"Slikar se u svojem autorski vrlo specifičnom stvaralaštvu afirmirao već u prvom desetljeću novog tisućljeća, nakon što su njime u početku dominirali umjetnici koji su u svojim inačicama apstraktnosti tražili originalni ulazak u sferu sublimnog. Možemo li onda napisati da je Plotajs protagonist nove (anti)pop-generacije: generacije kojoj je primaran hedonizam, a kreativni impuls uvijek prisutan i koja svoja daljnja polazišta pripovijedanja osigurava slikama javnih idola i drugih fetišiziranih ljudskih i životinjskih likova, privatnog konvencionalnog inventara? Svugdje i uvijek osjeća se latentna prisutnost ljudske egzistencije, njezino djelovanje i angažmana; takva je slikarska refleksija uvijek pozitivna i dakako zrači gotovo apoteozno uzdignutim koloritom.

Jesu li tragovi novog ekspresionizma, ako pomislimo na Nove divlje (Neue Wilden) s njemačkog kulturnog prostora i njihovu slovensku parafrazu skupine slikara koji su se na zajedničkim izložbama nazivali Divlji u srcu, prisutni u Plotajsovu slikarstvu? Možemo napisati pozitivan odgovor s obzirom na slikarevu poetiku koja ne pristaje na ideologiju spomenute, gotovo povijesne njemačke skupine, nego se prepušta vlastitim, proživljenim pričama koje se dakako stilski i neizravno mogu naslanjati na noviju povijest umjetnosti.

U tom smislu, primjerice, shvaćamo i umjetnikov skovani izraz punk-kubizam – takozvanu seriju slika nastalu između 2020. i 2022. godine. Punk kao glazbeni žanr tzv. supkulture svojim je remiksom očito ostao u Plotajsovoj svijesti i danas: kao reminiscencija na kubizam pojavljuju se geometrizirani likovi, kako oni koji oblikuju sam slikarski prostor, tako i oni funkcionalni koji podržavaju estetsku, kubističku perspektivu radnje.

Rezimirajmo dosadašnje Sicovo stvaralaštvo. Emotivna razigranost, neprestana naracija bez ideoloških premisa – u svim tim kvalitetama Sicoe je suveren: zagledan u suvremenost koja se ipak može izjednačiti sa suvremenošću ovog trenutka, a koja ne izbjegava slike u njihovoj deklariranoj medijskoj pojavnosti, gdje slikareva umjetnička afektiranost, tragački stav, otkrivanje istine u blještavom ludilu koje današnji svijet inače bilježi u stvarnosti onoga što se u njemu događa. Sicoe od toga zna pobjeći, ne samo povremeno izbjeći, od njega se zna i sakriti i sažeti autorskom, usudim se reći, romantiziranom gestom. Gestom obogaćenom istinskim poetskim zanosom uz vjeru i viziju boljeg svijeta koji umjetnik gradi na i dalje prkosnim ostatcima civilizacije. Svijet koji u njegovim slikama čuva i potiče, ako ne i otkriva bezgraničnu vedrinu, oslobađa našu maštu i budi nas izvan povremene subjektivne zlovolje i prepušta nas uživanju par excellence", napisao je slovenski likovni kritičar Aleksander Bassin.