U Poljskoj ima neobičan fenomen. Svako toliko, naime, u javnosti ispliva slučaj nekog muškarca koji se negdje, u nekoj župi, pretvarao da je - svećenik, a mnogi od tih duhovnih varalica vjeruju da lažu iz dobrih pobuda. Upravo ovaj je nesvakidašnji poljski 'trend' poslužio redatelju Janu Komasi kao inspiracija za njegov film 'Corpus Christi', kontroverzni poljski kandidat za Oscara 2020., koji je zasluženo dobio brojne pohvale i koji se trenutno prikazuje na Kino Europa Online
'Svake godine u Poljskoj imamo nekoliko slučajeva ljudi koji glume da su svećenici. Naravno da Crkva ne govori o tome jer im je to velik problem - pokazuje da očito, do neke mjere, bilo tko može biti svećenik. Zato se ovo drži ispod tepiha. Ali mi svake godine znamo za nekoliko ovakvih primjera', rekao je za Los Angeles Times 39-godišnji redatelj Jan Komasa, a film 'Corpus Christi' snimio je prema scenariju Mateusza Pacewicza, 28-godišnjaka koji je o ovom uvrnutom nacionalnom fenomenu nekoliko godina ranije proveo opsežno istraživanje i napisao knjigu.
Prema Komasi, Pacewicz je bio opsjednut motivacijom ovih varalica, osobito jednoga od njih, mladog muškarca koji se pretvarao da je svećenik u maloj poljskoj župi. Zbog njegova slučaja odlučio je otići u to selo i razgovarati s mještanima, a na koncu je pronašao i samoga 'lažnjaka', za kojega se ispostavilo da su ga ekskomunicirali iz Katoličke crkve.
'Ljudi su ga voljeli i bili su u šoku kad su saznali da je lažni svećenik', kaže Komasa. 'On im je zaista htio postati duhovnim vođom. Kad su ga razotkrili, ljudi su pisali Vatikanu koji je proveo posebnu istragu. I, na iznenađenje svih, Vatikan je odobrio sakramente lažnog svećenika jer ljudi nakon njega više nisu znali jesu li zaista vjenčani, jesu li im djeca krštena itd. Bio je to prilično velik problem.'
Autorski dvojac Komasa-Pacewicz u ekranizaciji nije obradio taj ni neki drugi pojedinačni slučaj, nego sve njih, kao začudan fenomen, a priču su odveli korak dalje, dajući svome glavnom antijunaku zanimljivu kriminalnu prošlost.
U filmu 'Corpus Christi', poljski 'Boże Ciało', 20-godišnji Daniel štićenik je popravnog doma i nakon puštanja na slobodu uvjetno dobiva posao u stolarskoj radionici u zabačenom mjestašcu. Mladić je u domu doživio osobnu duhovnu transformaciju, no svjestan je toga da ga nijedno sjemenište ne bi primilo s njegovim CV-jem kriminalca. Dolaskom u katoličko seoce shvaća da se snova teško odreći pa u zbrci zbog lošeg zdravstvenog stanja pravog župnika (i alkoholičara) slaže da je on svećenik te počne 'ilegalno' voditi mise, nadajući se da će ga barem jednom netko doživjeti kao nešto osim 'propalog slučaja'.
Vjera i obmana
Motivi lažnih svećenika, kakvi se u Poljskoj svako malo javljaju, variraju, rekao je scenarist filma 'Corpus Christi' Mateusz Pacewicz. 'Većinom se radi o nekoj vrsti socijalne sigurnosti za one neprivilegirane. Postati svećenikom kojemu se vjeruje za mnoge je odličan oblik socijalnog statusa', objasnio je za Deadline.
Film po njemu istražuje odnose vjere i obmane te društvenih uloga naspram pravoga sebe.
Iako na pametnom telefonu gugla kako voditi ispovijed i napisati propovijed, Daniel ozbiljno shvaća svoj novi posao. Metode su mu neobične, ali govori otvoreno i iz srca pa se s vremenom uspijeva povezati čak i s najtvrdokornijima, otkrivajući putem da i mještani imaju zeznutu povijest i duboku zajedničku traumu zbog koje su željni katarze. Komasa je u intervjuu za Variety objasnio kako mu je referenca za ovo bila stvarna avionska nesreća kod Smolenska u Rusiji iz 2010., u kojoj su stradali poljski predsjednik Lech Kaczynski i još 95 ljudi. Nacionalna trauma i danas polarizira društveno-politički život u Poljskoj. 'Ljudi odvajaju značenja od činjenica. U eri fake newsa ta je nesreća još više naštetila našoj demokraciji i zajednici', rekao je redatelj koji je odlično odabrao glumca za glavnu ulogu u 'Corpus Christiju'.
Bartosz Bielenia, 28-godišnjak kojeg su zbog izgleda i intenziteta glume pojedini usporedili s mladim Christopherom Walkenom, izuzetno je odradio posao te za njega očekivano zaradio brojne nagrade i nominacije. Iako se sada čini savršenim za ulogu, Komasa kaže da su producenti u početku bili skeptični.
'Bio je to ogroman rizik. Kad je došao na audiciju, imao je jako dugu kosu, bio je jako mršav, nosio je dugačku i široku majicu. Došao je s psom. Moj otac je glumac pa nekad intuitivno osjetim pojedine glumce, osobito mlade, u smislu toga koji je od njih zaista za koju ulogu i koji od njih ima najdublju, stvarnu glad da drugačije odigra nešto, da bude odvažan, da se ne boji napustiti svoju zonu komfora. Bartosz je imao to, što sam osjetio od samog početka. Znao sam da je sposoban izvesti ovo. Morali smo samo obojica poraditi na nekim njegovim karakteristikama i udebljati ga desetak kilograma, učiniti ga krupnijim, mišićavijim, više nalik huliganu', ispričao je Komasa te dodao kako je glumac jedno vrijeme proveo i u popravnom centru, razgovarajući s mladima, kao dio istraživanja za ulogu.
Film je, naravno, u katoličkoj Poljskoj, zbog zadiranja u uvijek delikatna pitanja vjere te kritiziranja njenog lažnog morala i licemjerja, stekao epitete provokativnog i kontroverznog. Prema Komasi, 'Corpus Christi' manje se tiče Boga i religije, a više ljudske žudnje za bilo kakvim smislom u ovom svijetu.
'Htio sam iskoristiti kameru i film u momentu nečijeg života kad mu je potrebna vjera. Htio sam pokazati otkud ona dolazi, kako se razvija i kako utječe na osjećaje - na olakšanje, iskupljenje. To je nešto veoma ljudski, bez obzira jeste li ateist, agnostik ili vjernik. Daniela je odbacila njegova prvotna zajednica i kad mu u selu zažele dobrodošlicu jer je svećenik, on napokon osjeća da pripada negdje. Biti dijelom zajednice na neki je način i duhovna stvar. Možda je to dio onoga što zovemo Bogom, ali ja mislim da je veoma važan dio, taj osjećaj pripadnosti nečemu većem od samoga sebe', rekao je redatelj.
'Corpus Christi' dostupan je na platformi Kino Europa Online.
'Nema više generacije IPII'
Katolička crkva u većinski katoličkoj Poljskoj tradicionalno uživa veliku podršku, no veliki i mračni problemi poput pedofilije, čiji se novi slučajevi stalno razotkrivaju (unatoč silnim pokušajima zataškavanja), kao i pretjerano raskošan životni stil svećenika te uopće, sudjelovanje katoličke hijerarhije u političkim pitanjima sve više uzimaju danak i smanjuju povjerenje Poljakinja i Poljaka prema Crkvi.
Velik utjecaj na njih prošle godine imala je i odluka Poljskog ustavnog suda (kojeg je reformirala vladajuća ultrakonzervativna i ultrakatolička stranka Pravo i pravda) da pobačaj dodatno ograniči te ga u slučaju teških deformacija fetusa proglasi neustavnim. Odluka, koju se djelomično pripisuje stalnom pritisku Katoličke crkve, izazvala je prosvjede diljem Poljske, od kojih su se neki odvijali i u samim prostorijama crkava u kojima su ljudi ometali mise i verbalno se sukobljavali sa svećenicima.
'Nema više generacije IPII', naveo je tada ljevičarski tjednik Krytyka Polityczna, misleći na nekadašnje mlade koji su slijedili pokojnog poljskog Papu Ivana Pavla II te na to da su novije generacije, dakle, one koje su prosvjedovale krajem 2020., rođene nakon pada komunizma 1989., daleko sekularnije od svojih roditelja ili svojih djedova i baka.
Prema istraživanju objavljenom sredinom prosinca 2020., koje je proveo Institut CBOS, samo 41 posto Poljaka pozitivno je ocijenilo funkcioniranje Crkve u državi, što je pad za osam posto u odnosu na rujan iste godine.