Autorica koncepta i kustosica izložbe je Nataša Ivančević koja je objasnila kako je povod za izložbu 'Kolekcija za budućnost' deseta godišnjica djelovanja MSU-a u novoj zgradi u Novom Zagrebu, gdje se preselio 11. prosinca 2009. Od tada do 2019. Muzej je skupio preko tri tisuće umjetnina, a izložba nudi izbor od 200-injak njih podijeljenih u devet cjelina od kojih se svaka bavi nekim fenomenom suvremenog društva.

'Vitalnost figuracije', primjerice, objašnjava Ivančević, bavi se novim pristupom figuraciji 1970-ih, u vremenu kad se ona, nakon poslijeratnog modernizma u hrvatskoj umjetnosti i pojave apstrakcije, smatrala zastarjelom i nesuvremenom. Oživjela ju je skupina Biafra, u kojoj je bio buntovnik domaćeg kiparstva Ratko Petrić. Njegove radove, koji se mogu vidjeti na izložbi, MSU je donirala njegova obitelj, a radi se o 12 djela u raznim medijima, od karikatura, kojima se počeo baviti kao student do skulptura koje je radio od poliestera, kartona, žice, gipsa, kamena, platna i mesa te ih bojio intenzivnim bojama. U postavu svakako dominira provokativna 'Gozba' iz 1974., napravljena od poliestera, koja prikazuje ljudsko tijelo na kuhinjskom stolu, oko kojega su posluženi keramički tanjuri i pribor za jelo.

U segmentu pod nazivom 'U muzeju o muzeju' izložena su djela umjetnika koji prostor institucije poimaju kao subjekt, a ne objekt, kaže Ivančević. 'Fokus radova nije institucionalna kritika koju su inaugurirali umjetnici 1960-ih, već ispitivanje prostora muzeja kao potencijala i 'materijala' umjetničkog djela, a neki se koriste izvedbom u prostoru muzeja', objašnjava. Među izlošcima ovdje je glomazni otisak poda MSU galerije koji je Nikola Ukić napravio na poliuretanskoj opni 2013., tijekom produkcije njegove samostalne izložbe. Tu su i radovi Borisa Bućana, koji je nedavno ušao u stalni postav njujorške MoMA-e, kao prvi hrvatski umjetnik. U zagrebačkom MSU mogu se vidjeti umjetnikove donacije nastale tijekom priprema njegove retrospektivne izložbe plakata 2016., koja je izazvala velik interes domaće publike. U trenucima čekanja i odmora Bućan je kreirao ciklus slika detalja ili vizura vanjskog i unutarnjeg prostora muzeja.

Ovaj dio, 'U muzeju o muzeju', uključuje i rad Fabiana Knechta, njemačkog umjetnika koji je 2013. šokirao Zagrepčane akcijom u kojoj je 'zapalio' MSU. Kad su ujutro 1. listopada vidjeli crni dim kako suklja iz krova, ljudi su mahom bili uvjereni da zgrada muzeja gori. Radilo se, dakako, samo o simulaciji.

'Uobičajeno prisvajanje svakodnevnih predmeta koji izlaganjem mijenjaju status i postaju umjetničko djelo, Knecht proširuje na montiranu situaciju kojom kod promatrača izaziva dvojbu o ulozi iluzije i stvarnosti', kaže Ivančević. Na izložbi 'Kolekcija za budućnost' mogu se vidjeti fotografija i video izvedba spomenutog performansa, pod nazivom 'Raspirivanje'.

Zanimljiv dio 'Kolekcije za budućnost' svakako je i cjelina 'Ženski glasovi', koja se bavi širokim spektrom tema povezanim sa ženskim iskustvima.

Duga povijest rodne neravnopravnosti žena i muškaraca u društvu istovjetna je njihovom neravnopravnom položaju u umjetnosti, kaže Ivančević. Pojavom i širenjem feminističke teorije, u umjetnosti 1970-ih sve je prisutnija potreba da umjetnice imaju ravnopravan položaj te da se u svom radu bave ženskim temama i iskustvima. Analize koje su 1985. provele pripadnice aktivističkog kolektiva Guerrilla Girls pokazale su zabrinjavajuću podzastupljenost radova umjetnica u muzejskim zbirkama i na izložbama svjetskih muzeja. U posljednjih desetak godina prisutan je porast izložbi autorica, a nepravedno marginalizirani opusi umjetnica istražuju se i predstavljaju javnosti kako bi se redefinirali postojeći kanoni moderne i suvremene umjetnosti.

'U hrvatskoj umjetnosti od početka 1980-ih, a osobito 1990-ih, primjetna je veća zastupljenost radova umjetnica nego u ranijim periodima, a njihovi su radovi u većem broju prisutni i u fundusu MSU-a', kaže Ivančević koja je za segment 'Ženskih glasova' odabrala potresno djelo Sandre Vitaljić, 'Voljenu', u kojem se autorica bavi tragičnim ishodima zlostavljanja u partnerskim vezama.

'Fotografije ozlijeđenih dijelova tijela, koji su nekoć budili ljubavne osjećaje, (Vitaljić) prezentira na estetizirajući način odajući istodobno tim žrtvama počast, ali i izazivajući jezu kod promatrača, aludiranjem na stvarne uzroke crnih statistika', kaže Ivančević.

Među 'Ženskim glasovima' je i interaktivna videoinstalacija 'Ljubavnica' Ksenije Turčić, čiju ulogu glumi sama autorica, a u kojoj propituje stereotip ljubavnice, suočavajući gledatelja s apsurdnom, frustrirajućom i automatiziranom pozicijom žene koja je pristala na jednostran odnos u kojem samo daje, ne tražeći ništa zauzvrat. Posjetitelj govorom u mikrofon aktivira videoprojekciju na kojoj ljubavnica iskazuje jednu od osamdesetak inspirativnih poruka koje simuliraju podčinjavajući i dehumaniziran odnos nje i njenog partnera.

Tu su i rad 'Sram te i stid bilo' Nives Žarković, vulgarne i uvredljive SMS poruke koje joj je slao nepoznati muškarac, ispisane na industrijski proizvedenom crvenom tepihu, zatim 'Portret s kosom' Ines Matijević Cakić, satkan od ošišane kose njene kćeri, apstraktne slike Vere Fischer iz 1970-ih, koje asociraju na ženske spolne organe te 'Žena u ogledalu' Jagode Kaloper, autoportret nastao spajanjem isječaka iz filmova u kojima je umjetnica glumila i videozapisa vlastitog lika u reflektirajućim površinama.

U odjeljak izložbe 'Imaginativni svjetovi', posvećen umjetnicima koji su 'prevagom mašte u svojim djelima osobito otvorili područje tajanstvenog, mističnog, nadrealnog i osjetilnog', Ivančević je smjestila radove Nama June Paika, avangardnog američkog autora korejskog porijekla, začetnika videoumjetnosti i jednog od najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća. U MSU se mogu vidjeti njegova poigravanja konvencionalnim oblicima mapiranja i imaginarna karta otoka Fluxus, kojima je nadopunjena donacija kolekcionara Francesca Conza koji je 1999. muzeju poklonio pedesetak djela fluksusovaca, međunarodne skupine umjetnika čiji su glavni predstavnici Joseph Beuys, spomenuti Nam June Paik, Larry Miller i Yoko Ono.

'Na začudno oblikovanoj karti otoka podijeljenoj po 38. paraleli, crti razgraničenja između Sjeverne i Južne Koreje, autor ispisuje svoja sjećanja, imena suradnika, šale i iskustva Fluxusa. Upravo su jednostavnost i humor neke od ključnih karakteristika radova fluksusovaca, dok je ispreplitanje umjetnosti i života nastavak avangarde tradicije na koju se oslanjaju članovi skupine suprotstavljajući se ekskluzivnosti i elitizmu', kaže Ivančević koja je među domaćim autorima u ovaj odjeljak uvrstila multimedijsku instalaciju Marka Tadića 'I Speak True Things', koja se bavi potragom za mitskim otokom pri čemu u radu 'osobitu začudnost stvara spoj digitalne animacije, kućice sklepane od morskih naplavina te brojnost zemljopisnih karata'. Tu je i sjajna serija Svena Klobučara, ovogodišnjeg dobitnika treće nagrade na izložbi HT-a, 'Mrtvi', u kojima tematizira smrt, prikazujući duhove pokojnika koje imaginarni lik, grobar Wolfgang Gring, evidentira iz hobija i strasti.

Peter Kogler, jedan od najistaknutijih austrijskih umjetnika srednje generacije, koji je 2014. zagrebačku publiku oduševio izložbom u MSU, smješten je u '(Ne)običan dan', segment koji tematizira prodor svakodnevice i popularne kulture u područje umjetnosti, odnosno pop-art. Kogler koji pripada pionirima računalno generirane umjetnosti, razvija vrlo precizne vizualne strukture koje funkcioniraju kao superznakovi u trodimenzionalnom prostoru, a inspiraciju pronalazi u svakodnevnim predmetima poput žarulje kojoj daje novi simbolički naboj, objašnjava Ivančević koja je ovdje stavila i djela iz vrijedne donacije većeg broja plakata značajnih američkih umjetnika i grafičkih dizajnera nastalih od 1960-ih do novijeg vremena. Među njima su i oni slavnog Miltona Glasera, koji je muzeju dio plakata donirao 2017., na poticaj svog prijatelja i kolege Mirka Ilića.

Među donacijama su i fotografije čuvenog sjajnog američkog autora Rogera Ballena, široj javnosti najpoznatijeg po suradnji s južnoafričkom grupom Die Antwoord za koju je napravio kontroverzni spot za pjesmu 'I Fink U Freeky'. U Hrvatskoj je Ballen posljednji put bio 2016., kad mu se u MSU u sklopu 'Organa Vida' mogla pogledati izložba 'Zemlja sjena'. Ivančević ga je na izložbi 'Kolekcija za budućnost' svrstala u segment 'Priroda/društvo', u kojoj je i najveći broj radova na izložbi.

'Velika je tema suvremene umjetnosti istraživanje prirode i promjena koje nastaju čovjekovim djelovanjem te utjecajem društvenog razvoja, kulture i političkih sustava', kaže Ivančević. Ballenove fotografije, objašnjava, otkrivaju jedinstven način na koji on opaža svijet: 'Životinje su izmještene iz prirodnog okruženja i smještene u komponiranu mizanscenu koja djeluje uznemirujuće na promatrača.'

Poznate domaće autore, Slavena Tolja i Lovru Artukovića, može se naći u cjelini 'Osobne pripovijesti', koja nudi 'širok raspon pristupa u prikazu vlastitog lika i unutarnjeg svijeta te u prikazu unutarnjeg svijeta drugog'.

Tolj, primjerice, na fotografijama 'Prekinute igre' problematizira agresiju na Dubrovnik u ratu 1993. i blokadu života njegovih stanovika kroz prikaz prekinute dječje igre. Artuković uspostavlja obrat klasične paradigme umjetnik-model i na mjesto uobičajeno za postav modela, ženskog akta, slika vlastiti lik koji promatraju dvije ženske figure. Tu je i amblematski 'Viseći autoportret', koji je, kaže Ivančević, i začudan i uznemirujući, a može se shvatiti kao suvremeni prikaz muke i egzistencijalne traume.

U ovom dijelu izložbe je i monumentalna trodijelna litografija 'Autobiography' Roberta Rauschenberga, američkog slikara i grafičara koji se ubraja u najutjecajnije umjetnike avangardnih strujanja druge polovice 20. stoljeća. Jedan je i od začetnika spomenutog pop-arta.

''Autobiography' je bila prva likovna grafika tiskana na preši za jumbo plakate. Tiskanje je organizirano u suradnji s Broadside Art, Inc., organizacijom koju je Rauschenberg utemeljio s Marian Javits, Miltonom Glaserom i Clayom Felkerom i koja je umjetnicima omogućila korištenje ove preše. 'Autobiography' je izdana 1968. u 2000 primjeraka po cijeni od 150 dolara, a količina i cijena ukazuju na to da je Rauschenbergova namjera bila da djelo vidi i posjeduje šira publika', kaže Ivančević. Autor je na litografiji uporabom slike i riječi, kao i ključnih tema iz osobne i umjetničke povijesti, ispričao tri faze svog života.

Geometrijskom apstrakcijom i redukcijom likovnih elemenata na primarne strukture Ivančević se pozabavila u cjelini 'Primarne strukture'. 'Skupina umjetnika i arhitekata okupljenih oko grupe EXAT 51, a potom međunarodni pokret Novih tendencija sa sjedištem u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, koji je u Hrvatskoj i šire obilježio umjetnost 1960-ih, ostavili su snažan utjecaj na više umjetničkih naraštaja', objašnjava kustosica koja je ovdje, među ostalima, uvrstila Juraja Dobrovića, njegovu optičko-kinetičku serigrafiju iz serije 'Polja' i Alema Korkuta, njegovu interaktivnu kiparsku instalaciju 'Živci', raspoređenih na podu izložbenog prostora, povezanih sa senzorom koji se aktivira kad im se promatrač približi.

'Doba optimizma', na koncu, kao cjelina, okuplja radove kojima se umjetnici i umjetnice kroz osobna ili kolektivna iskustva bave istraživanjem posljedica socijalističkog društvenog uređenja, rata i tranzicije 1990-ih. Glavnina tih radova postala je dio fundusa MSU-a zahvaljujući natječaju i izložbi HT nagrada za suvremenu hrvatsku umjetnost, kaže Ivančević. Tu su, među ostalim, djela Nemanje Cvijanovića, koji kritički tematizira zastavu kao nacionalni simbol i kao simbol društvenih i političkih promjena krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, zatim Damira Fabijanića, njegov fotografski ciklus 'Plodovi zla', o razaranju kulturne i sakralne baštine u Domovinskom ratu te 'Spomenik' Igora Grubića, eksperimentalni film u kojemu autor prikazuje propadanje devet spomenika NOB-a. Izložba uključuje i još jedan Grubićev rad, 'Mikromuzej revolucionarnog nasljeđa', na kojem je umjetnik radio od 1995. do 1997.

Posjetitelji se na njoj, uz to, mogu upoznati i s velikim donacijama muzeju, od kojih se ističu ona koju je MSU 2015. dobio od Ane Picelj Kosak, cjelokupan Arhiv i knjižnicu Ivana Picelja, domaćeg slikara, grafičara i dizajnera, jednog od utemeljitelja Novih tendencija te ostavština Bogdana Bogdanovića, legendarnog srpskog i jugoslavenskog arhitekta, umjetnika i filozofa.

Prvi se put, osim toga, u okviru izložbe u Hrvatskoj predstavlja i izložbeni postav paviljonskog karaktera 'Fitting Abstraction', koji je 2014. predstavljao zemlju na Bijenalu arhitekture u Veneciji, a koji je zatim doniran MSU. Radi se o instalaciji koja istražuje arhitektonski modernizam u Hrvatskoj od 1914. do 2014.

'Kolekcija za budućnost / Akvizicije 2009.-2019.' u MSU se može pogledati do 30. lipnja 2020.