Razgovor s autoricom vodila je književnica i kolumnistica Ivana Bodrožić. Pozdravila je okupljene na još jednom događanju festivala Europea, posvećenog predstavljanju u Zagrebu književne raznolikosti Europske unije.

'Trudimo se promovirati europske autore, mahom one koji su dobili europsku nagradu za književnost, a ovaj puta čast mi je predstaviti knjigu koja je prva litavska dobitnica te nagrade', rekla je.

Roman 'Disanje u mramor' dobio je Nagradu EU za književnost 2009. i prozni je prvijenac Laure Sintije Černiauskaitė, autorice četiri romana, mnogih novela, zbirki kratkih priča, nebrojenih drama te zbirke poezije.

Njena je proza duboko psihološka, portretira osobe u teškim i neobičnim emocionalnim situacijama te načine kako ih razrješavaju. Nerijetko joj je tema obitelj te odnos muškarca i žene, a posebno mjesto u njenu radu zauzimaju djeca, kazala je Bodrožić.

Tako je i u romanu 'Disanje u mramor' koji nije jednostavan za čitanje i od čitatelja 'traži da uđe u jednu vrlo mračnu i tjeskobnu atmosferu'. 'Pisan je specifičnim stilom, ima poetičan jezik koji se na mjestima čini kao da čitate pjesmu od prozi, odmakne se od sadržaja i radnje i odlazi u slike koje su i začudne i lijepe', pojasnila je Bodrožić.

Roman je u Litvi doživio tri izdanja (2006., 2009., 2010), a preveden je i na talijanski, bugarski, slovenski i engleski jezik. Ekraniziran je u višestruko nagrađivani istoimeni film, koji je hrvatsku premijeru imao na Pulskom filmskom festivalu. Knjigu je na hrvatskom objavila Naklada Ljevak, u prijevodu Mirjane Bračko, koja je i konsekutivno prevodila promociju u Booksi.

Autorica je naglasila kako je taj roman njezin romaneskni prvijenac, ali ne i prva njezina knjiga. Napisala ga je kad je imala samo 25 godina.

'Željela sam pokušati napisati roman koji će biti drugačiji i nov. O složenim sam stvarima pisala složeno, o kompliciranima komplicirano. Pisala sam tu knjigu kad sam bila vrlo mlada, imala sam oko 25-26 godina, a sad kad imam 43, takvu temu više ne bih odabrala. Ispada zapravo da me taj moj mladalački avanturizam ustvari spasio jer je to moja najnagrađivanija knjiga, prevedena na niz jezika', rekla je Černiauskaitė.

Unatoč tome, 'Disanje u mramor' je roman koji se u njezinoj domovini Litvi najmanje čita. 'To je knjiga koja od čitatelja traži jako mnogo; morate posjedovati čitateljsko majstorstvo, a takvih čitatelja ima malo', smatra Černiauskaitė, koja se nada da će on ipak pronaći čitatelje koji baš žele takvu knjigu.

Laura Sintija Černiauskaitė (1976.) studirala je litavski jezik i književnost. Djela su joj prevedena na slovenski, bugarski, talijanski, engleski, ruski te predstavljana u mnogih antologijama i zbirkama. Za dramu 'Lucija kliže' osvojila je 2004. nagradu na Međunarodnom festivalu drame održanom u Berlinu. Radi kao urednica odjela za prozu u časopisu 'Godine'.

Njezinu knjigu 'Disanje u mramor' kritika je opisala kao poetsku i mračnu priča o ljubavi i nasilju, o umjetnosti i vezama, obmani i smrti, o obitelji koja se raspada i ženi dovedenoj na rub bezumlja. Glavna je junakinja tankoćutna i pomalo rastrojena umjetnica, koja živi sa suprugom i osmogodišnjim sinom oboljelim od epilepsije. Ona odlučuje posvojiti jednog neobičnog, problematičnog dječaka, i to pokreće mašineriju sudbine.

Černiauskaitė je kazala kako joj se čini opasnim razgovor o toj knjizi započinjati od njezine teme jer 'ta tema može čitatelja na početku - preplašiti'.

'Ono što smatram važnijim je izražaj, kako je taj roman napisan. Mislim da upravo u tom književnom izrazu postoji pola živosti i pravde, odnosno, istine. To osjećaju ljudi koji imaju osjećaj za jezik. Ne bih rekla da je tema najvažnija, ali dakako da nije niti posve nevažna', pojasnila je.

Njezino je pisanje, kako je rekla, uvijek intuitivno, a za nju kao autoricu najvažniji je uvijek – glavni lik. 'Taj glavni lik donosi atmosferu i probleme, on na neki način pronalazi sve druge likove. U ovoj knjizi upravo on donosi i uvodni tekst, od kojega sam i počela pisati taj roman', rekla je autorica, koja najčešće tek tijekom pisanja počinje shvaćati o čemu zapravo piše i nikada ne koristi književnost kako bi se obračunavala s društvenim problemima.

'To neka rade mediji, meni to nije zanimljivo. Meni je važna ljudska dubina, ono što se otvara kroz druženje među ljudima', istaknula je Černiauskaitė. To je, kako je rekla, najveće blaženstvo, ali jednako tako može biti i patnja.

'To je nešto što svi mi doživljavamo u svakodnevnom životu. Lagala bih kad bih rekla da ja to nisam doživjela. O tome pišem, moje knjige su upravo o tome. Kako o tome pisati? Moraš uzeti najvišu notu i neku konfliktnu situaciju tijekom koje se objašnjava tko smo mi. Najkonfliktniju i najdramatičniju situaciju', pojasnila je. Ona je u tome smislu, kako je rekla, konzervativna spisateljica, kao što su to bili Dostojevski, Čehov, Faulkner, pisci s kojima je 'odrastala'.

Laura Sintija Černiauskaitė prva je gošća književnog festivala Europea u 2020., a u četvrtak 13. veljače, festival će ugostiti i norvešku spisateljicu Vigdis Hjort, koja će u Kulturno-informativnom centru predstaviti svoju knjigu 'Nasljedstvo'.