Slavna srpska suvremena umjetnica, u svijetu najpoznatija po performansu 'Artist is present' ('Umjetnica je prisutna'), u Budvi je prilikom predstavljanja memoara 'Walk through Walls', govorila o svojoj opsesiji smrću, željom da je sahrane u tri omiljena grada te o odnosu s roditeljima koji su je tjerali da bude ratnica
Što je djetinjstvo gore, to si bolji umjetnik, izjavila je Marina Abramović na predstavljanju svojih memoara 'Walk through Walls' ove nedjelje u Crnoj Gori. Njeno je, kako je dodala, bilo izuzetno teško.
'Roditelji su od mene pravili ratnika, ali da nije bilo te vojne discipline u kojoj sam rasla, nikad ne bih uspjela', rekla je svjetski slavna srpska suvremena umjetnica koja je rodni Beograd i bivšu Jugoslaviju napustila sredinom 1970-ih.
'Ja sam doslovno nomad. Putujem s jednog kraja svijeta na drugi. Prošle godine bila sam samo 17 dana kod kuće. Promijenila sam toliko aviona da sam, kad sam prije nekog vremena otišla u kino, sjela u stolicu i počela tražiti pojas za vezanje', kaže umjetnica koja se u svijetu proslavila osobito performansom 'Artist is present' iz 2010.
Memoare, koji će za nekoliko tjedana izaći i na srpskom (kao 'Hod kroz zidove'), napisala je jer je napunila, kako je rekla, 'određene godine' i pa je htjela pogledati unatrag.
'Knjigu sam posvetila prijateljima i neprijateljima, to mi je jako važno. Toliki su prijatelji postali neprijatelji, a neprijatelji prijatelji. Nikoga nisam izostavila. Ova knjiga ima bezobraznih viceva, politički nekorektnih, ljubavi, razočarenja, umjetnosti, sjećanja o vremenima koja sam provela s Aboridžinima, šamanima', istaknula je Abramović koja je prošlog studenog proslavila sedamdeseti rođendan.
O smrti, kako je priznala u Budvi, misli svakodnevno.
'I to je dobro jer me misli o prolaznosti podsjećaju da trebam iskoristiti svaki dan', upozorila je umjetnica koja je prije nego što je počela izvoditi performanse napisala oporuku.
'U nju sam stavila, pored brojnih stvari, jednu koju najviše želim da mi ispoštuju, a to je da se tri moja lijesa, dva sa statuama s mojim likom, pokopaju u gradovima koje najviše volim, Beogradu, Amsterdamu i New Yorku', otkrila je Abramović koja je prijateljima i članovima obitelji rekla i kako želi da na dan njezine smrti nose isključivo bijelo i da budu radosni.
U Crnu je Goru stigla na poziv Dukley Art Centra koji u Kotoru vodi ruski galerist i publicist Marat Gelman. Kako projekt prenamjene tvornice 'Obod', zbog koga je ranije dolazila, nije zaživio, a umjetnica se od njega ogradila, o tome ovaj put nije bilo riječi.