Poljski slavist sa Šleskoga sveučilišta u Katowicama Leszek Malczak istaknuo je kako su nacionalna književnost i pojam nacije postali predmetom znanstvenih istraživanja vođenih u duhu konstruktivizma, perspektivizma i narativizma.

Malczak je to izjavio drugoga dana na Zagrebačkim književnim razgovorima (ZKR) u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.

U govoru o prijevodnoj književnosti napomenuo je kako prijevodna književnost ima u hrvatskom slučaju tri aspekta - filozofski, izgradnju hrvatskoga jezika, književnosti i kulture te ulogu u doba globalizacije kad slabi nacionalna država.

Malczak: prevoditelj je posrednik između kultura

Ocijenio je kako prevoditelj kao posrednik između nacionalnih književnosti ima presudnu ulogu te naglasio kako prijevodi imaju zasluženo mjesto i u formiranju nacionalnih jezika i kultura.

Po Malczakovim riječima današnje društvo karakteriziraju jedinstvene mogućnosti kulturne mobilnosti i transfera, kulturnoga dijaloga, međukulturne komunikacije te međujezičnoga i intersemiotičkoga prijevoda.

Ima li se na umu, naglasio je, njihov dosadašnji status i visoku poziciju u društvu u literaturi se često govori o krizi humanistike i književnosti.

Ta kriza, napomenuo je, u zapadnim zemljama počinje u sedamdesetih godina 20. stoljeća, a u postkomunističkim zemljama u prvom desetljeću 2000-tih.

Književni povjesničar Ivica Matičević ustvrdio je kako hrvatska književna proizvodnja ovisi o njezinim stožernim institucijama - Društvu hrvatskih književnika, Hrvatskom društvu pisaca  i Matici hrvatskoj.

Pokazalo se, smatra, kako su te institucije umnogome bile povijesni pokretači književnih procesa i njezinih kulturnih recepcija.

Dodao je kako to nije tako u zadnjih dvadestak godina jer se u njihov radni habitus ponešto nesustavno, bez odgovarajućih kriterija i s nedovoljno novca uplela sama država.

Szkarosi: Književna društva imaju prigodu oblikovati književni život

Mađarski književnik Endre Szkarosi ocijenio je kako u Mađarskoj službene književne institucije imaju manje elastičnu i manje suvremenu viziju o onome što se stvarno događa u književnoj zbilji.

‘Zbog toga književna društva imaju prigodu oblikovati bolje funkcioniranje književnoga života i uskladiti ga s vlastitim djelatnostima i suradnjama’, rekao je Szkarosi dodavši kako je to pitanje ipak nedvojbeno povezano s financiranjem, sponzoriranjem i privatnim oblicima potpore.

Književnik Davor Velnić smatra kako su najveći neprijatelji književnosti kanoni birokratiziranoga nastavnog programa i njihovi činovnički izvršitelji.

Antun Lučić: Književna rijež uživa ili uzima slobodu u izrazu i sadržaju

Profesor Sveučilišta u Mostaru Antun Lučić književni procjep shvaća kao traganje za neispisanim prinosima duhovne povijesti. ‘Radi se o prosječnu tragu preko povijesnoga kontinuiteta pisanja, isticanju mogućnosti prema granicama, prostoru između oznakovljene zbilje i sluha za obzore neodređenosti’, napomenuo je dodavši kako su usto uvez i razdjelnica kazivoga i onoga što se nastoji ne kazati, odnosno što se ne uviđa da je kazano.

Ocijenio je kako se književna riječ, posebno poetska,  danas uživa ili prividno uzima slobodu u izrazu i sadržaju.

Slovenski književnik Peter Kovačić Peršin smatra da književnost mora u svako doba čovjeku predočiti njegov stvaran stav u svijetu, opisivati njegovo razumijevanje života, njegove muke i nade, međusobne odnose i izricati kritiku društvenoga uređenja.

Glowatzky: Svako novo djelo obogaćuje

Profesor s Filološkoga fakulteta Sveučilišta Complutense u Madridu Francisco Javier Juez Galvez govorio je o književnosti i životu hrvatskoga pjesnika Borisa Marune.

Njemački prevoditelj Tihomir Glowatzky ocijenio je kako čak i danas i unatoč konkurenciji modernih medija književnost još uvijek ima moralnu snagu zabaviti i poučiti. ‘Svako novo djelo obogaćuje osim toga i učvršćuje jezik u kojem je napisano, rekao je dodavši kako je književnost korektiv i razvojni motor za jezik i jezičnu kulturu u određenoj zemlji.

Zagrebački književni razgovori završavaju u subotu zajedničkim radnim izletom sudionika u Samobor.