Nakon pet godina Marčelo nastupa u Zagrebu - dakako, sa svojim osmeročlanim bendom - a pozornicu Doma Sportova zauzet će uz Let 3, Porto Morto, zagrebački punk rock bend Mašinko i riječki alternativni rock bend Chasing Nord.

Sa srpskim glazbenikom, kojega mediji nazivaju i "glasnikom generacije", a koji se u svojemu radu gotovo u pravilu kritički osvrće na svijet oko sebe - dotičući se socijalnih problema, političke scene i drugih ozbiljnih tema od društvene važnosti - razgovaramo nekoliko dana uoči koncerta, ali okruženi novinarima iz drugih kuća, zbog čega je prostor za razgovor sužen. Ipak, Marčelo nam u kratkom vremenu isporučuje niz zanimljivih misli o hip-hopu, žanru, društvu i muzici općenito.

Na AntiValentinovu s bendom predstavljate novi album "Nojeva varka", kojega kritika uglas proglašava vrhuncem vaše karijere. Doživljavate li tako i sami taj album?

Glupo bi bilo da ne doživljavam. Uvijek kad sjedneš raditi nešto novo, najbolji ishod je da to bude nešto najbolje što si radio do tog trenutka. A najlošiji ishod bi bio da budućnost pokaže da ne možeš to nadskočiti ničim što kasnije uradiš. No, drago mi je da je takav konsenzus kritike i publike, ali malo je to i zastrašujuće. Očekivanja su se pomjerila dalje i bit će mučno smisliti što je idući korak, ali to je najbolja pozicija za autora u kojoj može biti - premda nije lagana. To nešto što radiš, ipak se zove - novi album. Ako radiš stari album, onda nije novi. Dakle, moraš opravdati tu sintagmu "novi album". Moraš istražiti prostore u kojima ranije nisi bio. Naravno, možeš se pritom zeznuti, ali mislim da je bolje tražiti i pogriješiti, nego se zatvarati u provjerene kalupe. To nije cilj stvaralaštva.

Čini se da je dominantna paradigma na reperskoj sceni ipak da se kopira, pa čak i samoga sebe. Mnogi recikliraju stare hitove, idu na provjerene recepte, rade one pjesme za koje znaju da ih publika želi čuti.

Percepcija mene i benda je malo pomaknuta, mi se niti ne deklariramo žanrovski. Da, imamo dominaciju MC vokala u pjesmama, ali to što se dešava u muzici, temi i u pjevanju iskače iz tog korita. Mi smo s time započeli već na drugom albumom, a ovo nam je šesti. Pokušavamo igrati na svom terenu. Jednom mi je, na jednoj humanitarnoj manifestaciji, srpska plivačica Nađa Higl objašnjavala kako na plivanju svako ima svoju traku koju treba isplivati. Glava je u vodi, ne vidiš oko sebe, a sve što pokušavaš je da budeš bolji od svog zadnjeg rezultata. Tek posredno, sekundarno ti uspoređuješ taj rezultat s drugima pa se dobiva pobjednik. Ali, u biti, ti se trkaš sam sa sobom. I u njenom sportu to je bukvalno tako, jer ti ni ne vidiš druge - imaš vodu u očima - ali isti taj princip volim prebaciti i na muziku. Dakle, nema nadmenosti i ignoriranja drugih, moraš gledati sebe i svoju "traku", i moraš pokušati pobijediti svoj prethodni rezultat. Na kraju dana treba prepustiti drugima da povlače paralele, određuju pobjednika. Ti samo moraš gledati na sebe i na ono što te pokreće. A nas sigurno ne pokreće analiza tržišta, žanra ili publike. To je autorska lijenost. Kao, provalio si šta prolazi i sad to želiš reprizirati zauvijek. Mi pokušavamo da muzički odemo dalje.

Muzika nije vaša jedina umjetnost kojom se bavite, možda to uvjerenje ide i iz toga.

Pisanje mi je profesija pored muzike, i s tim uvjerenjem sam i u pisanju napredovao. Shvatio sam da, ako nešto ne legne publici, ideš dalje. Umjetnost je za mene traženje, nalaženje, odbacivanje nađenog i traženje dalje.

Vi odavno radite s bendom, je li vam i ta činjenica pomogla da rastežete taj žanr hip-hopa, poigravate se s njim, eksperimentirate?

Tako je. Ja beskrajno vjerujem da je 20. stoljeće odredilo žanr, a 21. stoljeće autorstvo. Dakle, danas autor uzima sve dojmove, utjecaje, stavi to u blender i napravi nešto svoje. Ali zanimljivo, paralelno s tim uzgaja se i kult žanrova. Činjenica da je ovo stoljeće autorstva dozvoljava i da netko kaže: e ja baš neću, ja ću strogo metal, rap, štogod... To je isto OK. Svatko treba raditi ono što ga ispunjava. Ponekad se i nama dogodi iz nostalgičnih razloga da pustimo neku čisto žanrovsku muziku. I uživamo u tome, ali kad sjednemo raditi, najčešće se ne osjećamo tako. Ima i kod nas nekih pjesama koje su strože u nekoj fioci, ali uvijek se trudimo ubaciti u to neki naš "twist".

Vaš novi album je dobro promišljeno konceptualno djelo. Međutim, živimo u eri singlova, površnog slušanja muzike, jeste li sigurni da i dalje postoji stabilna publika za tip muzike kakvu vi radite?

Nisam siguran u to. No, ovo nas jeste ohrabrilo, pokazalo se da te publike i dalje ima, ali tko zna hoće li je biti do idućeg albuma. Trebalo bi da bavljenje umjetnošću podrazumijeva i malo hrabrosti, usuđivanja... Moraš probati. Ne možeš ulaziti samo u one bitke za koje znaš da ćeš ih pobijediti. Da, raditi album u eri singlova je dovoljno rizično, a raditi konceptualni album - koji se treba slušati u cijelosti - je sljedeći nivo rizika. Mi smo stoga napravili više pjesama na albumu tako da se mogu slušati i samostalno. Da, možda će ti nedostajati komadić razumijevanja te pjesme ako nisi poslušao cijeli album, ali može se. I to nam je bio izazov osmisliti. Ali, ogroman broj ljudi i dalje želi čuti sve... Zapravo, riječ je o daleko većem broju onih koji žele čuti sve od onoga kojemu smo se smjeli nadati. U suštini, nije tako crno. Poanta svega je da, ako odlučiš raditi nešto alternativno, nešto što nije za šire mase - onda te ne smije frustrirati što nećeš napuniti beogradsku Arenu. U granicama onoga što se smjelo očekivati, ovaj album se izlio iz korita tih očekivanja i mi smo tu vrlo zadovoljni.

Jedna od pjesama s albuma koje definitivno mogu samostalno stajati jest i "JBG", pjesma koja tematizira egzodus mladih s ovih prostora. "Ostaće nas tolko, da stanemo pod šljivu," stoji u toj vašoj pjesmi. Vidite li kraj tog egzodusa?

Odgovor koji ću ponuditi jest prosto mjesto, ali točno mjesto. Da bi ljudi prestali odlaziti, mora prestati ono što ih tjera odavde. A svi znamo što je to. I ne odlaze samo mladi. Nedavno je iz Srbije odselio i ćale mog ortaka, ima pedeset i kusur godina. Jednostavno, nije više mogao ovo trpjeti. Bojim se da nije zadnji.

Što možete poručiti fanovima uoči AntiValentinova, kakav koncert mogu očekivati?

Svirat ćemo stvari s novog albuma, ali i stare hitove. Obećavamo totalni show.