ispred Puškina. Ne znam kojim su kriterijima vođeni, znači li to i da je 'najbolji', ali tko može kazati da taj izbor nije točan', kaže Labrović.

Prva faza projekta, napominje, završava 30. lipnja jer su takve potrebe producenata i zadani okvir, ali on ima namjeru rad ostaviti otvorenim i baviti se njime još godinama jer mu se čini neiscrpan, kao i život. Sada pak slijedi najvažniji dio projekta, vrijeme da se ponesu sva ta 'Lica Europe'.

Što znači kada pod usisava žena kao 'Ivan Pavao II.'?

'Ljudi su pozvani da stave maske na glavu i snimaju se u svim mogućim situacijama, gestama, od svakodnevnih neosviještenih radnji do leta u svemir. Ideja projekta nije samo prisjetiti se prošlosti, nego osvijestiti i da je svaka naša gesta, ma koliko banalna, istinski historijska jer je nepovratna i jer uzrokuje jedne sadašnjosti umjesto drugih, stvara jednu budućnost umjesto druge. A ako se odlučimo za nešto drugo, onda će i ono što slijedi biti drugačije', kaže Labrović.

'Likovi s maski jesu naši 'stvaratelji', oni su prepoznati kreatori i vrhunci svojih 'profesija', ali ljudi kojima su te maske jednom bila ili su još uvijek lica satkani su i od naših lica, gesti, postupaka kroz naš izbor baš njih kao važnih i ikoničkih. Oni su mi i mi smo oni. Također, sve ljudsko, naše geste, fraze, odjeća, frizure, instrumenti, kulturno i druga naslijeđa imaju upisana značenja pa se nadam da će snimke pokazati svu njihovu trodimenzionalnost i nedovršenost – što znači kada pod usisava ili pere suđe muškarac kao 'Simone de Beauvoirr', a što kada to radi žena kao 'Ivan Pavao II.' što znači kada 'Smrt fašizmu' kaže 'Twiggy', a što kada to kaže 'Hitler', na primjer. Svaki posao naših moćnih gadova upola je već uspio kada nam uspiju usaditi stav da 'ništa nije moguće' i da je sve tek onako kako jest – završeno, nedohvatno, mrtvo', kaže Labrović upozoravujući da je uvijek i svugdje i nešto drugo moguće.

'Sve oko nas nije samo onako kako jest jer u sebi ima potencijal da bude drugačije, živo i potentno. Zato se radujem i nadam da ćemo u svemu oko nas i svakoj našoj gesti otkriti i radost drugosti, kreativnosti, nedovršenosti, otvorenosti, apsurda, opasnosti, povjerenja, odgovornosti i ljubavi', zaključuje Labrović.