U ove dane kad se ne preprouča izlaženje iz kuća, imamo više vremena za čitanje i gledanje filmova i serija, igranje društvenih i video igara, no okruženi smo informacijama o koronavirusu koji hara i teško je skrenuti misli s onoga što se događa oko nas. Jedna moguća opcija, ona visokorizična je, piše Politico, baciti se u suprotnom smjeru od eskapističkog uživanja u proizvodima industrije zabave i umjetnosti i zaroniti u neke od najstrašnijih priča o epidemijama u književnosti, od Sofokla do Alberta Camusa.
Na taj način možemo sagledati povijesnu perspektivu onoga što nam se danas događa, a i može biti utješno uvidjeti da su slično iskustvo već imale mnoge generacije kroz minula stoljeća. Sve teme s kojima se susrećemo danas - zastrašujuće nerazumijevanje onoga što se događa, ranjivost liječnika i pojava profitera - ponavljale su se kroz stoljeća. Čak i ako se možda osjećate krivima jer posvećeno svakodnevno pratite vijesti o broju oboljelih, nemojte biti tako strogi prema sebi. Čak je i slavni pisac Daniel Defoe imao istu tu fascinaciju, piše Politico.
Preporučena literatura za one kojima nije dosta vijesti o koronavirusu, nego ih zanima fenomen brzog širenja bolesti i posljedice koje ostavlja na ljude je sljedeća:
Kuga - Albert Camus
Najvažniji roman o tome kako ljudska psiha reagira u doba kuge, zatvora i straha od smrti. Likovi u Camusovoj priči odražavaju čitav spektar ponašanja, u rasponu od znanstvenog pristupa, liječnika Rieuxa koji se bori protiv kuge koja je opustošila alžirski lučki grad Oran, do profinjenog Cottarda, koji uživa u kolektivnoj nesreći, ali na kraju poludi, i oca Panelouxa koji nalazi utjehu u onome što smatra Božjom voljom, ali na kraju se razboli. 'Kuga' je oda čovječanstvu u njegovim najmračnijim vremenima.
Dnevnik kugine godine - Daniel Defoe
Camus je bio Defoeov obožavatelj i bio je nadahnut ovim sjajnim djelom engleskog lažnog novinarstva. Radnja se odvija u Londonu 1665. kad je grad opustošen kugom, a autor pod povećalom prati koloniju čudaka. Knjiga je napisana u formi ispovijesti očevidaca, ali Defoe je u vrijeme radnje imao samo pet godina. Pripovjedač razmišlja o brojnim temama, od božanske volje i pojave sve većeg broja prevaranata do toga koje su dobre, a koje loše strane kućne izolacije. Knjiga obiluje živopisnim vinjetama, među kojima je jedna vrlo brutalna scena u kojoj bogohulni pijanci u konobi Pye u gradu Houndsditch ismijavaju potresenog čovjeka koji je upravo svjedočio kako su njegova supruga i djeca ubačeni u masovnu grobnicu. Defoe završava turobnom primjedbom da će se zahvalnost preživjelih Bogu pokazati kratkotrajnom i da će se brzo vratiti natrag, svojim starim navikama.
Dnevnik 1660-1669 - Samuel Pepys
Za razliku od Defoea, Pepys je bio vjerodostojni svjedok strahota koje je epidemija bubonske kuge izazvala 1665., usmrtivši četvrtinu stanovnika Londona. Strašna je to slika masovnog pomora, dok ulicama bijesne požari, a crkvena zvona zvone bez prestanka. Uz uzvik 'Bog nas sve čuva!', autor svjedoči gubitku svojih bližnjih dok žvače duhan nadajući se da će to biti efikasan lijek protiv kuge. Iako je izuzetno oprezan, Pepys je također i plejboj koji voli uživati u svježim kamenicama, a sklon je i izvanbračnim vezama i prepušta se strašnom riziku kako bi posjetio svoju ljubavnicu, čiji je sluga umro od kuge. Cijelo vrijeme dok je pisao dnevnik, Pepys, koji je radio kao državni administrator, vodeći knjigovodstvo britanske mornarice, kontinuirano je napredovao. Na koncu je došao do položaja tajnika Admiraliteta, a 1665. opisao je kao godinu u kojoj je živio najveselije.
Zaručnici - Alessandro Manzoni
Školska lektira među talijanskim srednjoškolcima, jedno od kapitalnih djela talijanske književnosti uopće, 'Zaručnici', povijesno su točan prikaz bubonske kuge koja je izbrisala četvrtinu stanovništva Milana između 1629. i 1631. Radnja se odvija baš u Lombardiji, današnjem centru širenja koronavirusa u Europi. Posebno je dojmljiv Manzonijev opis kolektivne psihoze u koju upada masa nakon čega slijedi i javni linč i nepravedno proganjanje pojedinaca pogrešno optuženih za namjerno širenje kuge. Bolno realistična studija ljudske prihologije koja nam ukazuje kako se kroz vrijeme zapravo malo toga promijenilo. Možda danas imamo suvremeniju tehnologiju, ali u suštini ostali smo isti.
Dekameron - Boccaccio
Još jedan klasik talijanske i svjetske književnosti, Boccaccio, nudi nešto opušteniji pristup temi kuge. Kod njega skupina od deset mladih bježi pred Crnom smrću koja je pustošila Firencu, pronalazeći utočište u toskanskim brdima. Zabavljaju se pričajući svakoga dana po jednu priču, pa tijekom 10 dana ispričaju 100 priča u rasponu od tragičnih do raskalašenih. Ako nemate knjigu pri ruci, filmska verzija 'Dekamerona' Pier Paola Pasolinija iz 1971., uz glazbu maestra Ennia Morriconea, izvrsna je alternativa.
Smrt u Veneciji - Thomas Mann
Pisac razvija opsesivnu, neuzvraćenu ljubav prema lijepom mladiću, ali i prema mladosti kao takvoj. No, istovremeno se kroz labirint venecijanskih kanala brzo širi tajanstvena kolera iz Gangesa. Iako se roman ne odnosi toliko na širenje bolesti, svejedno je obavezno štivo jer nudi užitak u Mannovom prekrasnom stilu.
Posljednji čovjek - Mary Shelley
Posljednji čovjek spisateljice Mary Shelley, najpoznatije kao autorice romana 'Frankenstein', opisuje se kao prvi roman apokalipse u engleskoj literaturi. Radnja romana odvija se u kasnom 21. stoljeću, a roman je napisan početkom 19. stoljeća kada svijetom kruži smrtonosna kuga nepoznate prirode. Knjiga je snažno nadahnuta tragičnim događajima koje je sama Shelley proživjela, poput iznenadne smrti supruga, slavnog pjesnika Percyja B. Shelleya i njihove djece, što se odrazilo i na mračan završetak romana: milijuni ljudi umiru, dok živ ne ostane samo posljednji čovjek.
Kuga u Ateni - Tukidid
Grčki povjesničar Tukidid zaslužio je svoje mjesto na popisu jer nije samo svjedok, nego je i preživio epidemiju zarazne bolesti koja je pogodila Atenu 430. godine prije Krista. Ne zna se sa sigurnošću koja je bolest bila u pitanju, ali nema sumnje da je bila grozna: uzrokovala je neutaživu žeđ, vrućicu, grčeve, čireve, povraćanje i potpuni gubitak pamćenja. Značajno je oslabila Atenu tijekom rata sa Spartom i odnijela život velikom državniku Periklu. Tukidid napominje da je izazvala nepoštivanje zakona i slom morala, a ljudi su sav novac trošili na životne užitke. Sve je to zabilježio u svojoj opsežnoj 'Povijesti peloponeskog rata' čija je druga knjiga (od osam) posvećena kugi u Ateni i Periklovoj smrti.
Propast - Philip Roth
U ovoj kratkoj i snažnoj knjizi, mladi učitelj tjelesnog odgoja u Newarku 1950-ih pokušava držati stvari pod kontrolom dok epidemija dječje paralize uništava cijelu zajednicu. Panika postepeno prevladava, a na obzoru nema lijeka niti itko razumije kako se bolest širi.
Soj Andromeda - Michael Crichton
Kada se istraživački satelit sruši u Arizoni, svi u obližnjem gradu umru od misteriozne bolesti koja ili zgrušava krv ili ih natjera da se ubijaju na bizarne načine. Znanstvenici započinju utrku s vremenom kako bi shvatili zašto su neki ljudi imuni…
I jedan dodatak iz naših krajeva:
Besnilo - Borislav Pekić
Možda najpoznatiji roman na temu nekontroliranog širenja ubojitog virusa u našim krajevima je triler-horor srpskog književnika Borislava Pekića, koji je značajan dio života proveo u izgnanstvu u Londonu, gdje se odvija radnja ovog romana objavljenog 1983. Na tamošnjem aerodromu Heathrow izbila je iznimno opasna zaraza bjesnoćom koju je prenijelo štene prošvercano iz Izraela. Kako je riječ o virusu koji je već mutirao, period inkubacije reduciran je na svega nekoliko sati, a prenosi se kao gripa. Uzbudljivo i inteligentno štivo za koje nam ne treba ni prijevod.