Predstava 'Alisa u Zemlji čudesa', premijerno postavljena u subotu u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) u režiji Renate Carole Gatice, angažirano je propitivanje društvenih zadanosti u maštovitoj i dinamičnoj kazališnoj potrazi za identitetom koja inspiraciju crpi iz motiva klasičnoga predloška Lewisa Carrolla
Redateljica koja u svojem radu zagovara tzv. 'političko kazalište za djecu', dakle, kazalište koje djecu aktivno 'uvlači' u zbivanja na sceni nastojeći potaknuti kod njih kritičko promišljanje svijeta oko sebe, Gatica je iskoristila poznatu priču o djevojčici koja odbija odrasti kao okvir za umjetničko preispitivanje različitih aspekata odrastanja, pitanja identiteta, gubitka sebe.
Predložak je za ZKM-ovo novo čitanje adaptirao i dramatizirao Ivor Martinić, koji je iz slavnoga klasika napisanog 1865. uzeo sve ključne motive i likove, izvukao ih iz normi pripovjedne priče, presložio ih i posložio u posve novom kontekstu, iz kojega je čarolijom redateljskoga pristupa i glumačkoga umijeća nastala potpuno nova, svježa i originalna predstava koja je premijernu publiku apsolutno oduševila.
vezane vijesti
Već je i sam početak predstave čarobno nekonvencionalan – Alisa sjedi skrivena u publici, ona je jedna od gledatelja, tek jedno od djece kojima se govori da moraju utišati mobitele, pristojno se ponašati, smiriti se.
Iz duhovite inicijalne interakcije u kojoj djecu (i odrasle) u publici na pravila ponašanja u kazalištu s pozornice upozorava šarolika galerija likova predvođena Bijelim Zecom, razvija se zaplet u kojemu se Alisa odbija nastaviti pokoravati nametnutim normama, što ju pak dovodi do zida jer – kako živjeti ako ne živimo prema normama?
Polazeći od toga da je odrastanje proces otkrivanja i prihvaćanja sebe, Gatica i Martinić svoju Alisu suočavaju s pitanjem – kakva želi biti ako ne odrasla?
Ostajući bez odgovora na to pitanje, Alisa gubi identitet, odnosno, zaboravi svoje ime. Put u Zemlju čudesa tako postaje metaforičko putovanje u sebe u potrazi za odgovorom na pitanje 'tko sam ja?'.
Da bi uopće mogla krenuti na taj put, mora okupiti sve razasute dijelove sebe – svoju mudrost, hrabrost i osjećaje. Stoga lik Alise, koju glumi odlična Anđela Ramljak, ima svoje tri replike – Hrabru Alisu (Barbara Prpić), Mudru Alisu (Marica Vidušić) i Osjećajnu Alisu (Tina Orlandini).
Put do odrastanja za Alisu je, tako, istodobno i potraga za pripadanjem sebi, a likovi koje susreće na tome putu personifikacije su njezinih strahova, predrasuda i dječjih ludosti, s najvećim izazovom u liku kraljice, metafore odraslosti.
Njih su nenadmašno utjelovili Rakan Rushaidat (Bijeli i Ožujski Zec), Dado Ćosić (Kuharica, Ludi Klobučar), Edvin Liverić (Vojvotkinja), Mateo Videk (Lažna Kornjača), Robert Budak (Galeb), Vedran Živolić (Kornjučo, Kralj), Sreten Mokrović (Puh, Gusjenica) i Petar Leventić (Kraljica).
U izvanredno maštovitim kostimima autorskog dvojca Decker i Kutić, na sceni koju su odlično osmislili Isidora Spasić i Igor Vasiljev i uz glazbu koju potpisuju Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, koja i pjeva uživo, svojim su glumačkim interpretacijama romanu, koji je poigravanjem s iskustvom zbilje uveo revoluciju u dječju književnost viktorijanske Engleske, dali novo, suvremeno ruho, u inspirativnoj predstavi koja postavlja ozbiljna pitanja, ali ne prestajući se ni na trenutak poigravati s naličjem te ozbiljnosti bez kojega ništa ne bi bilo moguće, a to je mašta.
